mini| Vodopad Llano del Muerto u Salvadoru Ekoturizam je oblik turizma koji uključuje odgovorno putovanje (upotrebom održivog prijevoza) u prirodna područja, očuvanje okoliša i poboljšanje dobrobiti lokalnog stanovništva. Njegov cilj može biti obrazovati putnika, osigurati sredstva za ekološko očuvanje, izravno koristiti gospodarskom razvitku i političkom unaprjeđenju mjesnih zajednica ili poticati poštovanje prema raznolikim kulturama i ljudskim pravima. Od 1980-ih, ekoturizam se smatra ključnim pothvatom od strane ekologa, tako da buduće generacije mogu iskusiti odredišta relativno netaknuta ljudskom intervencijom. Ekoturizam se može fokusirati na izobrazbu putnika o lokalnom okruženju i prirodnom okruženju s ciljem ekološkog očuvanja. Neki u pojam ekoturizma uključuju opredjeljenje da se stvore ekonomske mogućnosti koje financijski čine očuvanje prirodnih resursa mogućim.

Općenito, ekoturizam se bavi s međudjelovanjima biotičkih komponenata prirodnog okoliša. Introduction available in English at Ekoturizam se usredotočuje na društveno odgovorno putovanje, osobni razvoj i održivost okoliša. Ekoturizam obično obuhvaća putovanja do odredišta gdje su flora, fauna i kulturna baština primarne atrakcije. Ekoturizam ima za cilj ponuditi turistima pogled u utjecaj čovjeka na okoliš i potaknuti na poštovanje prirodnih staništa. Cilj ekoturizma je minimalizirati utjecaj na okoliš destinacija koje se posjećuju. Osim njegovanja poštovanja prema prirodnom okolišu, ekoturizam također pomaže u stvaranju socioekonomskih koristi za zajednice posjećenog područja.

Projekti odgovornog ekoturizma uključuju one koji smanjuju negativne segmente turizma na okoliš i jačaju kulturni integritet lokalnog stanovništva. Stoga je, uz procjenjivanje ekoloških i kulturnih čimbenika, sastavni dio ekoturizma promoviranje recikliranja, energetske učinkovitosti, očuvanja vode i stvaranja gospodarskih prilika za lokalne zajednice. Iz tih razloga ekoturizam često intrigira zagovaratelje ekološke i društvene kompetentnosti.

Mnogi smatraju da je pojam "ekoturizam", kao i "održivi turizam" (što je sličan izraz, ali šireg značenja), oksimoron. Kao i većina putovanja na velike udaljenosti, ekoturizam često ovisi o zračnom prijevozu, koji pridonosi klimatskim promjenama. Također, "sveukupni učinak održivog turizma je negativan tamo gdje, poput ekoturizma društveno korisne težnje maskiraju nepokolebljive direktne vlastite interese."Stabler, M. J. (eds.) (1997, page 45) Tourism and Sustainability: Principles to Practice. CAB International: Wallingford.

Prednosti mini| Promatranje tuljana u blizini otoka Malusi u Estoniji mini| Kikoti safari kamp u nacionalnom parku Tarangire, Tanzanija Ekoturizam je podskupina održivog turizma . Ekoturizam maksimalizira ekološku dobrobit, te istovremeno pridonosi ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj dobrobiti zajednica koje žive u blizini mjesta ekoturizma.

Eventualne ekološke, ekonomske i sociokulturne koristi kompatibilne s ekoturizmom objašnjene su u nastavku.

Potencijalne ekološke koristi Primarni izazov je zajamčiti da ekoturizam ne naruši ekološki netaknutost zaštićenih područja i opće dobro lokalnih zajednica. Iako ekoturizam ne bi trebao imati negativne ekološke uspjehe, oni se mogu dogoditi bez obzira na to. Općenito se pretpostavlja da ekoturizam ima mnoge pozitivne ekološke posljedice, a neke od njih navedene su u nastavku:

Direktne koristi

Poticaj za zaštitu prirodnog okoliša Poticaj za rekonstrukciju modificiranih okoliša i zemljišta Osigurava sredstva za upravljanje i proširenje zaštićenih područja Ekoturisti svojim djelovanjem pomažu u održavanju i poboljšanju staništa Ekoturisti služe kao čuvari koji osobno interveniraju u situacijama u kojima se smatra da je okoliš ugrožen

Indirektne koristi

Izloženost ekoturizmu potiče širi osjećaj zaštite okoliša Zajednice doživljavaju promjene u stavovima i ponašanju prema okolišu Područja zaštićena za ekoturizam pružaju dobrobit okolišu

