Bezvučni glotalni frikativ jest glas koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za nj se rabi simbol [ɦ].
Glas se pojavljuje u mnogim jezicima, od europskih uključujući češki, slovački, ukrajinski (gdje može biti i faringealan) te gornjolužičkosrpski gdje je nastao lenicijom praslavenskoga *g,Andrii Danylenko: FROM G TO H AND AGAIN TO G IN UKRAINIAN. Die Welt der Slaven L, 2005, 33. – 56. tako da češki hrad 'dvorac' odgovara hrvatskom grad, a Praha odgovara hrvatskom Prag. Bjeloruski i donjolužičkosrpski također su prošli ovu promjenu, ali s različitim rezultatima. Dogodila se i u nekim slovenskim narječjima ponekad rezultirajući nastankom /ɦ/.
Glas se nalazi i u engleskome kao alofon glasa /h/ između vokala u nekim dijalektima poput australskoga ili received pronounciation. Pojavljuje se i u južnoafričkom narječju.
Kao fonem postoji u afrikaansu, nepalskome i wu kineskome te hindskom, istočnopandžapskom i drugim.
U hrvatskome se može pojaviti kao zvučni alofon u onih govornika koji izgovaraju glas označen slovom ⟨h⟩, što se obično smatra standardnim /x/, izgovaraju kao /h/.Mirjana Šnjarić: Stražnji bezvučni tjesnačnici u hrvatskome i u njemačkome jeziku. Zagreb. 2013. Ako je tako, pojavljivat će se u istim okolnostima kao [ɣ] kod drugih govornika.
Karakteristike su:
po načinu tvorbe jest frikativ, ali mnogi fonetičari ne smatraju ga jednim jer često nema konstrikcije pri izgovoru po mjestu tvorbe jest glotalni suglasnik (ipak, ako nema frikcije, znači da glasnice nisu mjesto njegove tvorbe) po zvučnosti jest šaptav (slično zvučnim glasovima, ali propušta se više zraka).
Njegova je osnovna karakteristika, dakle, da se izgovara šaptavim glasom, pa se ponaša kao šaptava inačica okolnog vokala.
Izvori
Kategorija:Fonovi