Eoholyniales s je izumrli red makroskopskih organizama poznatih ponajprije iz neoproterozojskih, osobito ediakarijskih naslaga. Tradicionalno se svrstava u razred Vendophyceae, a obuhvaća razgranate ugljične fosile koji su najčešće tumačeni kao makroalge. Njihova pripadnost nekoj od suvremenih skupina algi, međutim, nije pouzdano utvrđena, pa Vendophyceae treba shvatiti kao fosilnu, velikim dijelom morfološki utemeljenu skupinu, a ne kao sigurnu filogenetsku granu današnjih biljaka.On the Morphological and Ecological History of Proterozoic Macroalgae, pristupljeno 3. rujna 2026.
Opis Eoholyniales obuhvaća pretežno sitne do centimetarske organizme s tankim, uglavnom trakastim ili nitastim talusima, često sačuvanim kao ugljične kompresije. Za skupinu je karakteristično razgranavanje talusa, koje može biti dihotomno ili kombinacija glavne osi i bočnih grana. Kod roda Eoholynia glavna se os grana monopodijalno, a bočne grane dihotomno; opisane su i strukture protumačene kao sjedeći sporangiji na granama ili njihovim završecima.TAXONOMY, PALEOECOLOGY AND CHRONOBIOSTRATIGRAPHY ACROSS THE EDIACARAN-CAMBRIAN BOUNDARY: TAMENGO AND GUAICURUS FORMATIONS, pristupljeno 3. rujna 2026.
Neki oblici imali su strukture kojima su bili pričvršćeni za podlogu. Primjerice, kod Eoholynia fruticulosa opisano je amorfno prihvatilo iz kojega izlaze brojne uske trakaste grane, što podupire tumačenje barem dijela ovih organizama kao bentoskih makroalgi.
Sistematika i povijest Marija Borisovna Gnilovskaya uvela je formalni sustav za vendijske makrofite u kojem je razred Vendophyceae podijeljen prema građi talusa. Red Eoholyniales obuhvaćao je grmolike i snažno razgranate oblike, za razliku od vrpčastih oblika reda Vendotaeniales. U suvremenijoj paleontološkoj literaturi i dalje se susreću nazivi Vendophyceae, Eoholyniales i Eoholyniaceae, ali njihovo filogenetsko značenje ostaje nesigurno.Marija Borisovna Gnilovskaya, pristupljeno 3. rujna 2026.
To je važno naglasiti jer se stariji pokušaji povezivanja vendotaenida s smeđim ili crvenim algama ne smatraju dokazanima. Morfološki oblikovane porodice ne moraju predstavljati prirodne, monofiletske skupine; Xiao i Dong upozoravaju da Eoholyniaceae, zasnovana ponajprije na razgranatoj građi fosila, može obuhvaćati međusobno nesrodne organizme.
S druge strane, noviji radovi i dalje nalaze fosile koje uspoređuju ili izravno smještaju u Eoholyniaceae. Godine 2021. iz ediakarijske formacije Tamengo u Brazilu opisan je rod Ladariophyton s vrstom L. veinosa; autori su ga smjestili u Eoholyniaceae zbog razgranatoga talusa i drugih morfoloških obilježja.New Species of Macroalgae from Tamengo Formation, Ediacaran, Brazil, pristupljeno 3. rujna 2026.
Fosilni zapis i rasprostranjenost Predstavnici ove skupine poznati su s više kontinenata. Klasični nalazi Eoholynia potječu s Istočnoeuropske platforme, osobito iz ediakarijskih naslaga Rusije i Ukrajine, dok su drugi nalazi opisani iz Namibije, Brazila i Indije. Eoholynia corumbensis poznata je iz skupine Corumbá u Brazilu, a materijal pripisan istoj vrsti pronađen je i u mnogo starijim naslagama skupine Singhora u Indiji, premda takvo veliko vremensko proširenje zahtijeva oprez pri biološkom tumačenju.
Rodovi Eoholynia Gnilovskaya — tipski rod; tipska vrsta E. mosquensis Gnilovskaya. U literaturi se pojavljuju i E. fruticulosa, E. capillaria, E. longa i E. corumbensis. Kalusina Istchenko — uključuje K. compacta, poznatu iz ediakarijskih naslaga Podolije. Ladariophyton Diniz & Leme — monotipski rod s L. veinosa, opisan 2021. iz Brazila i izravno pripisan Eoholyniaceae.
Izvori
Kategorija:Vendophyceae