minijatura|Ustaše odvode Srbe na strijeljanje, Banovina, 1942.
Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.) proglašena je 10. travnja 1941. nakon ulaska njemačkih okupacijskih postrojbi u Zagreb. Tijekom prve godine postojanja NDH počinjeni su neki od najmasovnijih zločina ustaša nad srpskim, židovskim i romskim civilima i komunistima, među kojima je najviše bilo pripadnika hrvatskog naroda.
Ideologija ustaškog pokreta bila je temeljena na rasističkoj i ekstremno nacionalističkoj politici, po uzoru na fašističke pokrete u Europi, osobito one najutjecajnije - u Italiji i Njemačkoj, na osnovu čega se ovaj pokret ubraja među fašističke pokrete. Osnovna tendencija ustaške politike ticala se stvaranja etnički homogenog prostora u kome neće biti mjesta za pripadnike srpskog, židovskog i romskog naroda, kao i za političke neistomišljenike, osobito kada je riječ o komunistima. Ovakva politika rezultirala je masovnim uništavanjem srpskog, židovskog i romskog stanovništva, kao i svih političkih protivnika bez obzira na etničko podrijetlo. Ovakva praksa bila je karakteristična za sve dijelove NDH.
Izbijanjem partizanskog ustanka tijekom 1941. u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, smanjen je intenzitet ustaških zločina u pojedinim regijama na području NDH. Boljom organizacijom partizanskog pokreta i masovnijim priljevom boraca omogućen je aktivniji otpor fašističkim formacijama i stvaranje slobodnih teritorija. Ustaše sada moraju angažirati velike snage kako bi prodrli u srpska naselja, dok im je tijekom ljeta 1941. polazilo za rukom da sa manjim snagama pohvataju velik broj stanovnika koje bi potom likvidirali. Međutim, u pojedinim regijama u kojima su uvjeti organiziranja antifašističke borbe bili otežani (Srijem, Slavonija, gradska naselja, itd.) ili u regijama koje su bile izložene ofenzivama ustaških i njemačkih snaga (Kozara, Kordun, Fruška gora, itd.) zabilježeni su masovni zločini i masovne deportacije lokalnog stanovništva u logore, što je podrazumijevalo izuzetno visoke ljudske gubitke. Također, tijekom 1942. zapaža se masovnije uništavanje romskog stanovništva nego prethodne godine. Ovo se odnosi na kolektivne deportacije romskih zajednica u logor Jasenovac. Isto tako, tijekom 1942. učestale su kolektivne deportacije stanovništva srpskih sela Bosanske krajine, Slavonije i dijela Banije, kao i masovne deportacije iz drugih regija u logor Jasenovac, a nastavljene su i deportacije židovskog stanovništva u logore, kao i prethodne godine.
Pojedine regije nastanjene srpskim stanovništvom, prije svega u Bosni, bile su 1942. pošteđene ustaških pokolja i masovnijih deportacija u logore zahvaljujući sporazumima o suradnji sa organima NDH s lokalnim četničkim odredima. Ipak, ovi sporazumi, kao i neposredna suradnja četnika s NDH, omogućili su oružanim formacijama NDH da se više usredotoče na područja pod kontrolom partizana, što je rezultiralo masovnim stradanjima civilnog stanovništva i boraca NOVJ.
Siječanj 1942. minijatura|Ustaše odvode narod poslije ofenzive na Kozaru lipnja 1942.
početak siječnja 1942: Osnivanje logora Stara Gradiška, kao petog podlogora logora Jasenovac. Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški. Ovaj broj nije konačan.
1-3. siječnja 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće kronološki locirati i strukturirati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, tih dana je u logoru ubijeno oko 262 zatočenika srpske nacionalnosti. Među ubijenima nalazio se i veći broj stanovnika Sarajeva, dotjeranih u logor 24. prosinca, kao i određeni broj stanovnika Pakraca i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. prosinca 1941. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni.
