Hrvatska seljačka stranka (HSS) je hrvatska socijalno-liberalna politička stranka lijevoga centra. Jedna je od najstarijih hrvatskih stranaka. Osnovana je 1904. godine pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka. Godine 1920. mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka, a 1925. godine u današnje. Osnovali su je braća Stjepan i Antun Radić. Trenutačni predsjednik stranke je Darko Vuletić.
Uvod mini|Antun Radić mini|Stjepan Radić, rad Nikolaja Haritonova,Zbirka muzejskih plakata: Pregled Zbirke: Stjepan Radić, mdc.hr, pristupljeno 14. siječnja 2016. 1926. Zagreb, Hrvatski povijesni muzej
Hrvatska seljačka stranka povijesno spada među najznačajnije hrvatske političke stranke zahvaljujući svom utjecaju među Hrvatima u Austro-Ugarskoj, Kraljevini/Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Kraljevini Jugoslaviji. Zalagala se na opću demokratizaciju hrvatskog društva i rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja. Po svojim načelima bila je progresivna narodna odnosno pučka stranka koja je smatrala hrvatsko seljaštvo, tada ogromnu većinu u hrvatskom društvu, temeljem hrvatskog naroda. Program stranke iz 1904. godine je u cijelosti ponovno objavljen 2015. godine i dostupan je na poveznici. Bila je najprihvaćenija politička stranka među Hrvatima u prvoj polovici 20. stoljeća. HSS je preko svojih organizacija (Hrvatsko srce, Seljačka sloga) odigrao veliku ulogu u emancipaciji žena. Te organizacije bile su osnivane radi "unaprjeđenja žene i socijalno i kulturno", a i radi toga da bi se "kod naših žena probudilo svijest ravnopravnosti žene s muškarcem" i radi "propagiranja ženskog prava glasa".Suzana Leček: Seljačka sloga i uključivanje žena u seljački pokret (1925.-1929.), Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 32-33, 1999.-2000., str. 296. U Austro-Ugarskoj je prihvatila ideje austroslavizma, zalažući se za federalizaciju Monarhije na četiri federalne jedinice - njemačku, mađarsku, čehoslovačku i hrvatsku, odnosno južnoslavensku.
Raspadom Austro-Ugarske nakon Prvoga svjetskog rata prihvaća ideju o ujedinjenju Južnih Slavena u jednu južnoslavensku državu. Međutim, unutar te države zalaže se za njezino uređenje na federalnom načelu, te zbog toga dolazi u sukob s predstavnicima unitarizma, pretežito srpskim političkim snagama. Unatoč kritikama njezinog unutarnjeg uređenja, HSS je prihvatio novu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i postaje vodeća hrvatska politička stranka unutar nje, zalažući se za stvaranje Hrvatske Seljačke Republike, te shodno tome mijenja ime u Hrvatsku republikansku seljačku stranku 1920. godine.
Vremenom pada u sve veći sukob s unitarističkim snagama u državi, predvođenih Narodnom radikalnom strankom, a vrhunac sukoba dogodio se atentatom u Narodnoj skupštini na čelništvo HSS-a, 20. lipnja 1928. godine, kada je radikal Puniša Račić ubio Đuru Basarička i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića, koji je iste godine i umro. Potom je jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević uveo Šestosiječanjsku diktaturu, 1929. godine, zabranivši sve političke stranke. Kralj Aleksandar I. Karađorđević ubijen je 1934. godine u Marseillesu u atentatu koji su organizirali Ustaše u suradnji s bugarskim nacionalistima iz VMRO-a. Naslijedio ga je regent knez Pavle Karađorđević koji odobrava rad političkih stranaka, nakon čega na čelo HSS-a dolazi Vladko Maček.
Maček je u suradnji s Jugoslavenskom demokratskom strankom konačno riješio hrvatsko pitanje u Jugoslaviji sporazumom između njega i Dragiše Cvetkovića, kojim je stvorena Banovina Hrvatska na području Jugoslavije gdje su Hrvati činili većinu, te je uspostavljena koalicijska vlada koja je vodila državu do ožujskog puča 1941. godine. Povjesničari stvaranje Banovine Hrvatske smatraju pokušajem i tendencijom daljnje federalizacije Jugoslavije. Cvetković je kao predsjednik Vlade u ožujku 1941. godine potpisao Trojni pakt s nacističkom Njemačkom, no krajem mjeseca koalicijska vlada i knez Pavle oboreni su u vojnom puču kojeg je predvodio general Dušan Simović. Simovićev puč izvele su snage koje su se protivile daljnjoj federalizaciji Jugoslavije, a pod krinkom protivljenja paktu s Njemačkom.
