mini| Žig za ulazak u schengenski prostor izdan u zračnoj luci München. mini| Pečat za izlazak iz schengenskog područja izdan na trajektnom terminalu Hook of Holland. Vizni sustav Schengenskog prostora sastavnica je unutar šireg područja politike slobode, sigurnosti i pravde Europske unije. Primjenjuje se na Schengenski prostor i na druge države članice EU, osim Irske. Vizni režim omogućuje državljanima određenih zemalja ulazak u Schengenski prostor zračnim, kopnenim ili morskim putem bez vize za boravak do 90 dana unutar razdoblja od 180 dana. Državljani nekih drugih zemalja moraju imati vizu po dolasku ili u tranzitu.
Schengenski prostor se sastoji od 25 zemlje članice EU i četiri zemlje izvan EU-a: Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske. Cipar iako su članice EU-a, još nisu dio schengenskog prostora, ali unatoč tome imaju viznu politiku koja se djelomično temelji na schengenskoj pravnoj stečevini.
Irska ima izuzetak od primjene prava Schengenskog sporazuma i umjesto toga vodi vlastitu viznu politiku, kao što to imaju i određeni prekomorski teritoriji država članica Schengena.
Državljani zemalja jedinstvenog tržišta EU-a ne samo da su izuzeti od vize, već imaju i zakonsko pravo ući i boraviti u drugim zemljama. Međutim, njihovo pravo na slobodu kretanja u zemljama članicama može biti ograničeno u određenom broju situacija, kako je propisano ugovorima EU-a.
Izuzeća od viza središte|mini|800x800px|
Sloboda kretanja Pravila slobode kretanja Direktiva 2004/38/EC definira pravo slobodnog kretanja za građane Europskog gospodarskog prostora (EEA), koji uključuje Europsku uniju (EU) i tri članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) Island, Norvešku i Lihtenštajn.Summary of the Directive 2004/38/EC Švicarska, koja je članica EFTA-e, ali ne i EGP-a, nije obvezujuća Direktivom, već ima poseban bilateralni sporazum o slobodnom kretanju s EU-om. Sloboda kretanja između Švicarske i ostalih zemalja EFTA-e odvija se u skladu s EFTA konvencijom. Sve te zemlje čine jedinstveno tržište EU. Državljani svih država jedinstvenog tržišta EU-a koji posjeduju važeću putovnicu, putovnicu ili nacionalnu osobnu iskaznicu mogu ulaziti, boraviti i raditi na teritoriju druge države bez vize. Ako ne mogu predočiti važeću putovnicu ili nacionalnu osobnu iskaznicu na granici, svejedno im se mora pružiti svaka razumna prilika da dobiju potrebne dokumente ili da im se oni donesu u razumnom roku ili da potkrijepe ili dokažu drugim sredstvima da obuhvaćeni su pravom slobodnog kretanja.Article 6.3.2 of the Practical Handbook for Border Guards (C (2006) 5186)
Međutim, države jedinstvenog tržišta EU-a mogu odbiti ulazak bilo kojem državljaninu jedinstvenog tržišta EU-a zbog javne politike, javne sigurnosti ili javnog zdravlja ako ta osoba predstavlja "pravu, sadašnju i dovoljno ozbiljnu prijetnju koja utječe na jedan od temeljnih interesa društva". Ako je osoba dobila stalni boravak u zemlji u kojoj se traži ulazak (status koji se obično stječe nakon 5 godina boravka), država članica može protjerati osobu samo na temelju ozbiljnih razloga javne politike ili javne sigurnosti. Ako je osoba boravila 10 godina ili je maloljetna, država članica može protjerati osobu samo iz imperativnih razloga javne sigurnosti (i, u slučaju maloljetnika, ako je protjerivanje potrebno u najboljem interesu djeteta, kako je predviđeno jer u Konvenciji o pravima djeteta). Protjerivanje iz javnozdravstvenih razloga mora se odnositi na bolesti s 'epidemijskim potencijalom' koje su se dogodile manje od 3 mjeseca od datuma dolaska osobe u državu članicu u kojoj se traži ulazak.
Državljani zemalja i teritorija iz 'Aneksa II' (zemlje ukinute od vize) Od 2001. godine Europska unija izdaje popis zemalja čiji državljani trebaju vize (Aneks I) i popis onih koje ne trebaju (Aneks II ). Ova dva popisa također je prihvatio Cipar, iako ta zemlja još nije dio schengenskog prostora.
