Obrazovna tehnologija kombinirana je upotreba računalnog hardvera, softvera i obrazovne teorije i prakse za olakšavanje učenja . Kada se spominje kraticom, edtech, često se odnosi na industriju tvrtki koje stvaraju obrazovnu tehnologiju.
Uz praktično obrazovno iskustvo, obrazovna tehnologija temelji se na teoretskom znanju iz različitih disciplina kao što su komunikacija, edukacija, psihologija, sociologija, umjena inteligencija i informatika. Ona obuhvaća nekoliko područja uključujući teoriju učenja, usvajanje računalnih znanja, obrazovanje na daljinu, online učenje i m-učenje gdje se koriste mobilne tehnologije.
Definicija Udruga za obrazovne komunikacije i tehnologiju definirala je obrazovnu tehnologiju kao "studiju i etičku praksu koja olakšava učenje i poboljšava performanse stvaranjem, korištenjem i upravljanjem prikladnih tehnoloških procesa i resursa. Obrazovna tehnologija označava nastavnu tehnologiju kao "teoriju i praksu dizajna, razvoja, korištenja, upravljanja i evaluacije procesa i resursa za učenje". Kao takva odnosi se na sve važeće i pouzdane primijenjene obrazovne znanosti, poput opreme, procesa i procedura koji proizlaze iz znanstvenih istraživanja, dok se u danom kontekstu može odnositi na teorijske, algoritamske i heurističke procese: nužno ne podrazumijeva fizičku tehnologiju. Obrazovna tehnologija je proces integriranja tehnologije u obrazovanje u pozitivnom smislu koji promovira raznovrsniju okolinu za učenje i način da studenti nauče kako se koristiti tehnologijom kao i njihove zajedničke zadatke.
Prema tome, nekoliko diskretnih aspekata opisuje intelektualni i tehnološki razvoj obrazovne tehnologije:
Obrazovna tehnologija kao teorija i praksa obrazovnih pristupa učenju. Obrazovna tehnologija kao tehnološki alati i mediji, na primjer masovni online tečajevi, koji pomažu u komunikaciji znanja, te njegovom razvoju i razmjeni. To je obično ono na što ljudi misle kada koriste izraz "edtech". Obrazovna tehnologija za sustave upravljanja učenjem (LMS), kao što su alati za upravljanje studentima i nastavnim planom i programom te informacijski sustavi upravljanja obrazovanjem (EMIS). Obrazovna tehnologija kao što je upravljanje pozadinskim uredima, kao što su sustavi upravljanja obukom za logistiku i upravljanje proračunom te Learning Record Store (LRS) za pohranu i analizu podataka učenja. Sama obrazovna tehnologija kao obrazovni predmet; takvi se tečajevi mogu nazvati "studiji računarstva" ili " informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT)C.Report by Tech.Ed.Gov (2017). NETP17.
Povezani pojmovi mini| Abakus s početka 20. stoljeća korišten u danskoj osnovnoj školi Obrazovna tehnologija je cjelokupan termin za materijalne alate i procese, te za teorijske temelje kao potpora učenju i podučavanju. Obazovna tehnologija nije organičena na visoku tehnologiju, već se odnosi na sve ono št poboljšava učenje u učionicama korištenjem miješanog učenja, učenja licem u lice ili online učenja.
Obrazovni tehnolog je osoba obučena za rad u polju obrazovne tehnologije. Obrazovni tehnolozi pokušavaju analizirati, oblikovati, razviti, implementirati i evaluirati procese i alate za poboljšavanje učenja. Dok se pojam obrazovnog tehnologa koristi prvenstveno u Sjedinjenim Američkim Državama, tehnolog učenja sinoniman je pojam koji se koristi u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Kanadi.
Moderna elektronička obrazovna tehnologija je važan dio današnjeg društva. Obrazovna tehnologija obuhvaća e-učenje, nastavnu tehnologiju, informacijsku i komunikacijsku tehnologiju u obrazovanju, obrazovnu tehnologiju, tehnologiju učenja, učenje multimedija, učenje poboljšano tehnologijom, instrukcije putem računala, instrukcije upravljane putem računala, obučavanje putem računala, instrukcije potpomognute računalom, usvajanje znanja putem interneta, fleksibilno učenje, usvajanje znanja putem web-a, online edukaciju, digitalno edukacijsku suradnju, distribuirano učenje, komunikaciju posredovanu računalom, cyber-učenje i multimodalne instrukcije, virtualno obrazovanje, osobna okruženja za učenje, umreženo učenje, virtualna okruženja za učenje (koja se još nazivaju platformama za učenje), m-učenje, sveprisutno učenje i digitalnu edukaciju.