Potencijalne ekonomske koristi Za mnoge donosioce odluka, ekonomski faktori su upečatljiviji od ekoloških čimbenika u procesima odlučivanja o tome kako se prirodni resursi trebaju koristiti. Ekonomske koristi ekoturizma naznačene su u nastavku:

Direktne koristi

Stvara prihod (povezan s troškovima posjetitelja) i stvara radna mjesta koja su izravno povezana sa sektorom Pruža gospodarske mogućnosti za rubna područja

Indirektne koristi

Multiplikacijski učinak i neizravni prihodi koji dolaze iz zapošljavanja Podržava kulturni turizam i turizam baštine, sektore koji su vrlo kompatibilni s ekoturizmom.

Potencijalne socio-kulturne koristi Holistički pristup ekoturizmu mora unapređivati društveno-kulturne, kao i gospodarske i ekološke koncepcije. Izravne i neizravne socio-kulturne dobrobiti navedene su u nastavku:

Direktne i indirektne koristi

Poticanje stabilnosti i dobrobiti zajednice kroz ekonomske koristi i lokalno sudjelovanje Estetske i duhovne čari te užitak za lokalno stanovništvo i turiste Dostupno širokom spektru stanovništva

Pri prosudbi mogućih pozitivnih učinaka ekoturizma, potrebno je napomenuti da ekoturizam može imati i negativne učinke. Negativni faktori mogu se zaobići pravilnicima i kodeksima ponašanja koji djelotvornoi uvjerljivo prenose poruke o primjerenom ponašanju posjetitelja.

Terminologija i povijest desno|mini| Viseći most u ekoturističkom području Thenmala, Kerala u Indiji - prva planirana indijska ekoturistička destinacija Ekoturizam je novotvorenica s kraja 20. stoljeća spoj eko-turizma . Prema Oxfordskom rječniku engleskog jezika, ekoturizam je zamijećen 1973., a ekoturizam, "zasigurno nakon ecotour ", 1982.Oxford English Dictionary Second Edition on CD-ROM, Version 4.0, draft entries December 2001, Oxford University Press 2009. Citing: "1973 Ecol. Interpretative Map, Ottawa–North Bay (Canad. Forestry Service) (heading) Ecotour of the Trans-Canada Highway, Ottawa-North Bay", and "1982 (title) Ecological tourism (ecotourism): a new viewpoint (U.N. F.A.O. & Econ. Comm. for Europe)".

ecotour, n . . . . Obilazak ili posjet području od ekološkog interesa, obično s edukativnim elementom; (također u kasnijoj uporabi) slična tura ili posjet osmišljen da ima što manje štetnog učinka na ekologiju ili poduzet s posebnim ciljem pomaganja naporima očuvanja. ekoturizam, n . . . . Turizam u područja od ekološkog interesa (tipično egzotična i često ugrožena prirodna okruženja), esp. podržati napore očuvanja i promatrati divlje životinje ; spec. pristup ugroženom okolišu kontroliran tako da ima najmanji mogući štetni učinak.

Neki izvori daju naslutiti da su se ti pojmovi rabili desetljeće ranije. Claus-Dieter (Nick) Hetzer, akademik i avanturist iz Forum Internationala u Berkeleyu, CA, izmislio je ekoturizam 1965., prema Contra Costa Timesu, te je vodio prve ekoture po Yucatánu za vrijeme 1970-ih.David B. Weaver, The Encyclopedia of Ecotourism, Cabi Publishing, 2001, p. 5.

Pojam ekoturizma koju je usvojio Ecotourism Australia nalaže: "Ekoturizam je ekološki održivi turizam s temeljnim fokusom na doživljaj prirodnih područja koji potiče poznavanje okoliša i kulture, respektiranje i očuvanje."

Globalna mreža ekoturizma (GEN) propisuje ekoturizam kao "odgovorno putovanje prirodnim područjima koje štiti okoliš, održava opće dobro lokalnog stanovništva te stvara obrazovanje i razumijevanje kroz interpretiranje i obrazovanje svih uključenih (posjetitelja, osoblja i posjećenih )".

