L.D. 50 debitantski je studijski album američkog heavy metal-sastava Mudvayne. Objavljen je 22. kolovoza 2000. pod licencijom diskografske kuće Epic Records, kojoj je to prvi objavljeni uradak skupine; sastav je prethodno samostalno objavio EP Kill, I Oughtta. Produkciju potpisuju Mudvayne i Garth Richardson, a izvršni su producenti Steve Richards i Shawn „Clown” Crahan, član sastava Slipknot.
Uradak se pojavio na 85. mjestu ljestvice Billboard 200. Iako je u početku podijelio recenzente, s vremenom je dobio pohvale za tehnički zahtjevne i žestoke pjesme.
Pozadina Mudvayne je osnovan 1996. u Peoriji u Illinoisu. Postao je poznat po upečatljivu izgledu na koncertima; njegovi su članovi nosili šminku nadahnutu filmovima strave. Nakon što je samostalno objavio debitantski EP Kill, I Oughtta, potpisao je govor s diskografskom kućom Epic Records. Produkciju albuma potpisuje Garth „GGGarth” Richardson, a njegovi su izvršni producenti Steve Richards i član Slipknota Shawn „Clown” Crahan. Epic Records u prvim se promidžbama skupine nije usredotočio na njezin imidž, pa je na rane promotivne materijale umjesto fotografija uvrštavala njezin logotip. Međutim, izgled sastava i glazbeni spotovi ipak su pridonijeli prepoznatljivosti albuma.
Skupina je izjavila da je rad na albumu bio vrlo naporan. Bubnjar Matthew McDonough rekao je: „Radili smo danonoćno, a neki tonski majstori među nama doslovno danima nisu oka sklopili. Stvarno smo temeljito radili. Nismo tulumarili. Snimali smo u Vancouveru, ali nismo stigli razgledati taj grad – samo smo bili ondje, radili i to je bilo sve. Bilo je jako napeto, a Garth je držao red.” Pjevač Chad Gray prisjetio se:
„Kad smo snimali album, bila je to prava ludnica. Stalno smo radili. Neke sam pjesme ostavio po strani i nisam se bavio njima dok nismo ušli u studio, što nije bilo pametno s obzirom na to kakva su nam vremenska i novčana ograničenja postavili. Napisao sam [pjesme] 'Pharmaecopia' i 'Nothing to Gein' zadnje noći u studiju, prije nego što smo snimke trebali poslati na miksanje u New York. Pritisak je bio nezamisliv.”
Glazba i tekstovi
alt=|lijevo|mini|Nekoliko interludija na albumu sadrži odlomke snimki Terencea McKenne. Pjesme na albumu odlikuju se tehnički zahtjevnim glazbenim stilom koji je sastav nazvao math metal. Mudvayneov glazbeni stil sadrži elemente death metala, hardcore punka, jazz fusiona, speed metala i hip hopa.
Mudvayne su nadahnuli i sastavi kao što su Obituary, Emperor, Mötley Crüe, Alice in Chains, Pearl Jam, King Crimson, Porcupine Tree i Metallica. Međutim, članovi skupine izjavili su da ih nije inspirirala nijedna druga metal-grupa. „Monolith”, prva pjesma na albumu, odnosi se na film Stanleyja Kubricka 2001: Odiseja u svemiru, koji se iznimno dojmio Mudvayneovih članova tijekom snimanja albuma.
Dok su pisali pjesme, glazbenici su spajali rifove s tekstovima slijedeći ono što je Matthew McDonoguh nazvao „simbolizmom brojeva”. McDonough je izjavio da je, dok je s Chadom Grayem pisao tekst za pjesmu „Nothing to Gein”, Greg Tribbett svirao rif u kojem je izmjenjivao četveročetvrtinsku i peteročetvrtinsku mjeru. Budući da je 9 mjesečev broj, McDonough je zaključio da bi rif odgovarao stihovima te pjesme, koja govori o serijskom ubojici i pljačkašu grobova Edu Geinu i čije je postupke McDonough povezivao s noćnim aktivnostima. Geinova priča privukla je McDonoughovu i Grayevu pozornost dok su čitali knjigu o ubojicama i stvarnim zločinima. McDonough je o Geinu izjavio: „Povezivanje [Geina] s današnjim društvom činilo se nemogućim [zadatkom]. Bilo mi je uzbudljivo što sam u njemu mogao pronaći ljudskost.”