Svaki od ovih brojnih termina ima svoje pobornike koji ukazuju na potencijalna razlikovna obilježja. Međutim, mnogi termini i pojmovi na području obrayovne tehnologije su nejadno definirani. Na primjer, Fiedlerova analiza literature otkrila je potpuni nedostatak suglasnosti o sastavnim dijelovima osobnog okruženja za učenje. Štoviše, Moore je smatrao da ove terminologije naglašavaju određene značajke kao što su pristupi digitalizaciji, komponente ili načini dostave, umjesto da su temeljno različite po konceptu ili načelu. Na primjer, m-učenje ističe pokretljivost koja omogućuje promjenu vremena, mjesta, dostupnost i kontekst učenja; ipak, njegova svrha i konceptualna načela pripadaju području obrazovne tehnologije.
U praksi, kako se tehnologija razvijala, posebni "usko definirani" aspekt terminologije koji je prvotno bio naglašen imenom, utopio se u opće područje obrazovne tehnologije. U početcima, "virtualno učenje" koje je usko definirano u semantičkomsemantičkom smislu, podrazumijevalo je ulazak u simulaciju okoliša virtualnog svijeta, na primjer u liječenju posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). U praksi, "virtualni edukacijski tečaj" odnosi se na bilo koji nastavni tečaj u kojem se sve, ili barem značajan dio, izvodi putem Interneta. "Virtualno" se koristi na širi način kako bi opisalo tečaj koji se ne predaje u učionici licem u lice, već putem zamjenskog načina koji se konceptualno i "virtualno" može povezati s predavanjem u učionici, što znači da ljudi ne moraju ići u fizičku učionicu da bi učili. Stoga, virtualno obrazovanje odnosi se na oblik učenja na daljinu u kojem se sadržaj tečaja dostavlja različitim metodama aplikacija za upravljanje tečajevima, multimedijski resursi i videokonferencije. Virtualno obrazovanje i simulirane mogućnsoti učenja, poput igara ili disekcija, pružaju prilike učenicima da povežu sadržaj učionice s autentičnim situacijama.
Obrazovni sadržaj, sveprisutnan u predmetima, svuda je oko učenika, koji možda čak i nije svjestan procesa učenja. Kombinacija prilagodljivog učenja, korištenjem individualiziranog sučelja i materijala, koji se prilagođavaju pojedincu, koji tako dobiva osobno raznoliku poduku, sa sveprisutnim digitalnim resursima i mogućnostima učenja na nizu mjesta i u različito vrijeme, nazvana je pametnim učenjem.Hwang, G. J. (2014). Definition, framework, and research issues of smart learning environments-a context-aware ubiquitous learning perspective. Smart Learning Environments, 1(1), 1-14. Pametno učenje je sastavni dio koncepta pametnog grada.
Povijest mini|Učionica iz 19. stoljeća, Auckland Pomoć ljudima i djeci da uče na načine koji su lakši, brži, precizniji ili jeftiniji može se pratiti sve do pojave vrlo ranog alata, poput slikanja na zidovima pećina.Molenda, M. (2008). "Historical foundations". In M. J. Spector, M. D. Merrill, J. Merrienboer, & M. P. Driscoll (Eds.), Handbook of Research on Educational Communications and Technology (Third., pp. 3–20). New York, NY: Lawrence Earlbaum Associates.Nye, D. (2007). Technology Matters: Questions to Live With. Cambridge MA: MIT Press. Korišteni su razni tipovi abaka. Ploče za pisanje i ploče koristile su se barem tisuću godina. Knjige i brošure su od svog nastanka imale važnu ulogu u obrazovanju. Od početka dvadesetog stoljeća, strojevi za umnožavanje kao što su mimeograf i Gestetner uređaji za šablone koristili su se za proizvodnju kratkih serija kopija (obično 10-50 kopija) za korištenje u učionici ili kod kuće. Upotreba medija u obrazovne svrhe općenito se povezuje s prvim desetljećem 20. stoljeća,Saettler, P. (1990). The Evolution of American Educational Technology. Englewood, CO: Libraries Unlimited. kada su se pojavili obrazovni filmovi (1900-ih) i mehanički nastavni strojevi Sidneya Presseya (1920-ih). Prva sveobuhvatna provjera znanja putem višestrukog izbora bila je Army Alpha, koja se koristila za procjenu inteligencije i posebno sposobnosti vojnih regruta za vrijeme Prvog svjetskog rata. Daljnja široka primjena tehnologija korištena je za obuku vojnika tijekom i nakon Drugog svjetskog rata uz korištenje filmova i drugih posredovanih materijala, poput grafoskopa. Pojam hiperteksta može se pratiti do opisa memexa koje je 1945. iznio Vannevar Bush. mini|Cuisenaire štapovi Dijaprojektori su se široko koristili tijekom 1950-ih u obrazovnim institucionalnim okruženjima. Cuisenaire štapovi osmišljeni su 1920-ih i doživjeli su široku primjenu od kasnih 1950-ih.
