Sitasti elementi, kod vaskularnih biljaka to su specijalizirane stanice koje funkcioniraju u provođenju šećera. Tipično su povezani s parenhimom i često nekim sklerenhimom u uobičajenom tkivu poznatom kao floem (grč. phloe, kora, prema mjestu sekundarnog floema u unutarnjoj kori). Sitasti elementi su izdužene stanice koje imaju samo primarnu (1°) stijenku bez lignificirane 2° stanične stijenke. Ova primarna stijenka ima specijalizirane pore, koje su skupljene zajedno u područja sita. Svaka pora u području sita kontinuirana je rupa u 1° staničnoj stijenci koja je obložena supstancom koja se zove kaloza, polisaharid koji se sastoji od jedinica β-1,3-glukoze. Elementi sita su "poluživi" u zrelosti. Gube svoju jezgru i druge organele, ali zadržavaju endoplazmatski retikulum, mitohondrije i plastide. Poput trahearnih elemenata, sitasti elementi su orijentirani od kraja do kraja, tvoreći cjevasti kontinuum. Elementi sita funkcioniraju tako što provode otopljene šećere iz "izvora" bogatog šećerom u regiju siromašnu šećerom. Izvorne regije uključuju lišće, gdje se šećeri sintetiziraju tijekom fotosinteze, ili zrele organe za skladištenje, gdje se šećeri mogu osloboditi hidrolizom škroba.Michael G. Simpson, in Plant Systematics (Third Edition), 2019, pristupljeno 16. kolovoza 2023. Izvori
Kategorija:Biljna tkiva