Radnici znanja su radnici čiji je glavni kapital znanje. Primjeri uključuju arhitekte, liječnike, farmaceute, inženjere, znanstvenike, dizajnere, javne računovođe, odvjetnike, urednike i akademike, čiji je moraju razmišljati da bi zarđivali.
Definicija desno|okvir| Radnici znanja moraju koristiti kombinaciju konvergentnog i divergentnog razmišljanja kao dio svog posla Rad znanja može se razlikovati od drugih oblika rada po naglasku na "neklasično" rješavanje problema koji zahtijeva kombinaciju konvergentnog i divergentnog načina razmišljanja. Unatoč količini istraživanja i literature o radu znanja, ne postoji koncizna definicija pojma.
Mosco i McKercher (2007) iznose različita stajališta. Prvo ukazuju na najužu definiciju; "izravna manipulacija simbola pomoću kojih se stvara originalan proizvod rada znanja, ili dodavanje vrijednosti postojećem proizvodu", a definicija se ovdje ograničava na kreativan rad. Oni suprotstavljaju ovo gledište o radu znanja sa znatno opširnijim gledištem koje uključuje rukovanje informacijama i širenje informacija, tvrdeći da radnici koji su važni u rukovanju informacijama i distribuciji istih dodaju stvarnu vrijednost ovom području, unatoč tome što ne doprinose nužno kreativnom elementu. Treće, mogla bi se razmotriti definicija rada znanja koja uključuje sve radnike uključene u lanac proizvodnje i distribucije proizvoda znanja, što omogućuje vrlo široku kategorizaciju radnika znanja. Stoga, izraz "znanstveni radnik" može biti prilično širok u svom značenju i nije uvijek jasan u pogledu na koga se odnosi. desno|mini|235x235px| Arhitekt je primjer tipičnog "radnika znanja" Radnici znanja troše 38% svog vremena tražeći informacije. Također su često udaljeni od svojih šefova, radeći u različitim odjelima i vremenskim zonama ili s udaljenih mjesta kao što su kućni uredi i saloni u zračnim lukama. Kako poduzeća povećavaju svoju ovisnost o informacijskoj tehnologiji, područja na kojima zaposlenici znanja moraju djelovati dramatično su se povećala.
Iako ih se ponekad naziva "zlatnim ovratnicima" zbog visokih plaća, kao i zbog njihove relativne neovisnosti u kontroli procesa vlastitog rada, trenutna istraživanja pokazuju da su oni također skloniji stresu te imaju vrlo strogu normativnu kontrolu od strane organizacija za koje rade, za razliku od redovnih radnika.
Upravljanje radnicima znanja može biti težak zadatak. Većina stručnih radnika preferira određenu razinu autonomije i ne vole da ih se nadzire ili da se njima upravlja. Oni koji upravljaju radnicima znanja često su i sami radnici znanja ili su to bili u prošlosti. Projekti se moraju pažljivo razmotriti prije nego što se povjere stručnom radniku, jer će njihov interes i ciljevi utjecati na kvalitetu dovršenog projekta. Radnike znanja treba tretirati kao pojedince.
Loo (2017.) koristeći se empirijskim nalazima radnika znanja iz dva sektora – sektora oglašavanja i IT sektora – i iz tri razvijene zemlje – Engleske, Japana i Singapura – istražio je specifičnu vrstu radnika znanja – kreativne radnike znanja – one koji su suprotni znanstvenicima. Nalazi iz empirijskih podataka nude složenu sliku ove vrste rada u ekonomiji znanja gdje radnici koriste kombinaciju kreativnosti, sposobnosti, talente, vještine i znanja za konačnu proizvodnju proizvoda i usluga. Ovo istraživanje (Loo, 2017.) identificiralo je definiciju rada kreativnog znanja iz četiri specifične uloge pisanja tekstova, kreativnog usmjeravanja, programiranja softvera i upravljanja programskim sustavima u oglašavanju i IT softveru. Način na koji se svaka od kreativnih aplikacija primjenjuje ovisi o ulozi (ulogama) kreativnih radnika. Ova vrsta rada uključuje složenu kombinaciju skupova vještina ili "sposobnosti kreativnog znanja (CKW)". "Kreativni radnici znanja koriste kombinaciju aplikacija za obavljanje svojih funkcija/uloga u gospodarstvu znanja, uključujući anticipativnu maštu, rješavanje i traženje problema, kao i generiranje ideja te estetskih senzibiliteta".
