desno|mini|200x200px| Spomenik žrtvama fašizma u Zagrebu, autor Frano Kršinić. desno|mini|267x267px| Spomenik palim borcima NOB-a u zagrebačkom naselju Ciglenica, autor Tomislav Ostoja. Nakon agresije njemačkih i talijanskih snaga na Jugoslaviju 6. travnja 1941 ., trupe Wehrmachta ušle su u Zagreb 10. travnja. Slavko Kvaternik istog je dana proglasio stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. U Zagrebu je, nakon dolaska Ante Pavelića, kojeg su talijanski fašisti sredinom travnja prebacili iz Karlovca, bilo sjedište Glavnog ustaškog stana i Poglavarstva NDH. Tu su bile smještene najviše političke i vojne institucije ustaškog aparata te sjedišta policije i obavještajnih službi.
Gotovo odmah nakon dolaska ustaša na vlast počele su likvidacije zagrebačkih Židova, Srba, komunista i drugih antifašista. U brojnim ustaškim zatvorima, mučilištima i logorima smrti, poput zatvora na Savskoj cesti, Trga N (danas Trg žrtava fašizma), Dotršćine i Rakova Potoka, ubijene su tisuće Zagrepčana, a tisuće odvedeni u logore i likvidirani.
Prema podacima Zavoda za statistiku, u zatvorima i logorima stradalo je ukupno 26.399 Zagrepčana, od čega 8.000 Židova. Ustaše su pobili i veliki broj Srba u Zagrebu.
Unatoč jakoj koncentraciji neprijateljskih snaga i teroru ustaša i njemačke vojske, Zagreb je tijekom cijeloga rata bio poprište intenzivne antifašističke borbe pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Broj Zagrepčana koji su se borili u NOV i PO Jugoslavije je oko 50000, od čega 15000 mladih.
U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, Zagreb su 8. i 9. svibnja 1945. oslobodile 45., 28. i 39. divizija Druge armije i neke jedinice Prve armije .
U povodu 30. obljetnice oslobođenja grada, 16. rujna 1975. godine, predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je grad Zagreb Ordenom narodnog heroja .
Stanje prije okupacije Prijeratni Zagreb imao je masovni organizirani sindikalni i radnički pokret. Kolovoza 1940. godine u Zagrebu je održana I. konferencija KPH na kojoj su izabrani Politbiro i Plenum CK KPH, a u Listopadu 1940. Peta zemaljska konferencija KPJ. Ovi skupovi komunista iz cijele zemlje bili su organizirani u svrhu razmatranja ratnog stanja u Europi i posvećeni razradi aktivnog pružanja otpora u slučaju agresije Sila osovine. Tako je Zagreb slom Kraljevine Jugoslavije i okupaciju dočekao masovnim antifašističkim pokretom u kojem je KPJ imala vodeću ulogu.
Zauzimanje Zagreba i pripreme za ustanak desno|mini|200x200px| Spomen-ploča na kući u kojoj je 10. travnja 1941. godine, na jednom od svojih brojnih sastanaka u to vrijeme, CK KPJ donio odluku o dizanju ustanka protiv okupacijskih i kvislinških snaga. Neposredno prije i poslije okupacije 1941. u Zagrebu je djelovao Centralni komitet KPJ, pa su se u njemu provodile prve političke akcije u novonastaloj situaciji. Njemačke i talijanske trupe krenule su u napad na Jugoslaviju 6. travnja, a 8. travnja na ulicama Zagreba podijeljeno je oko 10.000 letaka u kojima je CK KPJ pozivao građane na obranu zemlje. Istog dana, na Titovu inicijativu, u Zagrebu je održana sjednica CK KPH, na kojoj je zaključeno da se uputi delegacija u stožer Četvrte armije VKJ u Zagrebu sa zahtjevom da se radnicima i antifašistima preda oružje za borbu protiv fašističkog agresora i špijuna, te da oslobode političke zatvorenike. Zapovjedništvo vojne oblasti odbilo je primiti izaslanstvo.Portal Zagreb se bori , pristupljeno 21.2.2023.
Dana 10. travnja dijelovi njemačke oklopne divizije ulaze u Zagreb, a istog dana bivši austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik preko radija objavljuje uspostavu Nezavisne Države Hrvatske.
Istoga dana, nakon proglašenja NDH, održan je prošireni sastanak CK KPJ, kojemu su prisustvovali i neki članovi CK KPJ i Mjesnog komiteta Zagreb, među ostalima Josip Broz Tito, Rade Končar, Aleksandar Ranković, Antun Rob, Pavle Pap, Josip Kraš, Leo Mates, Marko Orešković, Vlado Janić, Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Karlo Mrazović, Dragutin Saili i Stipe Ugarković. Na sastanku je usvojen zaključak da se svi kompromitirani ljudi povuku u ilegalu, da se nastavi otpor agresoru i da se pripreme za oružanu borbu protiv okupatora i njegovih suradnika u zemlji. Formiran je Vojni komitet na čelu s Titom. U vezi s tim zaključkom održana su sljedeća dva dana sjednice CK KPJ i CK KPH, na kojima je, između ostalog, zaključeno da se organizira povratak bivših španjolskih boraca u domovinu.