Nacistička Njemačka je sa svojim saveznicima napala Jugoslaviju u travnju 1941. godine, te je ona ubrzo kapitulirala zbog opće neorganiziranosti vojske, a u vrijeme napada uspostavila je, zajedno s fašističkom Italijom Nezavisnu Državu Hrvatsku kojoj je na čelo došao ustaški režim predvođen Antom Pavelićem. Maček je pozvao hrvatski narod na suradnju s novim režimom a njega su Ustaše prvo kratko zatočile u Sabirnome logoru Jasenovcu i potom internirale u Kupincu. Dio HSS-a priklonio se ustaškom pokretu, a dio se priklonio Narodnooslobodilačkom pokretu kojeg je predvodila Komunistička partija na čelu s Josipom Brozom Titom. Treći dio HSS-a nastavio je djelovati u iseljeništvu. Ivan Šubašić je uz podršku Ujedinjenog Kraljevstva s Josipom Brozom Titom potpisao Viški sporazum na Visu u svibnju 1944. godine u kojem je dogovorena koalicijska vlada tzv. građanskih stranaka s komunistima i održavanju slobodnih izbora nakon rata. U suradnji s pobunjenim ustaškim ministrima, Mladenom Lorkovićem i Antom Vokićem i nekolicinom domobranskih časnika, HSS je u kolovozu 1944. godine pokušao oboriti ustaški režim i prikloniti Hrvatsku saveznicima, no urota završila je masovnim uhićenjima.
U Privremenu vladu Demokratske Federalne Jugoslavije u ožujku 1945. godine ušle su i građanske stranke, među njima i HSS. Međutim, kada su se trebali održati opći i demokratski izbori, komunisti su izbornim prijevarama preuzeli vlast i izbacili građanske stranke iz sudjelovanja u vlasti. Uskoro je zabranjeno djelovanje svih političkih stranaka izuzev Komunističke partije, pa HSS ponovno završava u inozemstvu. Nakn smrti Mačeka, stranku preuzima Juraj Krnjević koji ju je vodio do svoje smrti 1988. godine.
Nakon raspada SFR Jugoslavije i početka demokratizacije u SR Hrvatskoj, HSS je obnovio Drago Stipac, 1991. godine, koji je izabran i za predsjednika stranke. Međutim, HSS nije imao snagu koju je imao ranijih godina, a vodeća stranka bila je Hrvatska demokratska zajednica kojoj je na čelu bio dr. Franjo Tuđman. HSS je vrhunac u neovisnoj Hrvatskoj doživio na parlamentarnim izborima 2000. godine, kada je dobio 17 zastupnika od 151, a od 2008. do 2011. godine sudjelovao je u koalicijskim vladama predvođenih HDZ-om. HSS ima sestrinsku stranku u Bosni i Hercegovini istog naziva, koja ne igra značajnu ulogu u političkom životu hrvatskoga naroda u BiH.
Povijest HSS-a Djelovanje u doba Austro-Ugarske (1904. – 1918.) Vidi članak Hrvatska pučka seljačka stranka.
Djelovanje u doba Prve Jugoslavije (1918. – 1941.) thumb|lijevo|350px|Stjepan Radić govori na skupštinskom zborovanju u Dubrovniku 27. svibnja 1928. godine (desno od Radića je Josip Predavec a lijevo Svetozar Pribićević).
Unatoč snažnom političkom pritisku beogradskoga režima, koji u "separatizmu" Hrvatske pučke/republikanske seljačke stranke vidi najveću opasnost za jedinstvo države, stranka je postigla izvrsne rezultate na izborima u razdoblju od 1920. do 1927. godine.
Od 1920. do 1924. godine Hrvatska seljačka stranka vodi politiku opstrukcije. Odbija sudjelovanje u radu Ustavotvorne skupštine Kraljevine SHS, a zatim odbija priznati centralistički Vidovdanski ustav koji je ta skupština donijela 28. lipnja 1921. godine i sudjelovati u daljnjem radu te iste skupštine koja djeluje kao Narodna skupština Kraljevine SHS. To se ponavlja i nakon izbora 1923. godine. Sljedeće godine međutim izabrani zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) (njih 70, od ukupno 312) ulaze u Skupštinu.
U ožujku 1924. godine predsjednik Demokratske stranke Ljubomir Davidović, nastojeći srušiti vladu Nikole Pašića, radi na stvaranju Oporbenoga bloka sa Savezom zemljoradnika (koji osvaja znatan dio glasova Srba u Bosni i Hercegovini), Slovenskom ljudskom strankom, Jugoslavenkom muslimanskom organizacijom i Hrvatskom republikanskom seljačkom strankom. Taj je plan propao kada je potpredsjednik demokrata Svetozar Pribićević sa skupinom istomišljenika zastupnika istupio iz te stranke, osnovao Samostalnu demokratsku stranku, te potom sklopio koaliciju s Pašićevom Narodnom radikalnom strankom.