Album je dobio ime po tehničkom pojmu „srednja smrtonosna doza”, koja se skraćeno piše „LD50”; tim pojmom toksikolozi određuju dozu potrebnu za ubojstvo polovine (50 posto) članova ispitane populacije. Zvučni kolaž „L.D. 50” oblikovao je i snimio bubnjar Matthew McDonough, a na albumu se pojavljuje pojavljuje kao niz interludija. Potpuna inačica te pjesme objavljena je kao dodatna pjesma na uratku The Beginning of All Things to End, reizdanju EP-a Kill, I Oughtta u izdanju Epic Recordsa. Album također sadrži iskrivljene zvučne isječke u kojima se pojavljuje glas američkoga filozofa i psihonauta Terencea McKenne, koji je preminuo tijekom snimanja albuma.
Glazbeni stil L.D. 50 uglavnom se određuje kao heavy metal ili kao jedan od njegovih podžanrova. U AllMusicovoj recenziji uz heavy metal spominje se i thrash metal. Exclaim! ga je smjestio u žanr nu metala. Časopis Spin izjavio je da zvuči kao „prog[resivni metal] budućnosti”. U knjizi The Rough Guide to Heavy Metal uvršten je u žanr art metala.The Rough Guide to Heavy Metal – Essi Berelian – Google Books
Objava i prodaja
L.D. 50 objavljen je 22. kolovoza 2000. Završio je na 1. mjestu ljestvice Billboard Top Heatseekers i na 85. mjestu ljestvice Billboard 200. Singlovi „Dig” i „Death Blooms” poimence su se pojavili na 33. i 32. mjestu ljestvice Mainstream Rock Tracks.
Album je 30. kolovoza 2011. objavljen u zajedničkom izdanju s uratkom The Beginning of All Things to End.
Popis pjesama
Recenzije L.D. 50 dobio je osrednje i visoke ocjene recenzenata. Ben Ratliff dao mu je tri zvjezdice od njih pet u recenziji za Rolling Stone. Istaknuo je da su članovi sastava sposobni služiti se zahtjevnim glazbenim tehnikama, usporedio je stil pjesama na albumu s Nirvaninim stilom i zaključio je da su interludiji bolji od Slipknotovih. Borivoj Krgin, pišući za Blabbermouth.net, pohvalio je tehničke vještine članova skupine i žestinu pjesama.
William Ruhlmann dao mu je tri zvjezdice od njih pet u recenziji za AllMusic; izjavio je da je glazbu „teško shvatiti ozbiljno” i zaključio je: „[Z]ahvale u knjižici albuma objavljenoj uz CD dugačke su i pekmezaste – kao da [ste kupili] teen pop-album. Mogu li ti dečki koji zahvaljuju obitelji i prijateljima i iskazuju im ljubav biti isti oni [dečki] koji sviraju agresivne marširajuće metal-pjesme, naveliko psuju i pjevaju o samoubojstvu?” Exclaim! mu je dao negativnu ocjenu, a njegov je recenzent izjavio: „Usprkos nazivima kao što su 'Internal Primates Forever', '-1', 'Nothing to Gein', 'Pharmaecopia' i '(K)Now F(orever)', ništa ne može popraviti ovo jadno buncanje nu metala.” Dodao je: „Jedino što opravdava ovaj album jest nametljivi zvuk basa bez pragova koji pomalo podsjeća na drndanje Lesa Claypoola.” Časopis NME također ga je negativno ocijenio; u njegovoj recenziji piše da je album „grozan gulaš [... i] glazbena ebola”, a recenzent je dodao: „'[P]ravilno' pjevanje u metalu prečesto zamjenjuje Rushev stil iz sredine sedamdesetih. Prisjetite se Yesa. Prisjetite se 'Stonehengea u izvedbi Spinal Tapa. Prisjetite se sranja progresivnoga rocka!” Časopis Revolver uvrstio ga je na popis 10 nu metal-albuma koje biste trebali imati, a u tom je popisu izjavio: „[E]ksperimentiranje s prog-rockom i virtuozno sviranje zvuče nevjerojatno dobro – usprkos tomu što repanje na pjesmama poput 'Under My Skin' više povezuje 'L.D. 50' s nu metalom nego math-metalom.
Godine 2020. časopis Metal Hammer proglasio ga je jednim od dvadeset najboljih metal-albuma objavljenih 2000.
Zasluge
Mudvayne Chad Gray – vokal Greg Tribbett – gitara Ryan Martinie – bas-gitara Matthew McDonough – bubnjevi
Ostalo osoblje Garth Richardson – produkcija, produkcija zvuka Dean Maher – inženjer zvuka Steve Richards – izvršna produkcija Mr. Shawn Crahan – inženjer zvuka (asistent) Steve Sisco – inženjer zvuka (asistent) Scott Ternan – inženjer zvuka (asistent) Andre Wahl – inženjer zvuka Andy Wallace – miks Howie Weinberg – mastering
Izvori
Kategorija:Albumi sastava Mudvayne Kategorija:Albumi iz 2000.