Black Gives Way to Blue četvrti je studijski album američkog rock-sastava Alice in Chains. Objavljen je 29. rujna 2009., na 17. godišnjicu objave njegova drugog albuma Dirt. Prvi je uradak skupine na kojem nije pjevao izvorni pjevač Layne Staley, koji je preminuo 2002., i prvi album na kojem je novi pjevač i gitarist William DuVall pjevao s gitaristom i pjevačem Jerryjem Cantrellom, koji je glavni pjevač na većini pjesama. Naslovna je pjesma posveta Staleyju i na njoj Elton John svira klavir. Riječ je o prvom albumu Alice in Chainsa koji je objavio Virgin Records; skupina je dotad surađivala s Columbia Recordsom. Black Gives Way to Blue pojavio se na petom mjestu glazbene ljestvice Billboard 200, a 26. svibnja 2010. članovima sastava uručena je zlatna ploča jer je u Sjedinjenim Državama prodano više od 500 000, a u ostatku svijeta milijun primjeraka albuma. "A Looking in View" prva je pjesma s albuma koja se mogla preuzeti s interneta u lipnju 2009.; premda nije objavljena kao službeni singl za radijske stanice, stanice specijalizirane za rock-glazbu počele su je reproducirati, pa se popela na 12. mjesto Billboardove ljestvice Mainstream Rock Tracks. Singlovi "Check My Brain" i "Your Decision" dosegli su prvo mjesto na spomenutoj ljestvici, a "Lesson Learned" zauzela je četvrto mjesto. "Check My Brain" također je prva pjesma sastava koja se pojavila na prvom mjestu ljestvica Alternative Songs i Hot Rock Songs, a usto je dosegla 92. mjesto na Billboardovoj ljestvici Hot 100, ta je pjesma tako postala prvi singl skupine koji se pojavio na toj ljestvici. "Check My Brain" i "A Looking in View" poimence su 2010. i 2011. bile nominirane za nagradu Grammy u kategoriji "Najbolje hard rock-izvedbe". Godine 2010. Black Gives Way to Blue osvojio je nagradu Golden Gods časopisa Revolver za album godine.
Između objave Alice in Chainsa i Black Gives Way to Bluea prošlo je gotovo 14 godina, što je najdulji razmak između dvaju studijskih albuma u karijeri skupine. Članovi sastava ponovno su se okupili početkom 2006. a novi je pjevač postao DuVall. U travnju 2007. grupa je počela pisati pjesme za novi album i izrađivati njihove demosnimke, no tek je u listopadu 2008. službeno izjavila da je počela snimati uradak s producentom Nickom Raskulineczom. Album je snimljen u Studiju 606 Foo Fightersa u Northridgeu i u Henson Recording Studiosu u Los Angeles. Zasluge za produkciju pripisane su Raskulineczu i članovima Alice in Chainsa. Budući da skupina nije imala potpisan ugovor s diskografskom kućom u vrijeme snimanja, Cantrell i bubnjar Sean Kinney samostalno su izdvojili novac za troškove rada na albumu. Snimanje albuma završilo je 18. ožujka 2009., na Cantrellov 43. rođendan. Skupina se na Black Gives Way to Blueu vratila stilu heavy metala i hard rocka koji je obilježio prethodne albume Facelift i Dirt umjesto glazbenom stilu trećeg albuma čije se pjesme odlikuju mračnom atmosferom s elementima grungea i uporabom gitarskih pedala koje zvuk čine mutnijim. Određene pjesme sadrže i elemente akustične glazbe koja je obilježila drugi i treći EP skupine i dijelove trećeg studijskog albuma. Na tom se albumu nalaze i pjesme koje je Cantrell nazvao "najžešćima koje je ikad napisao".
Pozadina i snimanje thumb|200px|desno|Black Gives Way to Blue prvi je album sastava na kojem se pojavio William DuVall (na slici). Dana 18. veljače 2005. gitarist Jerry Cantrell, basist Mike Inez i bubnjar Sean Kinney ponovno su se okupili radi nastupa na dobrotvornom koncertu u Seattleu za sve osobe pogođene cunamijem u južnoj Aziji. Bio je to prvi nastup skupine uživo od 1996. Dana 10. ožujka 2006. preživjeli su članovi sastava nastupili na koncertu Decades Rock Live koji je organizirao VH1; koncertom su odali počast glazbenicama Ann i Nancy Wilson iz Hearta, koje su također podrijetlom iz Seattlea. William DuVall, pjevač grupe Comes with the Fall, prvi je put nastupio sa skupinom na tom koncertu, na kojem je pjevao pjesmu "Rooster". Nakon nastupa skupina je otišla na kraću američku klupsku turneju te je održala nekoliko koncerata na europskim glazbenim festivalima i u Japanu. DuVall je postao službeni pjevač Alice in Chainsa tijekom tih koncerata. DuVall i Cantrell dugo su bili prijatelji. Godine 2000. upoznao ih je zajednički poznanik u Los Angelesu a DuVallov sastav bio je Cantrellova predgrupa i njegov prateći sastav tijekom promidžbene turneje za njegov drugi samostalni album Degradation Trip 2001. i 2002.