1-6. siječnja 1942: Ubojstvo 36 romskih i srpskih stanovnika sela Skakavac, između Karlovca i Lasinje. Većina ubijenih bili su Romi. Među ubijenima bilo je 19 djece. Zločin je počinjen u dva navrata, u vrijeme ustaško-domobranske ofenzive na slobodni teritorij Korduna, iako je Skakavac kao hrvatsko selo bio izvan područja napada. Najprije je 1. siječnja u samom selu ubijena jedna grupa lica, da bi 6. siječnja u Domačaj lugu pokraj Skakavca bio izvršen zločin nad ostatkom žrtava. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima. U Domačaj Lugu ukupno Skakavac početkom siječnja uhićen je veći broj ljudi, oba spola i svih uzrasta u selima između Karlovca i Vrginmosta. U Trebinji je uhapšena 21 osoba, u Popović Brdu 45, u okolici Skakavca 39, u Lipju 42 osobe, u Slunjskim Moravcima 17, u Banskim Moravcima 21, te još nekoliko desetina ljudi u okolnim selima, odnosno ukupno 218 osoba. Među ubijenima je bilo 112 muškaraca i 106 žena, od čega 94 djece do 15 godina starosti. U šumi Domačaj lug, kilometar od sabirališta u Skakavcu ubijeno je 145 ljudi. Izdvojene su žrtve iz sela Lipje i dijela Skakavca, koje su utrpane u kamione i otpremljene u Lipje, na drugo stratište, u šumu Lipjansko mlađe. Tu su pogubljene još 73 žrtve (Srbi iz sela Lipje, njih 42 ili 43 i Romi iz naselja Pištac i Glavica). Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.
6. siječnja 1942: Pripadnici 5. i 6. ustaške bojne, stacionirani u Dvoru na Uni i Bosanskom Novom izvršili su upad u selo Matijevići, nedaleko od Dvora. Pohvatano je 115 stanovnika sela i odvedeno u ustaški zatvor u Dvoru. U tijeku hvatanja ubijeno je 7, a u Dvoru još 5 muškaraca i žena. Nakon 15 dana uhićenici su deportirani u logore Jasenovac i Stara Gradiška, gdje su većinom ubijeni.
6.-7. siječnja 1942: Pokolj nad srpskim stanovništvom u selima Šipovica i Pridvorica u Gornjem Borču (mikroregija između Gacka i Kalinovika, u gornjem toku Neretve). Najprije su 6. siječnja poklani članovi obitelji Lero u Šipovici (15 članova porodice), da bi sutradan, 7. siječnja, bili ubijeni članovi 15 obitelji u Pridvorici (ukupno 147 lica). U Pridvorici su najprije zaklani muškarci, a njihove žene i djeca su potom živi spaljeni. Obljavljeni su poimenični podaci o stradalima. Snažno ustaško uporište u Gornjem Borču neutralizirale su snage NOVJ 17.-18. travnja 1942., tako da do kraja rata na ovom prostoru nije bilo ustaškog uporišta.
6.-15. siječnja 1942: Stradanje 58 stanovnika sela Pješćanica pokraj Vrginmosta. Stradali stanovnici ubijeni su u selu, tijekom nekoliko dana siječnja 1942., a selo je opljačkano i spaljeno. Među ubijenima je 11 djece. Obljavljeni su poimenični podaci o stradalima.
10. siječnja 1942: Ubojstvo 43 stanovnika sela Donja Čemernica, pokraj Vrginmosta, u logoru Jasenovac. Među ubijenima bilo je 21 dijete. Tijekom siječnja 1942. stradalo je ukupno 54 stanovnika Donje Čemernice. Selo je imalo velika stradanja i prethodne godine, kada su ustaše 3. kolovoza 1941, u glinskoj crkvi ubili 130 muškaraca iz ovom mjesta. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.
10. siječnja 1942: Uhićenje 2 komunista i 5 simpatizera NOP-a hrvatske nacionalnosti u selu Šemovac pokraj Đurđevca. Objavljena su imena uhićenih lica. Neki od njih su kasnije sprovedeni u logore.
13-14. siječnja 1942: Ubojstvo oko 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić nedaleko od Voćina (kotar Podravska Slatina). Počinitelji zločina bili su ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije. Ovaj zločin predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog seoskog naselja u Slavoniji. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportirani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića (174 iz prvog i 32 iz drugog sela) otjerani su u improvizirani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom (spominje se brojka od 190) odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su izolirani u privremenom logoru. U podrumu voćinskog zatvora od nedostatka zraka ugušilo oko 25 zatočenika, dok su ostali ubijeni iz pušaka 14. siječnja 1942. godine. Desetak muškaraca nije ubijeno jer su ostavljeni da pokapaju mrtve. Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača utvrđena su imena 175 stradalih stanovnika Kometnika 13-14. siječnja 1942. Ovaj spisak nije konačan. Zatočene žene sa djecom su nakon određenog vremena puštene iz privremenog logora u Zdencima i vraćene su kućama.
