Nonagon Infinity osmi je studijski album australskog rock-sastava King Gizzard & the Lizard Wizard. Diskografske kuće Flightless i ATO Records objavile su ga 29. travnja 2016. Pjesme na albumu oblikovane su tako da se zajedno „ponavljaju u beskraj”; svaka pjesma prelazi u drugu, a zadnja pjesma prelazi u prvu, pa se album „može slušati od početka do kraja i opet od početka do kraja, a zvuk se neće prekinuti”. Naslov uratka odnosi se na tu ideju; sadrži ukupno devet pjesama, a zajedno se mogu slušati „beskonačno”.
Smatran albumom kojim se grupa probila na veću glazbenu scenu, Nonagon Infinity dobio je pozitivne kritike, a skupini je priskrbio veću publiku u inozemstvu. Prvi je uradak sastava koji je ušao u prvih dvadeset mjesta australske ljestvice albuma. Također je osvojio i nagradu za najbolji hard rock/heavy metal-album na dodjeli nagrada ARIA Music Awards, no ta je pobjeda dovela do polemika o tome je li Australian Recording Industry Association postavio album u pogrešnu kategoriju. Uradak je osvojio i nagradu za najbolji album na dodjeli nagrada Music Victoria Awards.
Neki elementi pjesama na uratku pojavili su se i na kasnijim albumima. U uvodnoj pjesmi „Robot Stop” nakratko se pojavljuje mikrotonska glazba, koncept kojem će se skupina snažnije posvetiti na idućem albumu Flying Microtonal Banana. Naslov uratka spominje se i u tekstu pjesme „The Lord of Lightning” na albumu Murder of the Universe iz 2017.
Popis pjesama
Recenzije
Nonagon Infinity dobio je pohvale glazbenih kritičara. Na Metacriticu, sajtu koji prikuplja ocjene recenzenata raznih publikacija i na temelju njih uratku daje prosječnu ocjenu od 0 do 100, uradak je na temelju 14 recenzija osvojio 83 boda od njih 100, što označava „sveopće priznanje”.
Tim Sendra u recenziji za AllMusic dao mu je pet zvjezdica od njih pet i zaključio je da je zbog kreativna stila skupine Nonagon Infinity postao „ne samo njezin najbolji album dosad nego možda i najbolji album psihodeličnog metala, džeza i proga općenito”. Također ga je u drugoj recenziji nazvao „izvanrednim epskim djelom psihodeličnog proga”. Dom Gourlay u recenziji za Drowned in Sound dao mu je devet bodova od njih deset i komentirao je: „U Nonagon Infinityju i šminki koju nose njegovi stvoritelji možemo prozreti određene utjecaje, no King Gizzard & the Lizard Wizard zasigurno zna kako ostaviti svoj trag. Učinivši to, oblikovali su svoje najbolje glazbeno djelo dosad.” Cosette Schulz dala mu je osam bodova od njih deset u recenziji za časopis Exclaim! i komentirala je: „Nonagon Infinity zasigurno će vam rastopiti mozak (provjerite sami koliko ga puta možete slušati naizmjence i ostati pribrani); zadivljujuće se nosi s idejom na kojoj je utemeljen na početku.” U recenziji za NME Larry Bartleet dao mu je četiri zvjezdice od njih pet i napisao je: „Katkad je naporan trening za bubnjiće jer nabildane gitare (koju sviraju Walker, Stu Mackenzie i Cook Craig) i ritmovi koji oponašaju mehanički čekić (koje izvodi bubnjarski dvojac Michael Cavanagh i Eric Moore) jedva da ikad olabave stisak. Ali je i iznimno zabavan.” Nick Hasted, pišući za časopis Classic Rock, dao mu je tri i pol zvjezdice od njih pet i zaključio je: „Čitavim je albumom koji se kreće 160 km na sat potrebno vješto upravljati da ne bi usporio; usprkos tomu što stvara dojam manijakalne iscrpljenosti, svaka je pjesma složena i pomno oblikovana, a naglim zaokretima i šokantnim promjenama vrpce pretvara nalet bubnjeva i feedbacka u oblik prog-garagea.”
Matthew Coakley iz Trianglea izjavio je da se album u glazbenom smislu odlikuje hrabrim, žestokim, lo-fi garage rockom kojim se tvori „beskrajna petlja” u kojoj pjesme izravno prelaze jedne u druge. Jamie McNamara iz časopisa BeatRoute nazvao ga je „energičnim epskim djelom garage rocka”.
Redatelj Edgar Wright izjavio je da je Nonagon Infinity jedan od njegovih najdražih albuma; komentirao je: „[N]itko vas ne bi krivio ako biste pomislili da slušate jednu dugačku i proširenu pjesmu, ali Bože moj, kako je dobra.”
Godine 2019. album se pojavio na drugom mjestu popisa „25 najboljih albuma psihodeličnog rocka iz 2010-ih” časopisa Happy Mag.
Zasluge
King Gizzard & the Lizard Wizard Michael Cavanagh – bubnjevi, konga-bubnjevi Ambrose Kenny-Smith – usna harmonika, orgulje Stu Mackenzie – vokali, gitara, sintesajzer, orgulje, zurna, snimanje, produkcija, pomoć pri miksanju Joey Walker – gitara, setar, sintesajzer Cook Craig – gitara, sintesajzer Lucas Skinner – bas-gitara Eric Moore – bubnjevi
Ostalo osoblje Wayne Gordon – snimanje Michael Badger – snimanje (vokala), miksanje Paul Maybury – snimanje (dijelova 2., 4. i 7. pjesme) Joe Carra – mastering Jason Galea – ilustracije Danny Cohen – fotografija
Izvori
Kategorija:Albumi iz 2016. Kategorija:Albumi King Gizzard & the Lizard Wizarda