Ako se estetski senzibilitet uzme za primjer, on je za kreativnog direktora vizualna slika (pokretna ili nepokretna), a za softveskog programera, on je inovativna tehnologija u kojoj je softver napisan.
Druge kreativne primjene vezane uz sektor uključuju emocionalnu povezanost u sektoru marketinga te snagu izražavanja i osjetljivost u informatičkom sektoru. Identificirani su pojmovi kao što su "spužva", "društveni kameleon" i "usklađen s Zeitgeistom", a koje su kreativni stručnjaci koristili kako bi se emocionalno identificirali sa svojom potencijalnom publikom u izradi reklama. Iz perspektive IT softvera, kreativni zaposlenici znanja koristili su kreativnu aplikaciju "osjetljivosti" kako bi utvrdili poslovnu inteligenciju i mjeru informacija koje softverski radnik može dobiti s različitih strana.
Kreativni radnici također zahtijevaju sposobnosti i talente. Strast za vlastitim poslom bila je generička za uloge koje su istraživane u dva sektora. Za spisatelje, ta je strast poistovjećena sa zabavom, užitkom i srećom uz obavljanje uloge uz osobine kao što su iskrenost (povezana sa stvaranjem proizvoda), samopouzdanje i strpljenje. Kao i kod drugih uloga, kreativni radnik u softverskom programiranju zahtijeva timski rad i međuljudske vještine kako bi učinkovito komunicirao s onima iz drugih disciplina. Što se tiče menadžerskih uloga kreativnog usmjeravanja i upravljanja programima sustava, potrebne su sposobnosti stvaranja vizije za određeni posao, sposobnost uvjeravanja, izrade strategije, izvršenja i planiranja prema konačnom završetku zadanog zadatka (kao što je kampanja ili softver), kao i kapaciteti.
Povezivanje tih sposobnosti i kapaciteta su načini rada koje su identificirali nalazi iz navedene studije. Načini rada su bili u rasponu od individualnog do suradničkog, gdje bi radnik mogao raditi jedno ili oboje, ovisno o specifičnoj aktivnosti. Mogućnosti prijelaza između ova dva načina uz relevantnu kreativnu primjenu dio su složenosti istog stila rada.
Kreativni radnici također zahtijevaju razumijevanje različitih oblika znanja. Oni su povezani s disciplinama kao što su one iz humanističkih znanosti (npr. književnost) i kreativnih umjetnosti kao što su slikarstvo i glazba (npr. popularne i klasične varijante). Kreativni radnici znanja također zahtijevaju tehničko znanje kao što su matematika i računalne znanosti (npr. softversko inženjerstvo) i fizičke znanosti (npr. fizika), iako postoje razlike u ta dva sektora. U sektoru IT softvera, tehničko poznavanje softverskih jezika posebno je značajno za programere, kako je utvrđeno u nalazima. Međutim, stupanj tehničke stručnosti može biti manji za voditelja programa, budući da je samo poznavanje relevantnog softverskog jezika potrebno za razumijevanje problema za komunikaciju s timom programera i testera. Tehničko znanje i iskustvo kreativnog direktora odnosi se samo na razumijevanje mogućnosti tehnologija (kao što su grafika i tipografija) kako bi se kapitaliziralo tehničko čarobnjaštvo. Zatim se od tehničkih stručnjaka traži da provedu viziju kreativnog direktora.
Gore navedene vrste disciplinarnog znanja mogu se pojaviti u eksplicitnim formatima, koji se mogu naučiti iz formalnih programa na institucijama kao što su visokoškolske i stručne, zajedno s drugim vještinama i sposobnostima koje se odnose na prezentaciju, komunikaciju i timski rad. Kako je utvrđeno u nalazima, postojala su i druga nedisciplinarna znanja, a koja nisu bila eksplicitne nego prešutne prirode. Ispitanici su spominjali iskustva iz svog prošlog rada i životna iskustva na koja su se oslanjali u obavljanju svog kreativnog znanja. Ovaj oblik znanja je iskorišten kolektivno kao tim (reklamne kampanje ili softverskog programa). Ovakav suradnički pristup radu, posebno u ulogama kao što su kreativno vođenje i upravljanje softverskim programom, zahtijeva prešutno poznavanje snaga i slabosti te potreba i želja povezanih članova tima (poznavanje psihologije). Može se pojaviti unutar organizacije, kao samostalna grupa za određeni projekt u organizaciji ili kao tim izvan organizacije. Unutar ove uloge kreativni radnici znanja mogu obavljati svoje aktivnosti pojedinačno i/ili kolektivno kao dio svog doprinosa projektu. Nalazi su također otkrili neke karakteristike suradničkog rada kao što su različiti dionici, dogovorene grupe i neizravni odnosi između klijenata, radnika (oglasne agencije) i potrošača.
