mini|desno|Sir Alec Jeffreys razvio je postupak analize DNA početkom 1984. godine Analiza DNA je postupak, forenzička tehnika utvrđivanja obilježja DNA pojedinca. Analiza namijenjena identificiranju vrste, a ne jedinke, naziva se barkodiranjem DNA. Genetička identifikacija, genetičko testiranje i genetičko profiliranje tehnike su koje se koriste za identifikaciju jedinki iste vrste samo pomoću uzoraka njihove DNA, odnosno genskog materijala. Ovu obradu genskog materijala uveo je 1985. na Sveučilištu u Leicesteru njezin izumitelj Alec Jeffries.
Kao forenzička tehnika u kriminalističkim istragama, uspoređuje profile osumnjičenika s dokazima DNA kako bi se procijenila vjerojatnost uključenosti u zločin. Murphy, Erin (2017). „Forensic DNA Typing”. Annual Review of Criminology. 1: 497—515. ISSN 2572-4568. doi:10.1146/annurev-criminol-032317-092127. Koristi se u testiranju očinstva, za određivanje podobnosti za useljavanje te u genealoškim i medicinskim istraživanjima. Analiza se koristi u istraživanju populacije životinja i biljaka u poljima zoologije, botanike i poljoprivrede.
Počevši od 1980-ih, tehnološki napredak omogućio je korištenje DNA kao materijala za identifikaciju pojedinca. Prvi patent koji izravno pokriva korištenje varijacije DNA u forenzičke svrhe podnio je Jeffrey Glasberg 1983., na temelju istraživanja koje je proveo na Sveučilištu Rockefeller 1981.. U Ujedinjenom Kraljevstvu, genetičar Alec Jeffries samostalno je razvio postupak analize početkom 1984. radeći na Odjelu za genetiku Sveučilišta u Leicesteru. Tautz D (1989). „Hypervariability of simple sequences as a general source for polymorphic DNA markers”. Nucleic Acids Research. 17 (16): 6463—6471. PMC 318341 PMID 2780284. doi:10.1093/nar/17.16.6463.
Dvoje ljudi općenito ima veliku većinu zajedničkih sekvencija DNA. Genetička identifikacija koristi mikrosatelite - nizove koji se ponavljaju i imaju visok stupanj varijacije. Dvije osobe koje nisu u krvnom srodstvu imat će različit broj mikrosatelita na određenom lokusu. Korištenjem metode PCR za određivanje stupnja ponavljanja sekvencije na nekoliko lokusa, moguće je pronaći istu sekvenciju koja se u normalnim okolnostima ne bi mogla slučajno uspostaviti.
Forenzički stručnjaci opsežno koriste genetičku identifikaciju kako bi ustanovili moguću vezu između uzoraka krvi, kose, sline ili ejakulata. Ova metoda identifikacije također je pomogla u mnogim slučajevima utvrđivanja nevinosti kada su pojedinci bili pogrešno optuženi. Također se koristi u identifikaciji strvine ili trupla i sastavu hrane. Ova vrsta identifikacije također se pokazala korisnom u postavljanju hipoteze o uzorku ljudske dijaspore u prapovijesti.
Ispitivanje se provodi prema pravilima pravosudnog tijela koje ga zahtijeva. Ova vrsta ispitivanja obično je dobrovoljna, ali se može zatražiti i temeljem sudskog naloga. Nekoliko pravnih sustava u različitim zemljama započelo je sastavljanje jedinstvenih baza podataka koje sadrže genetičke podatke osuđenika. Od 2005. Ujedinjeno Kraljevstvo ima najveću bazu podataka te vrste na svijetu s više od 2 milijuna primjeraka. Veličina ove baze podataka i brzina kojom raste od posebnog su interesa za neke skupine za građanska prava u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje policija ima visok stupanj prava i ovlasti dobiti uzorke od interesa, a ima ih pravo zadržati čak i nakon oslobađajuće presude.
Izvori
Kategorija:Deoksiribonukleinska kiselina Kategorija:Molekularna biologija Kategorija:Forenzika