Ekoturizam se često neispravno tumači kao bilo koji aspekt turizma koji uključuje prirodu (vidi turizam džungle ). Samoimenovani praktičari i domaćini iskustava ekoturizma pretpostavljaju da se to postiže jednostavnim stvaranjem destinacija u prirodnim područjima. Prema teoretičarima ove uobičajene i implicitne prakse, pravi ekoturizam prije svega mora osvijestiti ljude na ljepotu i krhkost prirode. Ovi kritičari prozivaju neke operatere na greenwashing svog poslovanja: koriste oznake "zeleno" i "ekološki prihvatljivo", dok se postupaju na ekološki neodgovoran način.

Iako se naučnici ne slažu oko toga tko se može kategorizirati kao ekoturist te postoji malo statističkih informacija, neki procjenjuju da više od pet milijuna ekoturista dolazi iz Sjedinjenih Država, uz ostale zemlje iz zapadne Europe, Kanade i Australije.

Trenutno egzistiraju različiti procesi za kreiranje nacionalnih i međunarodnih programa osiguravanja kvalitete ekoturizma. Nacionalni programi certificiranja ekoturizma uvedeni su u zemljama poput Kostarike, Australije, Kenije, Estonije i Švedske. U Hrvatskoj, Međimurska županija jedan je od predvodnika u razvoju ekoturizma.

Unaprjeđenje održivosti

Principi Ekoturizam u kopnenim i morskim ekosustavima može koristiti njegovanju, pod uvjetom da se uspješno upravlja kompleksnošću povijesti, kulture i ekologije u pogođenim područjima. Catherine Macdonald i kolege identificiraju faktore koji određuju krajnji rezultat očuvanja, naime jesu li: životinje i njihove navike dostatno zaštićene; konflikt između ljudi i divljih životinja je anuliran ili barem prikladno neutraliziran; postoji dobra osviještenost edukacija lokalnog stanovništva o dobrobitima ekoturizma; postoji učinkovita suradnja s dionicima u tom području; i postoji ispravna upotreba financijskih sredstava generiranog ekoturizmom za očuvanje lokalne ekologije. Oni procjenjuju da ekoturizam najbolje funkcionira na očuvanje grabežljivaca kada je turistička kompanija podržana od strane politike i strane javnosti, te kada je praćena i nadzirana na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj domeni.

Regulativa i akreditacija Budući da se propisi ekoturizma mogu loše provoditi, ekološki agresivne operacije poput podvodnih hotela, izleta helikopterom i tematskih parkova s divljim životinjama mogu se kategorizirati kao ekoturizam zajedno s vožnjom kanua, kampiranjem, fotografijom te promatranjem divljih životinja. Neuspjeh da se prizna odgovoran ekoturizam s malim utjecajem stavlja legalne ekoturističke tvrtke u restriktivniji položaj na turističkom tržištu.

Razvojne politike za ublažavanje destruktivnih radnji, nisu ograničene na uspostavljanje kapaciteta nosivosti, očvršćavanje lokacije, održiv dizajn, kvote posjeta, naknade, ograničenja pristupa i edukaciju posjetitelja.

Brojni ekolozi su se opredijelili za svjetski standard koji se može koristiti za certifikaciju, ekoturističke tvrtke na temelju njihove razine posvećenosti okolišu, stvarajući standard koji mora biti slijeđen. Nacionalno ili međunarodno povjerenstvo provodilo bi proceseakreditacije, uz predstavnike raznih skupina uključujući vlade, hotele, turoperatore, putničke agente, vodiče, zračne prijevoznike, lokalne vlasti, organizacije za očuvanje i nevladine organizacije. Odluke odbora bile bi sankcionirane od strane vlada, tako da bi tvrtke koje ne poštuju zahtjeve morale biti zakonski obvezne da se distanciraju od korištenja brenda ekoturizma.

Godine 1998. Crinion je predložio sustav Green Stars, baziran na parametrima obuhvaćajući strategiju rukovođenja, korist za društvenu zajednicu, interakciju u malim grupama, obrazovnu korisnost i obuku osoblja. Ekoturisti koji razmisle o svom izboru bili bi uvjereni u pravo iskustvo ekoturizma kad vide višu ocjenu zvjezdicama.

Godine 2008. Kriteriji Vijeća za Globalni Održivi Turizam inicirani su na Svjetskom kongresu zaštite prirode IUCN-a. Kriteriji, kojima raspolaže Vijeće za globalni održivi turizam, kreirali su globalni model za održiva putovanja i turizam i uključuju kriterije i parametre djelotvornosti za turističke destinacije, turoperatore i hotele. GSTC daje akreditaciju preko treće strane certifikacijskim tijelima kako bi se legitimizirale tvrdnje o održivosti.