Nastojeći pridobiti bilo kakvu inozemu pomoć za rješavanje "hrvatskog pitanja", predsjednik stranke Stjepan Radić je u srpnju 1923. godine otišao u inozemstvo posjetivši London gdje je proveo neko vrijeme te potom odlazi u Beč. Nakon toga je 1924. godine posjetio i Moskvu, gdje je učlanio stranku u Seljačku internacionalu koja je bila pod komunističkim pokroviteljstvom, što tijela stranke prihvaćaju. Nakon toga se pojačavaju pritisci na HRSS, dok se hrvatski narod i hrvatska borba etiketira u ono vrijeme vrlo negativnom etiketom "komunista". Krajem godine beogradski režim na HRSS primjenjuje Obznanu i zabranjuje njezino djelovanje. Nakon povratka iz inozemstva u Zagrebu je u siječnju 1925. godine Radić uhićen i predan sudu. U takvim uvjetima, organizirani su izbori u veljači 1925. godine. Vlada je primijenila Obznanu na stranku no ipak joj je dopustila sudjelovanje izborima i postavljanje kandidatskih lista.Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 179. Na izborima HRSS potvrđuje svoju snagu i postiže više glasova nego na prethodnim izborima 1923. godine.Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 184. Tada međutim Stjepan Radić, koji je u zatvoru, popušta i pravi veliki zaokret: izjavljuje kako HRSS prihvaća monarhiju i odriče se republikanizma. Stranka mijenja ime, izbacujući iz naziva pridjev "republikanska". Radić je pušten iz zatvora i odlazi u koalicijsku vladu s Narodnom radikalnom strankom (nazvana i RR-vlada, po "radikali" i "Radić").
mini|desno|Vladko Maček
Sudjelovanje u vladi međutim nije dovelo do onih poboljšanja koje je Stjepan Radić očekivao, jer radikali i krug oko kralja Aleksandra I. Karađorđevića odbija predložene umjerene reforme. Koalicija se raspada krajem 1926. godine i HSS je ponovno u oporbi. Na izborima održanim 1927. godine Hrvatska seljačka stranka doživljava zamjetljiv pad u broju glasova, iako znatno manje u broju osvojenih mandata.
Nakon parlamentarnih izbora 1927. godine HSS sa Samostalnom demokratskom strankom Svetozara Pribićevića stvorila je Seljačko-demokratsku koaliciju.
Dok je djelovala i postojala u Bačkoj, Hrvatska seljačka stranka svojim djelovanjem uvelike je pridonijela očitovanju Bunjevaca i Šokaca kao Hrvata, u smislu da je učvrstila već postojeće nacionalno ime Hrvata među tamošnjim Hrvatima, njihovo nacionalno osvještavanje i nacionalnu integraciju bačkih Bunjevaca i Šokaca s ostatkom Hrvata, odnosno utjecala je na one koji su se kolebali oko nacionalnog izjašnjavanja da se javno izjasne kao Hrvati.Radio Subotica na hrvatskom Marija Matković/Siniša Jurić: Utjecaj HSS pridonio nacionalnoj osviještenosti Hrvata u Bačkoj, 24. kolovoza 2009. (Mario Bara na predavanju pod nazivom «Hrvatska seljačka stranka u Bačkoj – političko, kulturno i gospodarsko djelovanje»)Hrvatska seljačka stranka u Bačkoj , subotica.info, 22. kolovoza 2009., pristupljeno 14. siječnja 2016. Početci djelovalanja Hrvatske seljačke stranke u Bačkoj su od 1930-ih godina 20. stoljeća. Tada je stranka djelovala uglavnom na području kulture, utječući prijeko kulturnih i prosvjetnih društava a poslije se je proširila na svaki aspekt društvenog djelovanja (šport, kultura, prosvjeta, umjetnost i ini). Tek od 1935. godine uspjeli su nešto konkretno poduzeti. Sve je to bilo plodom djelovanja HSS-ovih organizacija (Seljačka sloga, Gospodarska sloga, Hrvatska športska sloga, Hrvatski radnički savez) ili organizacija koje su angažirale članstvo HSS-a ili ljude bliske HSS-u. U ono doba nejasno definiranih teritorijalnih granica, neki čelnici Hrvatske seljačke stranke su se zalagali i za pripajanje (dijelova) Bačke matici Hrvatskoj.
Atentat u Narodnoj skupštini