Kreativne industrije odnose se na niz gospodarskih aktivnosti koje ukjučuju stvaranje ili upotrebu znanja i informacija. Naziva se još i kulturnom industrijom, posebice na području Europe ili kreativnom ekonomijom, dok je na prostoru Latinske Amerike i Kariba nedavno prozvana kao Narančasta ekonomija.Buitrago & Duque 2013
Prema Howkinsu kreativna ekonomija obuhvaća oglašavanje, arhitekturu, umjetnost, zanate, dizajn, modu, film, glazbu, izvedbene umjetnosti, izdavaštvo, istraživanje i razvoj, softver, igračke i igre, TV i radio te video igre. Neki učenjaci smatraju kako je obrazovna industrija, uključujući javni i privatni sektor, također dio kreativne industrije. Posljedično, ostaju različite definicije sektora.
Kreativne industrije polako postaju sve važnije za gospodarsko blagostanje, a njezini zagovornici sugeriraju kako je " ljudska kreativnost temeljni ekonomski resurs", te da će "industrije dvadeset prvog stoljeća sve više ovisiti o generacijama koje stvaraju znanje kroz kreativnost i inovativnost".
Definicije Različiti autori dali su raznovrsne prijedloge o tome koje aktivnosti je potrebno uključiti u koncept "kreativnih industrija", dok je s druge strane sam naziv postao sporno pitanje zbog značajnih razlika i preklapanja između pojmova "kreativna industrija", "kulturna industrija" i "kreativna ekonomija" l.
Lash i Urry impliciraju kako svaka od kreativnih industrija ima "nesvodivu jezgru" koja se bavi "razmjenom financijskih sredstava za prava intelektualnog vlasništva ". Ovo možemo razaznati i u definiciji britanske vlade, Odjela za kulturu, medije i sport koja kreativne industrije opisuje kao:
"one industrije koje imaju svoje podrijetlo u individualnoj kreativnosti, vještini i talentu te imaju potencijal stvaranja bogatstva i radnih mjesta generiranjem i iskorištavanjem intelektualnog vlasništva"
Od 2015. godine Odjel za digitalnost, kulturu, medije i sport (DCMS) razlikuje 9 kreativnih sektora:
Oglašavanje i marketing Arhitektura Zanati Dizajn : produkt, grafički i modni dizajn Film, TV produkcije, TV, video, radio i fotografija Informatička tehnologija, softverske i računalne usluge Izdavači Muzeji, galerije i knjižnice Glazbena, izvedbena i likovna umjetnost
John Howkins bi ovom popisu nadodao još i igračke i igre, kao i mnogo šire područje istraživanja i razvoja u znanosti i tehnologiji. Također, neki smatraju kako bi se ovom popisu trebala nadodati i gastronomija.
Na ovom popisu ne nalazimo različita područja inženjerstva, koja proizlaze iz izvješća DCMS-a, a razlog tome je vjerojatno činjenica da inženjeri zauzimaju relevantne pozicije u "nekulturnim" korporacijama, između ostalog, obavljajući, aktivnosti vezane za projekt, upravljanje, rad, održavanje, analizu rizika i nadzora. Međutim, povijesno i sada, nekoliko zadataka inženjera može se smatrati kreativnim, domišljatim i inovativnim. Doprinos inženjeringa svakako predstavljaju novi proizvodi, procesi i usluge.
Hesmondhalgh je smanjio popis na ono što on naziva "glavne kulturne industrije", a to su oglašavanje i marketing, emitiranje, filmske, internetske i glazbene industrije, tiskanog i elektroničko izdavaštvo te video i računalne igre. Njegova definicija se odnosi samo na one industrije koje stvaraju "tekstove" ili "kulturne artefakte" te koje se bave nekim oblikom industrijske reprodukcije.
Popis DCMS-a se pokazao kao utjecajan, zbog čega su ga mnoge druge države prihvatile. S druge strane je također i krittiziran zbog njegove podjele na sektore koja prikriva podjelu između takozvanog "lifestyle poslovanja", neprofitnih i većih poduzeća te između onih koji primaju državne subvencije (npr. film) i onih koji ih ne primaju (npr. računalne igre). Uključivanje trgovine antikvitetima je često pod upitnikom, jer ona u pravilu ne uključuje proizvodnju (osim reprodukcije i krivotvorina). Također je dovedeno u pitanje i uključivanje svih računalnih usluga.
