mini|Sombor Sombor je grad u Bačkoj, u Vojvodini (Srbija). Grad ima ukupno 50.950 stanovnika (2002.) a općina 96.669 stanovnika. Sombor je administrativno središte Zapadnobačkog okruga.
Zemljopis Sombor je na dnu bazena nekadašnjeg Panonskog mora. Nalazi se na obalama rječice Mostonge. Geomorfološku osnovu ovog grada čini nekoliko cjelina. Jedna je dio lesne zaravni Telečke, a druga je aluvijalna ravan rijeke Dunava. Ta se ravan sastoji od dvije cjeline: inundacijskog dijela i od aluvijalne terase.
Na 1178 km² s gradom se smjestilo i 15 sela: Aleksa Šantić, Bereg (srp. Bački Breg), Monoštor (srp. Bački Monoštor), Bezdan, Čonoplja, Doroslovo, Gakovo, Krnjaja (srp. Kljajićevo), Kolut, Rastina, Riđica, Stanišić, Lemeš (srp. Svetozar Miletić), Stapar i Telečka.
175 km jugoistočno od Sombora nalazi se Beograd, a 220 km sjeverno je Budimpešta.
Dio somborske općine je dio graničnog spora Hrvatske i Srbije. Sporna je granica u dužini 145 kilometara oko Dunava, od mađarske granice do Iloka. Srbija inzistira na odluci iz 1945. po kojoj bi razgraničenje išlo sredinom rijeke. Hrvatska osporava to jer je Dunav zbog prirodnih procesa meandrirao i promijenio tok prema zapadu pa je dio zemlje sada u Srbiji. Hrvatska osporava skoro polovicu granice na Dunavu i traži oko 10.000 hektara zemlje, pozivajući se na austrougarske katastarske knjige i da granica ide sredinom plovnog dijela rijeke, a Srbija traži 3.000 hektara na desnoj strani Dunava. Ako bi međa bila po katastarskom načelu, što znači kopnenim dijelom, a ne srednjim tokom rijeke, dijelovi općina Apatin, Sombor i Bačka Palanka pripali bi Hrvatskoj.Jutarnji list HINA/Večernje novosti: Dijelovi općina Sombor, Bačka Palanka i Apatin preko noći bi mogli postati hrvatski! 11. ožujka 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)
Salaška naselja Uz 15 sela, oko grada je i 18 salaških naselja: Bilić ili Bilići (srp. Билићи)Zapadnobački okrug Istorijat Sombora (srpski) se nalaze između Sombora, Lemeša i Rančeva. Cestovnim je putem na pola između Sombora i Stanišića. Službeno se Bilić ne smatra posebnim naseljem, nego ga se smatra somborskim predgrađem. Do Bilića se može doći cestom koja vodi od Sombora kroz Nenadić. Cesta završava u Rančevu. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo. Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije. U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobivali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati. Bukovac je nekoliko kilometara dugačko naselje. Nalazi se južno od Sombora i Velikog bačkog kanala, pravcem sjever-jug. Počinje kod Centrale, a proteže se između željezničke pruge Sombor - Sonta - Erdut i rječice Mostonge. Kod Bukovački salaša nalazi se željeznička postaja, na križanju s cestom broj 101. Centrala se nalazi na Velikom bačkom kanalu, jugozapadno od Sombora, preko puta graskog kupališta Štrand, na cesti koja od Sombora vodi ka jugozapadu pored Kupusine, zračne luke Sombor i dalje k Apatinu. Čičovi je nekoliko kilometara dugačko naselje. Nalazi se južno od Sombora, Rokovaca i Velikog bačkog kanala. Pruža se od sjevera prema jugu. Proteže se između rječice Mostonge i prometnice Sombor - Stapar. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine- Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo. Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije. U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobivali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati. Kad je Sombor isposlovao status slobodnog kraljevskog grada 1749., morao je platiti otkupninu.Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam. Novac je pribavio hrvatski ban Adam Batthyány koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare. Gradina se spominje u 1749. u Elibertacijskoj povelji grada Sombora. Zabilježena je kao carski kameralni posjed koji je otkupljen za potrebe grada Sombora. Kod Sombora je križanje biciklističke staze Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira koja povezuje Osijek i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka ovom salašarskom naselju i produžava do Malog Stapara u pravcu Kule, Vrbasa i Novog Sada.EkoForum U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine, i u Ivanovom Selu, za koje se pretpostavlja da je bilo u Gradini. Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo. Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije. U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobivali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati. Kad je Sombor isposlovao status slobodnog kraljevskog grada 1749., morao je platiti otkupninu. Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam. Novac je pribavio hrvatski ban Adam Batthyány koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare, Čičova, Šaponja i Ivanovog Sela za koje se pretpostavlja da se nalazilo u Gradini. U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih Hrvata. Stoga je u Gradini bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine.Ante Sekulić: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, Gradina je bila jednim od mjesta somborskog kraja gdje je Radićev HSS imao svoje pristaše.Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice. Kozara se nalazi sjeverozapadno od Sombora, na Bezdanskom putu, sjeverno od stare željezničke pruge kojoj je trasa išla duž Monoštorskog puta. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarskog naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, kao što je Kozara (ondašnja Šivolja i kasnije Bezdanski salaši). Lenija se nalazi istočno od Sombora, sjeverno od cestovne prometnice koja vodi ka Krnjaji. Pretkraj postojanja Kraljevine Jugoslavije, uoči drugog svjetskog rata, najviše su posjeda u Leniji imali salašari iz obitelji Bošnjak. Salaše su imali u ovom ataru pored Džina, pred ulazom u Krnjaju. Milčić se nalazi na putu jugozapadno od Lemeša, na četvrt puta od Sombora do Lemeša, između ceste i željezničke pruge koje vode od Lemeša prema Somboru. Pruža se u pravcu sjeveroistok - jugozapad. Povijesno je jednim od hrvatskih naselja u Bačkoj.Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 28, Matarići se nalazie jugoistočno od Sombora, južno od Velikog bačkog kanala, Čonoplje, Krnjaje i zapadno od Sivca. U popisima što su učinjeni za područje bačke i kaločke biskupije u svezi s crkvenom desetinom 1543. i 1650. godine (pod imenom Máté vagy Matarics, a neki autori smatraju da se radi o 1643. godini), spominje se naselje Matarić, Plavna, Bač i druga.Ante Sekulić: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 37, Naselje Matarić se nalazilo u ataru Gradine. Prema predaji, troje braće Matarića, somborskih bunjevačkih graničara su 1730-ih i 1740-ih dobivali zemljišta u ataru pustare Gradine, dok službeni dokumenti i kronike ih ne bilježe. U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih Hrvata. Stoga je u Matarićima je bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine. Nalazila se u samim Matarićima, na salašu Laze "Đaje" Matarića, kasnije na salašu Franje Matarića. Zemljovid iz 1914. bilježi veliku skupinu Matarić salaša (Matarić szálások). Bilo je preko deset. Nalazili su se nešto podalje od desne obale Franzovog kanala, istočno od Žarkovca. Zbog potonjeg su razloga djeca iz Matarića, kad više nisu imala svoju mjesnu školu, išla u školu u obližnjem Žarkovcu, a ne u Gradini kojoj su upravno pripadali. Naselje Matarići su bili povezani sa Somborom "Veprovačkim putom". Krajem 19. i početkom 20. st. naselje je trpilo zbog prenaseljenosti, pa je dio obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, u današnjoj Kozari (nekadašnja Šivolja i kasnije Bezdanski salaši), i to u dijelu salaša koji se zvao Jerkovići, a nalazio se s desne obale Mostonge na brijegu, a druga skupina u salaško naselje Nenadić. Dio je Matarića polovicom 20. st. imao salaš u ataru salašarskog naselja Radojevića (bivšeg Preradovića), nešto istočno od svoje postojbine. Matarići su bili jednim od mjesta somborskog kraja gdje je Radićev HSS imao svoje pristaše. Matarići, po kojima se zove ovo naselje, još su krajem 1960-ih bili nazočni u ovom naselju, no gospodarskim i drugim migracijama u desetljećima koja su uslijedila, izvornih je Matarića bilo sve manje, tako da je kraj 1980-ih ovo naselje dočekalo bez izvorne obitelji, koja ne samo da više fizički nije prisutna, nego ovdje više nema niti svoje salaše. Obitelj Matarića iz ovog naselja dala je neke značajne osobe somborskog društvenog života: hrvatskog preporoditelja, svećenika Matišu Matarića i gradonačelnika Ivana Matarića 1930-ihGradska knjižica Karlo Bijelicki Naše novine Nenadić se nalazi na putu Gakovo - Sombor.Hrvatska riječ Zlata Vasiljević: Mještani Nenadića na uporabu dobili zgradu nekadašnje škole - Prostor će prilagoditi svojim potrebama, 27. ožujka 2012. Većina stanovnika su Hrvati. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine. Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo. Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije. U graničarskim vremenima ovdje su graničari dobivali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati. U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih Hrvata. Stoga je u Nenadićima bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine. Salaška osnovna škola koja se nekad nalazila u Nenadiću, 2012. je godine dana na uporabu mještanima radi preuređenja u sadržaje za mladež. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarsko naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, kao što je Nenadić.Matarić - povijest Nenadić je bio jednim od mjesta somborskog kraja gdje je Radićev HSS imao svoje pristaše. Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice. Obzir se nalazi na putu Sombor - Lemeš, na pola puta od Sombora do Lemeša, na mjestu gdje cesta skreće sjeveroistočnije. Radojevići se nalaze istočno od Sombora, jugoistočno od Gradine, južno od Krnjaje, s južne i jugozapadne strane teče Veliki bački kanal, preko kanala jugozapadno su Matarići, istočno je Sivac, a nekoliko kilometara sjeveroistočno prostire se Telečka. Tik jugoistočno je na mjestu nekadašnje pustare nastalo naselje Mali Stapar. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarskog naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, a jedna je grana otišla istočnije,pa je zabilježeno polovicom 20. stoljeća da je jedna grana Matrića imala salaš u ataru salaškog naselja Radojevići (nekada Preradović).