O ponovnom okupljanju članova sastava za nastupe Cantrell je izjavio: "Želimo odati počast onomu što smo nekoć činili i svojemu prijatelju. Nastupili smo s nekim [pjevačima] koji su željni izazova i [pjesmama] mogu podariti vlastite osobine i ne zvuče kao Layneovi klonovi. Ne zanima nas gaženje [Staleyjeve] bogate ostavštine. Teško je nositi se s time. Hoćete li slijediti primjer Led Zeppelina i nikad više nastupiti uživo jer je lik bio toliko važan? Povodili smo se za tim pristupom nekoliko godina. Ili ćete ipak pokušati učiniti nešto? Spremni smo riskirati. Doista je riječ o ponovnom okupljanju jer smo mi, preostala trojica nas, opet zajedno. Nije riječ o odvajanju i zaboravljanju, nego o pamćenju i nastavljanju dalje."
Kinney je u intervjuu održanom u veljači 2006. izjavio da bi bio voljan sudjelovati u pisanju novih pjesama, ali ne pod imenom Alice in Chainsa. Dodao je: "Kad bismo našli nekog drugog lika, volio bih okrenuti list, napisati nekoliko dobrih pjesama, promijeniti ime i tako nastaviti dalje. Nije mi smisleno nastaviti svirati kao Alice i zamijeniti neku osobu. ... Ne želimo zamijeniti Laynea. Želimo još jednom odsvirati sve te pjesme i ako se to ispostavi kao nešto dobro, ostvarit će se. Ne znam ni koliko će dugo to trajati ni kamo ćemo sve otići. To je posvećeno Layneu i našim obožavateljima, ljudima koji vole te pjesme. Nije da smo švorc i da nam treba novac. Volimo svirati zajedno."
U travnju 2007. Baldy, službeni bloger skupine, objavio je vijesti o tome kako napreduje rad na albumu; izjavio je da su članovi Alice in Chainsa proveli pet dana u Los Angelesu, "održali tri probe i jedno probno snimanje te odslušali nekoliko različitih demosnimki". Dodao je i da su mu nove pjesme "isprašile tur". U ožujku 2008. članovi skupine službeno su počeli pisati pjesme i raditi zajedno. Kinney je izjavio da su samo htjeli čuti kako bi zvučale nove pjesme; budući da su bili u starom studiju Carmen Mirande, odlučili su ih i snimiti. "To je vrlo glazbeno mjesto. I sve je bilo tako dobro da smo se upustili u snimanje. Bio je to izniman podvig, ali kad je sve to završilo, bio sam jako ponosan na to što smo postigli. Nisam se tako osjećao otkad smo bili klinci." U rujnu 2008. objavljena je vijest da će Alice in Chains ući u studio toga listopada i da će ondje snimiti novi album, koji će biti objavljen u ljeto 2009.
Snimanje je počelo 23. listopada 2008. u Studiju 606 skupine Foo Fighters, koji se nalazi u Los Angelesu. U snimanju je sudjelovao producent Nick Raskulinecz (koji je prethodno radio sa sastavima kao što su Foo Fighters, Rush, Stone Sour, Trivium, Shadows Fall, Death Angel). Alice in Chains u to vrijeme nije imao potpisan ugovor ni s jednom diskografskom kućom, pa su troškove snimanja podmirili Cantrell i Kinney. U prosincu 2008. snimanje se nastavilo u losanđeleskom studiju Henson Recording Studios. Staleyjeva majka Nancy McCallum podržala je ideju ponovnog okupljanja sastava i posjećivala je njegove članove tijekom snimanja. Ostali su članovi Staleyjeve obitelji također podržali volju članova Alice in Chainsa. Menadžerica Susan Silver izjavila je: "[B]ilo je jako važno da se slože s tim." U travnju 2009. Cantrell je na dodjeli nagrada časopisa Revolver izjavio da je snimanje albuma završeno 18. ožujka 2009. (na njegov 43. rođendan, a ujedno i na dan na koji je rođen DuVallov sin), da ga trenutačno miksaju i da bi trebao biti objavljen u rujnu. Dana 23. travnja 2009. Elton John snimio je klavirsku dionicu za pjesmu "Black Gives Way to Blue" u studiju u Las Vegasu.
