Sematawytefnakht, pp. 467-9 ili Somtutefnakht, p. 197, pp. 343-4 i druge varijante ( fl. 330-ih pr. Kr. ), bio je staroegipatski visoki dužnosnik, poznat po tome što je svjedočio Aleksandrovom osvajanju perzijskog Egipta.
Biografija Pojedinosti o Sematawytefnakhtovom životu poznate su po njegovoj pogrebnoj steli od vapnenca – koja se obično naziva Napuljska stela – koja je izvorno bila postavljena u hram u Herakleopolis Magna, a zatim je donesena u Izidin hram u Pompejima i sada je izložena u Napuljskom nacionalnom arheološkom muzeju (inv. 1035).
Tijekom svog života, Sematawytefnakht je imao nekoliko visokih statusa kao što su visoki svećenik Sekhmeta, svećenik Horusa, kraljevski rizničar, jedini pratilac, haty-a i iry-pat. Vjerojatno je započeo svoju uspješnu karijeru pod Nektanebom II. iz 30. dinastije. Nakon ahemenid Artakserkso III. osvajio Egipat, Sematawytefnakht se zakleo na vjernost novom stranom faraonu Egipta, postavši tako neka vrsta kolaboracionista.
Sematawytefnakht je stupio u perzijsku vojnu službu pod Darijem III . i bio je pozvan da se bori u bitci kod Isa (333. pr. Kr.) protiv Aleksandrove vojske.Bresciani, Edda, "EGYPT i. Persians in Egypt in the Achaemenid period," Encyclopædia Iranica, VIII/3, pp. 247-249, available online at http://www.iranicaonline.org/articles/egypt-i (accessed on 26 may 2018). U svojoj je steli tvrdio da mu se Heryshaf, lokalno božanstvo njegova rodnog grada, ukazao u snu i upozorio ga na opasnost koju bi riskirao vodeći bitku. Snažan ovim predosjećajem i uplašen Aleksandrovim naizgled nezaustavljivim napredovanjem, pobjegao je s bojnog polja i vratio se u Herakleopolis Magnu kako bi nastavio svoje vjerske službe, čime je ponovno promijenio svoju vjernost kada je, nedugo nakon toga, Aleksandar osvojio Egipat (332. pr. Kr.).
Na kraju svog života, Sematawytefnakht je hvalio i zahvaljivao Heryshafu što ga je savjetovao u snu i tako mu omogućio da živi ispunjen život.
Drugi ljudi s istim imenom Sematawytefnakht ne treba brkati s istoimenim časnikom koji je, neka tri stoljeća ranije tijekom 26. dinastije, otpratio Psamtikovu kćer Nitokris I. u Tebu na njezino usvajanje kao božanska Amonova klanjateljica.
Povezani članci Udjahorresnet, još jedan staroegipatski dužnosnik i kolaboracionist koji je imao sličnu karijeru tijekom rane perzijske 27. dinastije .
Izvori
Daljnje čitanje
, pp. 42–3 Pirelli, Rosanna (1998). "Il monumento di Samtawy Tefnakhte e il tempio di Iside a Pompei", in Atti del Convegno di Roma-Pompei 1995 dal titolo "L'Egitto in Italia dall'Antichità al Medioevo". CNR, Roma, pp. 635–644 Perdu, Olivier (1985). Le monument de Samtoutefnakht à Naples [première partie]. Revue d'égyptologie 36, 89–113.
Kategorija:Drevni Egipćani iz tridesetprve dinastije drevnog Egipta