Sredinom 1960-ih, profesori psihologije sa, Patrick Suppes i Richard C. Atkinson, eksperimentirali su s korištenjem računala za poučavanje aritmetike i pravopisa putem teleprintera učenicima osnovnih škola u objedinjenom školskom okrugu Palo Alto u Kaliforniji. Obrazovni program za nadarenu mladež Sveučilišta Standford potječe iz tih ranih eksperimenata.
Online obrazovanje potječe iy 1960. sa Sveučilišta Illinois. Iako internet nije bio stvoren još jedno desetljeće, studenti su mogli pristupiti informacijama iz predavanja putem povezanih računalnih terminala. Online učenje pojavilo se 1982. kada je Zapadni institut za bihevioralne znanosti u La Jolli, Kalifornija, otvorio svoju Školu menadžmenta i strateških studija. Škola je koristila računalne konferencije putem Sustava elektroničke razmjene informacija (EIES) Instituta za tehnologiju u New Jerseyju kako bi pružila program obrazovanja na daljinu poslovnim izvršiteljima.See Rowan, Roy (1983). Executive Ed. at Computer U. Fortune, 7 March 1983; Feenberg, Andrew (1993). "Building a Global Network: The WBSI Experience", in L. Harasim, ed., Global Networks: Computerizing the International Community, MIT Press, pp. 185-197. Od 1985. godine, Connected Education je ponudio prvi potpuno online magistarski studij medijskih studija, kroz The New School u New Yorku, također putem EIES sustava računalnih konferencija. Naknadni tečajevi su se nudili 1986. putem Elektroničke sveučilišne mreže za računala DOS i Commodore 64. Godine 2002., MIT je počeo s pružanjem besplatnih online tečajeva. Do 2009., oko 5,5 milijuna studenata pohađalo je barem jedan online tečaj. Trenutno, jedan od tri studenta na fakultetu pohađa barem jedan online. Na Sveučilištu DeVry, od svih studenata koji stječu diplomu prvostupnika, 80% stječe dvije trećine svojih zahtjeva online. Također, 2014. godine, od 5.8 milijuna studenata koji su pohađali tečajeve online, 2,58 milijuna pohađalo je sve svoje tečajeve online. Iz ovih podataka može se zaključiti da je broj studenata koji pohađaju online nastavu u stalnom porastu.
Nedavni članak "Događa se promjena: online obrazovanje kao novi paradigma u učenju", autorice Linde Harasim, obuhvaća pregled povijesti online obrazovanja kao i okvir za razumijevanje vrste potrebe koju ono zadovoljava. Koncept daljinskog učenja već je izumljen prije mnogo stoljeća. Vrijednost online obrazovanja ne leži u njegovoj sposobnosti da uspostavi metodu za daljinsko učenje, već u njegovoj snazi da ovaj vrsta učenja učini efikasnijom pružajući sredstvo putem kojeg instruktor i studenti mogu virtualno međusobno komunicirati u stvarnom vremenu. Tema online obrazovanja započela je uglavnom krajem 1900-ih godina kada su institucije i tvrtke počele stvarati proizvode za pomoć učenicima u učenju. Ove grupe su željele dalje razvijati obrazovne usluge diljem svijeta, prvenstveno u zemljama u razvoju. 1960. godine, Sveučilište Illinois stvorilo je sustav povezanih računalnih terminala poznat kao Intranet kako bi studentima omogućilo pristup snimljenim predavanjima i nastavnim materijalima koje su mogli gledati ili koristiti u slobodno vrijeme. Ovaj tip koncepta nazvan PLATO (programirana logika za automatizirane nastavne operacije) brzo se proširio diljem svijeta. Mnoge institucije usvojile su ovu sličnu tehniku dok je internet bio u fazi razvoja.