Državljani sljedećih zemalja i teritorija koji posjeduju obične putovnice mogu ući u schengensko područje i Cipar bez vize, za kratke boravke (obično 90 dana unutar razdoblja od 180 dana): Albanija Andora Antigua i Barbuda Argentina Australija Bahamas Barbados Bosna i Hercegovina Brazil Brunei Kanada Čile Kolumbija Kostarika Dominika El Salvador Gruzija Grenada Gvatemala Honduras Hong Kong Izrael Japan Kiribati Makau Malezija Maršalovi Otoci Mauricijus Meksiko Mikronezija Moldavija Monako Crna Gora Novi Zealand Nikaragva Sjeverna Makedonija Palau Panama Paragvaj Peru Sveti Kristofor i Nevis Sveta Lucija Sveti Vincent i Grenadini Samoa San Marino Srbija Sejšeli Singapur Solomonovi Otoci Južna Koreja Tajvan Istočni Timor Tonga Trinidad i Tobago Tuvalu Ukrajina Ujedinjeni Arapski Emirati Ujedinjeno Kraljevstvo Sjedinjene Američke Države Urugvaj Vatikan Venecuela Datum promjene vize Državljani sljedećih zemalja, koje su sada dio Europske unije ili Schengenskog prostora, nikada nisu trebali vizu za pristup Schengenskom području: Austrija, Hrvatska, Cipar, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Island, Irska, Italija, Grčka, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Malta, Norveška, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Švicarska Državljani sljedećih zemalja također nikada nisu trebali vizu za pristup schengenskom području: Andora, Argentina, Australija, Brazil, Bruneji, Kanada, Čile, Kostarika, Gvatemala, El Salvador, Honduras, Izrael, Japan, Malezija, Meksiko, Monako, Novi Zeland, Nikaragva, Panama, Paragvaj, San Marino, Singapur, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Urugvaj, Vatikan, Venezuela 10. travnja 2001.: Bugarska, Hong Kong, Macau 1. siječnja 2002.: Rumunjska 19. siječnja 2007.: britanski državljani (prekomorski) 28. svibnja 2009.: Antigva i Barbuda, Bahami (nastavljeno), Barbados, Mauricijus, Sveti Kitts i Nevis, Sejšeli 19. prosinca 2009.: Republika Makedonija (sada Sjeverna Makedonija), Crna Gora, Srbija 15. prosinca 2010.: Albanija, Bosna i Hercegovina 22. prosinca 2010.: Tajvan 28. travnja 2014.: Moldavija 15. svibnja 2014.: svi britanski državljani 6. svibnja 2015.: Ujedinjeni Arapski EmiratiRatified by the European Parliament (EP) on 15 December 2015 26. svibnja 2015.: Istočni TimorRatified by the EP on 15 December 2015 28. svibnja 2015.: Dominika, Grenada, Samoa, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Trinidad i Tobago 20. studenog 2015.: TongaRatified by the EP on 8 June 2016 3. prosinca 2015.: Kolumbija (nastavljeno) 7. prosinca 2015.: Palau 15. ožujka 2016.: PeruRatified by the EP on 5 July 2016 24. lipnja 2016.: KiribatiRatified by the EP on 1 December 2016 28. lipnja 2016.: Maršalovi Otoci 1. srpnja 2016.: Tuvalu 20. rujna 2016.: Mikronezija 7. listopada 2016.: Salamunovi Otoci 28. ožujka 2017.: Gruzija 11. lipnja 2017.: Ukrajina
Otkazano:
Bahami (nastavljeno 2009.), Belize, Jamajka, Kenija, Malavi: 1999. Kolumbija: 2001. (nastavljeno 2015.) Ekvador: 1. lipnja 2003. Bolivija: 1. travnja 2007. Vanuatu: 4. svibnja 2022. Pravila za državljane Priloga II Da bi mogli ući u schengensko područje ili Cipar, gore navedeni državljani iz Aneksa II moraju:
imati putnu ispravu koja vrijedi najmanje 3 mjeseca nakon namjeravanog datuma polaska i koja je izdana u prethodnih 10 godina; imaju dovoljno sredstava za svoj boravak i dalje/povratno putovanje; opravdati svrhu i uvjete boravka; ne biti navedeni u Schengenskom informacijskom sustavu kao osoba kojoj treba odbiti ulazak i ne smije se smatrati prijetnjom javnoj politici, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima bilo koje schengenske zemlje.Practical Handbook for Border Guards, Part II, Section I, Point 3.1 C (2019) 7131
Gore navedeni državljani iz Aneksa II mogu ući u Schengensku zonu kao cjelinu zbog razonode ili zbog posla bez potrebe za podnošenjem zahtjeva za vizu na najviše 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana (što uključuje razmatranje razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka). Za državljane Brazila, Mauricijusa i Sejšela maksimalni boravak bez vize definiran je kao 3 mjeseca tijekom razdoblja od 6 mjeseci od datuma prvog ulaska, zbog sporazuma o ukidanju viza između EU-a i svake od ovih zemalja koji koriste takvu definiciju. Svako vrijeme koje državljanin Priloga II. provede u schengenskom području s dugotrajnom vizom ili boravišnom dozvolom ne računa se u ograničenje razdoblja izuzeća od vize od 90 dana.