Neka područja, poput Hong Konga, radije su oblikovala svoju politiku koja se vrti oko jačeg fokusa na vlasništvo autorskih prava u lancu vrijednosti. Oni su usvojili klasifikaciju Svjetske trgovinske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), koja kreativne industrije dijeli prema tome tko je vlasnik autorskih prava u različitim fazama tijekom proizvodnje i distribucije kreativnog sadržaja.
Međuamerička razvojna banka (IDB) je kreativne industrije za prostor Latinske Amerike i Kariba nazvala "Narančastom ekonomijom", a definira se kao "skupina povezanih aktivnosti kroz koje se ideje pretvaraju u kulturna dobra i usluge čija je vrijednost određena intelektualnim vlasništvom."
Drugi su predložili razliku između industrija koje su otvorene za masovnu proizvodnju i distribuciju (film i video; videoigre; emitiranje; izdavaštvo) i industrija koje su primarno bazirane na obrt te su namijenjene za potrošnju u određenom vremenu i mjestu (vizualna umjetnost; izvedbena umjetnost; kulturna baština).
Kako se kreativni radnici broje DCMS klasificira poduzeća i zanimanja kao kreativnima prema tome što poduzeće prvenstveno proizvodi te što radnik u prvom redu radi. Na primjer, tvrtka koja se bavi proizvodnjom ploča, bila bi svrstana u sektor glazbene industrije, dok bi radnik koji svira klavir bio klasificiran kao glazbenik.
Primarna svrha ovoga je odrediti količinu - na primjer, može se koristiti za prebrojavanje broja tvrtki i radnika koji su kreativno zaposleni na bilo kojoj lokaciji te istovremeno identificirati mjesta s posebno visokom koncentracijom kreativnih aktivnosti.
To dovodi do određenih komplikacija koje nisu odmah očigledne. Na primjer, zaštitar koji radi za glazbenu kompaniju, klasificirao bi se kao kreativni zaposlenik, iako on nije kreativno zaposlen.
Ukupan broj kreativnih zaposlenika izračunava se kao zbroj:
Svi radnici zaposleni u kreativnim industrijama, ne glede na to jesu li oni kreativno zaposleni ili ne (npr. svi glazbenici, zaštitari, čistači, računovođe, menadžeri itd. koji rade za diskografsku kuću) Svi radnici koji su kreativno zaposleni ali ne rade u kreativnim industrijama (npr. profesorica klavira u školi). Također uključuje i one osobe čiji je sekundarni posao kreativan, na primjer, osoba koja vikendom ima nastupe, piše knjige ili stvara umjetnička djela u svoje slobodno vrijeme.
Svojstva ili karakteristike Richardu E. Cavesu, smatra kako kreativne industrije odlikuje sedam ekonomskih karakteristika:
Načelo "Nitko ne zna" : neizvjesnost potražnje postoji jer reakcija potrošača na proizvod nije poznata unaprijed niti je lako razumljiva kasnije. Umjetnost za dobrobit umjetnosti : radnicima je stalo do originalnosti, tehničkih profesionalnih vještina, harmonije itd. kreativnih dobara te su voljni pristati na niže plaće od onih koje nude 'monotoni' poslovi. Načelo neobične mješovite skupine : za relativno složene kreativne proizvode (npr. filmove), produkcija zahtijeva unos različitih vještina. Svaki kvalificirani unos mora biti prisutan i raditi na nekoj minimalnoj razini kako bi proizveo vrijedan rezultat. Beskrajna raznolikost : proizvodi se razlikuju po kvaliteti i jedinstvenosti; svaki proizvod je posebna kombinacija inputa koji vode do beskonačne raznolikosti opcija (npr. djela kreativnog pisanja poput poezije, romana, scenarija ili drugo). A/B popis : vještine su okomito diferencirane. Umjetnici su rangirani prema svojim vještinama, originalnosti i stručnosti u kreativnim procesima i/ili proizvodima. Male razlike u vještinama i talentu mogu dovesti do velikih razlika u (financijskom) uspjehu. Vrijeme leti : prilikom koordiniranja složenih projekata s inputima različitih vještina, vrijeme je ključno. Umjetnost opstaje : neki kreativni proizvodi imaju aspekte trajnosti koji se pozivaju na zaštitu autorskih prava, omogućujući kreatoru ili izvođaču da zarađuju od toga.