Povijest Pojam 'rad znanja' pojavio se u The Landmarks of Tomorrow (1959) Petera Druckera.Drucker, P. F. (1959). The Landmarks of Tomorrow New York: Harper and Row, p.93. Drucker je kasnije oblikovao izraz 'radnik znanja' u The Effective Executive 1966. godine. Kasnije, 1999., sugerirao je da će "najvrjednija imovina institucije 21. stoljeća, bilo poslovne ili neposlovne, biti njezini zaposlenici znanja i njihova produktivnost."Drucker. P.F. (1999). Management Challenges for the 21st Century. Harper Collins.
Paul Alfred Weiss (1960.) rekao je da "znanje raste poput organizama, s podacima koji služe kao hrana koju treba asimilirati, a ne samo pohraniti". Popper (1963.) izjavio je da uvijek postoji rastuća potreba za znanjem kako bi neprestano raslo i napredovalo, bilo prešutno ( Polanyi, 1976.) ili eksplicitno.
Toffler (1990.) primijetio je da tipični radnici znanja (posebno istraživački i razvojni znanstvenici i inženjeri) u doba ekonomije znanja moraju imati neki sustav na raspolaganju za stvaranje, obradu i poboljšanje vlastitog znanja. U nekim slučajevima također bi trebali upravljati znanjem svojih suradnika.
Nonaka (1991.) opisao je znanje kao gorivo za inovacije, ali je bio zabrinut da mnogi menadžeri nisu uspjeli razumjeti kako se znanje može iskoristiti. Tvrtke su više poput živih organizama nego strojeva, tvrdio je, a većina ih je na znanje gledala kao na statički input u korporativni stroj. Nonaka je zagovarao gledište o znanju kao o obnovljivom i promjenjivom, te da su radnici znanja nositelji te promjene. Tvrtke koje stvaraju znanje, smatrao je, trebale bi biti prvenstveno usmjerene na zadaću inovacija.
Time su postavljeni temelji za novu praksu upravljanja znanjem ili "KM", koja se razvila 1990-ih kako bi podržala radnike znanja sa standardnim alatima i procesima.
Savage (1995.) opisuje fokus na znanju kao treći val društveno-ekonomskog razvoja čovjeka. Prvi val bilo je poljoprivredno doba s bogatstvom definiranim kao vlasništvo nad zemljom. U drugom valu, industrijskom dobu, bogatstvo se temeljilo na vlasništvu nad kapitalom, tj. tvornicama. U dobu znanja, bogatstvo se temelji na posjedovanju znanja i sposobnosti korištenja tog znanja za stvaranje ili poboljšanje dobara i usluga. Poboljšanje proizvoda uključuje cijenu, trajnost, prikladnost, pravodobnost isporuke i sigurnost. U dobu znanja, 2% radne populacije će raditi na zemlji, 10% će raditi u industriji, a ostatak će biti radnici znanja.
Rad znanja u 21. stoljeću Davenport (2005) kaže da se porast znanja zapravo predviđa godinama. Ističe činjenicu da je Fritz Machlup dosta rano radio na poslovima znanja te je još 1958. izjavio da sektor raste mnogo brže od ostatka gospodarstva s radnicima znanja koji čine gotovo trećina radne snage u Sjedinjenim Državama. „Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (1981.), do početka 1970-ih oko 40 posto radnog stanovništva u SAD-u i Kanadi bilo je svrstano u informacijski sektor, dok su u većini drugih zemalja OECD-a brojke bile još uvijek znatno niže."
Od 2016. godine, od 1980. svake godine dodano je prosječno 1,9 milijuna radnih mjesta za znanstvene radnike, što je više od bilo koje druge vrste uloga.