Dana 15. travnja 1941. u zagrebačkim ilegalnim tiskarnicama (tehnike) umnožen je i distribuiran u sve krajeve Jugoslavije letak koji je sadržavao proglas CK KPJ. U proglasu je naglašeno da će komunisti i cjelokupna radnička klasa Jugoslavije biti u "prvim redovima narodne borbe protiv okupatora" i da će u toj borbi ustrajati "do konačne pobjede".
Početkom svibnja u Zagrebu je održano aktivno savjetovanje dužnosnika KPJ iz cijele zemlje radi organiziranja borbe protiv okupatora, a u lipnju sastanak CK KPH na kojem je odlučeno da se započne s pripremama za ustanak u Hrvatskoj. U Zagrebu je dijeljen prvosvibanjski proglas CK KPJ, a 24. lipnja proglas CK KPJ i CK KPH povodom napada Hitlerove Njemačke na Sovjetski Savez 22. lipnja. U proglasu je sav narod pozvan na oružanu borbu za protjerivanje okupatora iz zemlje. CK KPH ostao je u Zagrebu do veljače 1942. kada je prešao na oslobođeni teritorij .
Organiziranje antifašističkih tijela i propaganda Narodnooslobodilačkim pokretom u Zagrebu rukovodio je Mjesni odbor sa šest rajonskih odbora. Na početku okupacije zagrebačka organizacija KPH imala je 53 osnovne organizacije s oko 500 članova, od kojih su 75% bili radnici. Osim toga, postojala je jaka organizacija SKOJ-a. U prvoj polovici 1942. SKOJ je imao blizu 900 članova i oko 500 simpatizera okupljenih u odborima Saveza mladih naraštaja. Taj savez organizirao je mlade za borbu protiv neprijatelja na antifašističkoj platformi i bio jezgra kasnijeg USAOH-a .
U listopadu 1941. osnovan je Inicijativni odbor Antifašističke fronte žena za Hrvatsku. Krajem 1941. godine osnovan je Matični odbor AFŽ-a, a u veljači 1942. godine Mjesni odbor AFŽ-a.
Najmasovnija organizacija u okupiranom Zagrebu bila je " Narodna pomoć ". Zadatak “Narodne pomoći” bio je razvijanje borbene antifašističke svijesti građana, uključivanje u antifašističku borbu, prikupljanje novca i materijala za potrebe NOV i PO Jugoslavije, pomoć obiteljima boraca, skrivanje ilegalaca, širenje ilegalnog tiska, prebacivanje ljudi na slobodni teritorij i drugo. Mjesni odbor “Narodne pomoći” bio je podijeljen na šest kotarskih odbora. Ti su odbori imali ukupno preko 700 članova i oko 4000 pomagača i simpatizera. Do 1943., odbore „Narodne pomoći“ zamijenili su Narodnooslobodilački odbori .
1941. u Zagrebu je djelovalo oko 140 tehnika KPJ. U njima su umnožavani leci, proglasi i listovi " Vjesnik ", " Proleter ", "Politička revija", "Omladinski borac", "Mladi komunist", "Žena u borbi" i " Borba ". U tehnici su izrađivane i razne propusnice, dokumenti i iskaznice za kretanje ilegalnih partijskih radnika.
Početak otpora i razvoj borbe 1941. godine.
mini| Tri mlade žene u Zagrebu stoje pred svojom rakom, vezanih ruku i prkosno se smiju prije nego što će ih ustaše strijeljati. Ubrzo nakon okupacije Zagreba organiziran je niz diverzija i otpora okupacijskim snagama. U lipnju i početkom srpnja 1941. izvršene su sabotaže u protuzrakoplovnoj bateriji u Prečkom i u skladištima protuzrakoplovnog topništva u Ilici, provala u vlak sa streljivom na Zapadnom kolodvoru, diverzija na željezničkim prugama prema Varaždinu, Sisku i Dugom Selu te na zagrebačkoj Radio postaji. U noći s 13. na 14. srpnja je organizirana akcija oslobađanja komunista iz ustaškog logora Kerestinec. No, akcija nije u potpunosti uspjela zbog loše organizacije.
Među prvim manifestacijama otpora okupaciji bila je akcija solidarnosti hrvatske mladeži sa srpskom i židovskom mladeži, izvedena 26. svibnja 1941. godine. kod Gradskog stadiona, kada je vođa ustaške mladeži održao huškački govor ispred odreda Građanske zaštite i pozvao da se Srbi i Židovi izdvoje iz odreda, što je trebao biti uvod u pogrom. Kad su se ovi počeli razdvajati, skojevci su krenuli za njima, vukući za sobom i ostalu mladež, tako da je segregacija spriječena, a pogrom onemogućen.