Karakteristike koje je Caves opisao kritizirana su kao previše stroga (Towse, 2000). Nisu svi kreativni radnici vođeni isključivo 'umjetnost za dobrobit umjetnosti'. Karakteristika 'Umjetnost opstaje' također vrijedi i za određene nekreativne proizvode (tj. licencirane proizvode). Karakteristika 'Vrijeme leti' vrijedi i za velike građevinske projekte. Kreativne industrije stoga nisu jedinstvene, ali općenito imaju više ocjene za te karakteristike u odnosu na nekreativne industrije.
Razlika od "Kulturnih industrija" Često se postavlja pitanje granice između kreativnih industrija i sličnog pojma kulturnih industrija. Kulturne industrije su najbolje opisane kao pomoćni sektor kreativnih industrija. Kulturne industrije uključuju industrije koje su usredotočene na kulturni turizam i baštinu, muzeje i knjižnice, sport i aktivnosti na otvorenom te niz aktivnosti vezanih za 'načina života' koje se nedvojbeno kreću od lokalnih izložbi kućnih ljubimaca do mnoštva zanimanja hobista. Prema tome, kulturne industrije su više zabrinute o isporuci drugih vrsta vrijednosti - uključujući kulturno i društveno blagostanje - nego prvenstveno na osiguranje novčanih vrijednosti.
Kreativna klasa Neki autori, poput američkog teoretičara urbanih studija Richarda Floride, zalažu se za širi fokus na proizvode radnika znanja i sude "kreativnoj klasi" da uključe gotovo sve one koji nude profesionalne usluge temeljene na znanju.
Kreativna klasa i raznolikost Floridin fokus navodi ga da obrati posebnu pozornost na prirodu kreativne radne snage. U studiji o tome zašto se čini da određeni američki gradovi, poput San Francisca, privlače kreativne producente, Florida tvrdi da visok udio radnika iz "kreativne klase" daje ključni doprinos kreativnoj proizvodnji, a to je ono što poduzeća traže. On nastoji kvantitativno utvrditi važnost različitosti i multikulturalizma u dotičnim gradovima, na primjer, postojanje značajne javne gay zajednice, etnička i vjerska raznolikost i tolerancija.
Ekonomski doprinos Globalno gledano, kreativne industrije, izuzmemo li softver i opća znanstvena istraživanja i razvoj, činile su oko 4% svjetske ekonomske proizvodnje 1999. godine, što je posljednja godina za koju su dostupni sveobuhvatni prikupljeni podaci. Procjene outputa koji odgovaraju znanstvenom istraživanju i razvoju sugeriraju da bi se dodatnih 4-9% moglo pripisati sektoru ako se njegova definicija proširi na uključivanje takvih aktivnosti, iako brojke značajno variraju među različitim zemljama.
2015. godine Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) pomogla je u pripremi nacionalnih studija koje su mjerile veličinu preko 50 industrija autorskih prava diljem svijeta. Rezultati ponovne studije pokazuju kako doprinos BDP-a nacionalnim gospodarstvima varira između 2% i 11%.
Uzmemo li Ujedinjeno Kraljevstvo kao primjer, u kontekstu drugih sektora, kreativne industrije daju daleko značajniji doprinos outputu nego ugostiteljstvo ili komunalne usluge te dostavljaju četiri puta veći učinak zahvaljujući poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu. Što se tiče zapošljavanja i ovisno o definiciji uključenih aktivnosti, ovaj je sektor glavni poslodavac za otprilike 4-6% radnog stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva, iako je to još uvijek znatno manje od zaposlenosti kod tradicionalnih područja rada kao što su maloprodaja i proizvodnja.
Unutar sektora kreativnih industrija, uzimajući u obzir Ujedinjeno Kraljevstvo, tri najveća podsektora su dizajn, izdavaštvo te televizija i radio. Oni zajedno čine oko 75% prihoda i 50% zaposlenosti.
U gospodarstvima poput Brazila, na primjer, studija iz 2021. godine koja je proučavala intelektualno vlasništvo intenzivnih sektora u razilskom gospodarstvu, otkrila je da se 450 od 673 ekonomskih klasa u Brazilu može klasificirati kao intelektualno vlasništvo intenzivnih sektora koji zajedno zapošljavaju 19,3 milijuna ljudi. Ukupni udio u BDP-u brazilske kreativne industrije je između 2014. i 2016., kada se radio ovaj izračun od 450 ekonomskih klasa, iznosio 2,1 trilijuna brazilskih reala ili 44,2% BDP-a Brazila.