Svi državljani iz Aneksa II također mogu ući u Cipar bez vize na najviše 90 dana u razdoblju od 180 dana u svakoj od ovih zemalja. Vremenska ograničenja bezviznog režima za svaku od ovih zemalja izračunavaju se zasebno (kao i odvojeno od vremenskog ograničenja bezviznog režima Schengenskog područja).
Prema tablici koju je sastavila Europska komisija, neke schengenske zemlje dopuštaju određenim državljanima da rade tijekom boravka bez viza:
Austrija, Češka, Danska, Estonija, Njemačka, Mađarska, Island, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Malta, Portugal, Rumunjska, Švedska : ništa Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Slovačka, Slovenija : svi državljani bez vize Finska, Norveška: svi državljani bez vize, s radnom dozvolom Francuska: svi državljani bez vize, osim Australije, Brazila, Japana, Meksika, Singapura, Južne Koreje, Sjedinjenih Država i Venezuele Grčka: svi državljani bez vize koji ne rade kao intelektualni stvaraoci Španjolska: državljani Andore koji ne rade u samostalnoj profesiji Švicarska: državljani Andore, Australije, Bruneja, Japana, Malezije, Monaka, Novog Zelanda, San Marina, Singapura, Ujedinjenog Kraljevstva i Vatikana
Stanovnici i nositelji viza schengenskih država Nositelji vize za dugotrajni boravak ili boravišne dozvole koju je izdala schengenska država ili Monako također mogu putovati u druge schengenske države, bez dodatne vize, na boravak do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.Frequently asked questions, Directorate-General for Migration and Home Affairs of the European Commission.Residence Permit, Government of Monaco, 5 October 2012.Travelling in the EU / Schengen, Ministry of the Interior of the Czech Republic, 11 December 2017. Vize za kratkoročni boravak koje je izdala schengenska država također vrijede za sve druge schengenske države osim ako nije drugačije označeno.
Nositelji vize (čak i ako je ograničena na određenu zemlju) ili boravišne dozvole koju je izdala schengenska država, Monako ili Cipar također mogu putovati u Cipar bez dodatne vize, za boravak do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana (osim državljana Turske i Azerbajdžana koji putuju na Cipar, kojima je i dalje potrebna ciparska viza). Međutim, vize i boravišne dozvole koje su izdale Cipar ne vrijede za putovanje u Schengenski prostor.Practical Handbook for Border Guards, European Commission, 28 October 2022. Page 80, footnote 83, and page 91, paragraph 9.
Članovi obitelji državljana jedinstvenog tržišta EU-a Pojedinci bilo koje nacionalnosti koji su članovi obitelji državljana jedinstvenog tržišta EU-a i posjeduju boravišnu iskaznicu koja pokazuje njihov status izuzeti su od zahtjeva za posjedovanjem vize pri ulasku na jedinstveno tržište EU-a kada prate svog člana obitelji s jedinstvenog tržišta EU-a ili nastoje im se pridružiti. Pravila za članove obitelji državljana jedinstvenog tržišta EU-a Pojedinac može ući i boraviti u svakoj državi članici Schengena do 90 dana bez vize ako on/ona:Practical Handbook for Border Guards, Part II, Section I, Points 2.1.2 and 2.8 (C (2019) 7131, 8 October 2019)
ima valjanu putnu ispravu, i posjeduje boravišnu iskaznicu koja pokazuje da je osoba član obitelji državljanina jedinstvenog tržišta EU-a.