Menadžer David Benveniste raznim je izdavačima reproducirao nekoliko novih pjesama, nakon čega su veće diskografske kuće članovima skupine počele nuditi ugovor. Alice in Chains naposljetku je potpisao ugovor s Virgin Recordsom i EMI-jem.
Naslov albuma Kad je Lily Cornell Silver, tada devetogodišnja kći Chrisa Cornella i Susan Silver, upitala majku "što znači 'Black Gives Way to Blue'", Silver je rekla da će nazvati ujaka Jerryja [Cantrella] i upitati ga; Cantrell joj je ovako objasnio naslov albuma:
Dana 1. prosinca 2020. Cornell Silver ostvarila je glazbeni debi tako što je na dodjeli nagrade Museum of Pop Culturea Alice in Chainsu izvela pjesmu "Black Gives Way to Blue" s Chrisom DeGarmom, a prije toga njezina je majka održavala uvodni govor.
Glazba i tekstovi thumb|Jerry Cantrell glavni je pjevač na većini pjesama s albuma Black Gives Way to Blue. U travnju 2009. na blogu skupine objavljen je tekst u kojem je pisalo da se članovi sastava nadaju kako će "te pjesme pogoditi u žicu i slično djelovati na sve vas na koje je ovaj sastav utjecao i prije." Kinney je izjavio da se s glazbenog gledišta album ne razlikuje previše od prijašnjih uradaka skupine; dodao je: "Lijepo je kad zvučiš kao ti... Zapravo to i nije tako teško. Znam da ljude iznenađuje činjenica da zvučimo kao mi i jasno mi je takvo poimanje stvari, ali nije tako naporno zvučati onako kako inače zvučiš." Na uratku se nalaze hard rock-pjesme, ali i akustične skladbe.
Kinney je izjavio da se na uratku nalaze stihovi koji govore o izvornom pjevaču Layneu Staleyju: "Ne prođe ni jedan dan a da ga se ne sjetim. A i mnogo je toga čemu se trebamo posvetiti jer sve to izbija u prvi plan. Mnogo se toga zbilo od 1995.; mnogo se toga dogodilo u našim životima i nikad o tome nismo javno govorili i raspravljali. O dijelu toga govorimo ovdje. Tako funkcioniramo, [album] govori o tome što se zbilja dogodilo u životu. Nije baš da pišemo pjesme o brzim autima i curama."
Naslovna je pjesma "Black Gives Way to Blue" napisana u počast Staleyju; na njoj Cantrell pjeva, a Elton John svira klavir. Govoreći o značenju drugih pjesama, Cantrell je izjavio da "A Looking in View", prvi singl s albuma, "govori o svim tim stvarima zbog kojih se osjećate loše". Drugi singl "Check My Brain" govori o Cantrellovoj selidbi iz Seattlea u Los Angeles. Treći singl "Your Decision" govori o "preživljavanju bolnih trenutaka i želji za životom". Cantrell je također opovrgnuo općenito mišljenje da pjesma "Private Hell" govori o Layneu Staleyju; izjavio je da je tema te pjesme njegov prekid s djevojkom koju je silno volio i da "nije bio dovoljno muško da bi nastavio vezu".
"Last of My Kind" jedina je pjesma na albumu na kojoj je DuVall glavni pjevač i na kojoj ne pjeva u harmoniji s Cantrellom, koji je pak zaslužan samo za prateće vokale. DuVall je također autor stihova i glazbe te pjesme. K tome, napisao je i pjesmu "Tongue Tied", koja govori o njegovu prijatelju Seanu Costellu, koji je 2008. počinio samoubojstvo, ali se naposljetku nije pojavila na albumu.
Cantrell je o svojoj ulozi glavnog pjevača na albumu izjavio ovo:
Omot albuma Na omotu albuma prikazana je anatomska ilustracija srca koje okružuje crno-plava pozadina. Izradio ga je britanski ilustrator Matt Taylor. DuVall je izjavio da je naslovnica u biti nastala na temelju Kinneyjeve ideje, ali da su i ostali članovi sudjelovali u njezinoj izradi. U knjižici albuma nalaze se fotografije članova sastava (koje je snimio fotograf James Minchin III) i ilustracije koje je izradio Emmanuel Polanco.Knjižica albuma Black Gives Way to Blue. Virgin/EMI. 2009.
Jerry Cantrell ovako je objasnio značenje naslovnice u intervjuu s časopisom Billboard u listopadu 2009.:
Proizvođač gitara G&L za Cantrella je izradio prilagođenu gitaru vrste Rampage na čijem se tijelu nalazi naslovnica albuma. Gitara je predstavljena u siječnju 2010. na NAMM-u u Anaheimu u Kaliforniji.