14. siječnja 1942: Pokolj u Drakseniću pokraj Bosanske Dubice. Ustaše i pripadnici Hrvatskog domobranstva 14. siječnja 1942., u sklopu napada na Donju Gradinu i Draksenić, ubili su 207 stanovnika srpskog sela Draksenić, mahom žena i djece. Ustaše su ubili oko 130, a domobrani oko 70 stanovnika sela. Najveći broj stradalih je ubijen u seoskoj pravoslavnoj crkvi. Pokolj u crkvi preživjele su Anka Pavković i Mara Blagojević koje su bile teže ranjene hladnim oružjem. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima. Tijekom Drugog svjetskog rata život je izgubilo 896 stanovnika Draksenića.
14. siječnja 1942: Ubojstvo 48 stanovnika sela Bukovica pokraj Vrginmosta. Ubojstva su izvršena u selu i u šumi Gominac. Među ubijenima bilo je 15 djece. Prethodno je 5. siječnja ubijeno 7 stanovnika sela, a kasnije, 20. siječnja 1942., u logoru Jasenovac ubijeno je još 18 stanovnika Bukovice. Ukupno je tijekom siječnja 1942. stradalo 18 djece iz Bukovice. Prethodne godine, 3. kolovoza 1941., u glinskoj crkvi ubijeno je 85 odraslih muškaraca iz sela. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.
14. siječnja 1942: Strijeljanje 5 komunista, zatočenika ustaškog zatvora u Zagrebu.
17. siječnja 1942: Strijeljanje 20 komunista i aktivista NOP-a, srpske i hrvatske nacionalnosti, na Dudiku u Vukovaru. Strijeljana lica bila su iz Bršadina, Negoslavaca i Borova Naselja. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.
19. siječnja 1942: Ubojstvo 3 pripadnika NOP-a hrvatske nacionalnosti u selu Greda pokraj Siska. Objavljena su imena stradalih.
20. siječnja 1942: Strijeljanje 14 komunista, aktivista i simpatizera NOP-a iz Stare Pazove, slovačke i srpske nacionalnosti, na Dudiku u Vukovaru. Ova lica su, uz veći broj drugih stanovnika Stare Pazove, uhapšena 17. studenog 1941. Jedan broj uhićenika je pušten. Među uhićenima bio je i komunist Janko Čmelnik, kasnije proglašen za narodnog heroja, koji je strijeljan 12. svibnja 1942. u Sremskoj Mitrovici.
20. siječnja 1942: Jedna od masovnih likvidacija u logoru Jasenovac koju je moguće kronološki locirati i strukturirati na osnovu svjedočenja nekoliko preživjelih logoraša. Prema svjedočenju više logoraša, toga dana je u logoru ubijeno oko 120 zatočenika koji su se kao bolesnici nalazili u improviziranoj logorskoj bolnici. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić.
20.-21. siječnja 1942: Ubojstvo 102 stanovnika sela Batinova Kosa pokraj Vrginmosta. Od ovog broja stradalih, 20. siječnja 1941. u Ratkovića Strani u selu Čemernica, ubijeno je 74 stanovnika Batinove Kose, mahom žena i djece. Ostatak stradalih ubijen je u selu Batinova Kosa, 21. siječnja. Među žrtvama pokolja 20-21. siječnja, bilo je 32 djece. Selo je spaljeno. Objavljeni su poimenični podaci o stradalima.
20.-21. siječnja 1942: Stradanje srpskog stanovništva na području Donjeg Borča (sela u gornjem toku Neretve: Kruščica, Pločnik, Presedovac, Porija, Obrnja, na lijevoj obali Neretve i Krupac, Dubrava, Trnovica, Mekoči, Cerova, Rastovac i Klinja, na desnoj obali rijeke). U literaturi se spominje stradanje 49 lica (13 staraca, 24 žene i 12 djece). Stradanje bi bilo veće da nije došlo do evakuacije stanovništva u sela pod partizanskom kontrolom. Sva ova naselja su opljačkana i spaljena.