U srpnju je izvršena diverzija u svilani, gdje je izgorjelo 50.000 metara padobranske svile, a nekoliko dana kasnije skojevci su zapalili maksimirski Gradski stadion, čiju su građu ustaše namjeravali upotrijebiti za izgradnju baraka koncentracijskih logora širom NDH.
Prva veća oružana akcija koju su pripremali članovi KPJ i SKOJ-a, trebala je biti izvedena kod Botaničkog vrta. Tamo su 4. kolovoza 1941. diverzanti, predvođeni Slavkom Komarom, ručnim bombama napali pripadnike ustaške sveučilišne satnije. Prema navodima ustaških novina, ranjeno je 28 studenata.
U rujnu 1941. grupa antifašista napala je autobus s njemačkim vojnicima u Zvonimirovoj ulici. Istog mjeseca izvršena je diverzija u susjednoj tvornici cementa. Dana 14. rujna grupa antifašista predvođena Vilimom Galjerom izvela je dugo pripremanu diverziju na Glavnoj pošti, kada je eksplozivom oštećena automatska centrala i visokofrekventni uređaj za međugradsku vezu. Istog dana napadnut je ustaški odred u Vrbanićevoj ulici, a 30. rujna antifašisti predvođeni Ivanom Šiblom napali su skupinu njemačkih avijatičara u Rusanovoj ulici.
Diverzije 1942. – 1945. desno|mini|200x200px| Spomen-ploča na ogradi Botaničkog vrta, gdje je izvršen napad bombama na pripadnike ustaške sveučilišne satnije, kolovoz 1941. desno|mini|267x267px| Spomen ploča u predvorju glavne zgrade Pošte u Jurišićevoj ulici koja svjedoči o sabotažama u rujnu 1941. Godine 1942. udarne grupe izvele su niz uspješnih napada na postrojbe neprijateljskih vojnika i atenatata pojedinih okupatorskih dužnosnika:Narcisa Lengel-Krizman, Narodnooslobodilački pokret u Zagrebu 1941-1945. godine
Provala u vagon s eksplozivom na Savskoj stanici 30. ožujka Diverzija na transformatoru na Glavnom kolodvoru 22. travnja Sabotaža u tvornici "Vojna odjeća", sredina travnja Napad na aerodrom kod Svete Nedelje, 17. kolovoza Sabotaža na dalekovodu Zagreb-Karlovac u Vrapču, 17. listopada Napad na domobransku reflektorsku postaju s prislušnim uređajima za otkrivanje zrakoplova u Svetoj Klari, listopad . Akcija na uredske prostorije radiopostaje u Dugoj ulici 12 (danas Radićeva ulica), te su iz njih ilegalci zaplijenili materijal koji je prebačen na oslobođeno područje, prosinac
U 1943. godini najznačajnije akcije bile su:Narcisa Lengel-Krizman, Narodnooslobodilački pokret u Zagrebu 1941-1945. godine
Atentat na ustaskog agenta F. Horvata, 1. siječnja Atentat na njemačkog agenta Hesheimera, ožujak Napad na vojnu stražu na Grmoščici, 1. svibnja Napad na vojni bunker s okupacijskom posadom na Cmroku, 29. lipnja Atentat na ustaškog bojnika Kurešića, kolovoza Razoružani domobranski dočasnici u Kustošiji, 20. listopada Zarobljen stražar kod Jakuševačkog mosta na Savi, 17. prosinca Napad na policijskog čuvara carinarnice na Radničkoj cesti 17. prosinca Dizanje u zrak glavnog skladišta zrakoplova u Sopnici kod Sesveta, 19. prosinca Napad na policijskog čuvara carinarnice na Radničkoj cesti 20. prosinca Napad na neprijateljsku stražu na Jakuševačkom mostu, 24. prosinca Atentat na ustaškog bojnika Petranovića Atentat na njemačkog generala Brandera
Tijekom 1944. god godine izvršene su sljedeće značajne diverzije i akcije:Narcisa Lengel-Krizman, Narodnooslobodilački pokret u Zagrebu 1941-1945. godine
Na aerodromu Borongaj su minirani jedan školski zrakoplov i jedan bombarder, 11. kolovoza Jedan lovački zrakoplov uništen je na aerodromu Borongaj, 14. kolovoza U zračnoj luci Pleso minirana su dva zrakoplova, 17. kolovoza Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru 23. miniran je vojni transportni vlak, 23. kolovoza Diverzija u željezničkoj radionici, 2. rujna Dva njemačka vojnika ubijena, 8. prosinca Diverzija u zračnoj luci Pleso, 25. prosinca Minirane dvije njemačke vojarne na Borongaju, 28. prosinca