Cuckoo je drugi studijski album britanskoga rock-sastava Curve. Diskografska kuća Anxious Records objavila ga je 13. rujna 1993. u Ujedinjenome Kraljevstvu, a Anxious i Charisma Records objavile su ga 21. rujna 1993. u Sjedinjenim Državama.
O albumu Sastav je snimao album u londonskom studiju Todal od prosinca 1992. do ožujka 1993.
Glazbeni stil pjesama na Cockoou „mračniji” je i „žešći”, a melodije, ritmovi i vokali „jasniji” su u usporedbi s prijašnjim albumom Doppelgänger.
Naslov albuma aluzija je na Kena Keseya i njegov roman Let iznad kukavičjeg gnijezda; pjevačica Toni Halliday izjavila je da joj je priča o autorovu životu pomogla „legitimirati album”, a naknadno je izjavila i da ga smatra najboljim Curveovim albumom.
Halliday je izjavila da je na glazbu pjesme „Crystal” utjecao album Innervisions Stevieja Wondera i da je dio stihova pjesme „Superblaster” nadahnut poezijom E. E. Cummingsa.
Objava Objavi uratka prethodila je objava singla „Blackerthreetracker”, na kojem se nalazi pjesma „Missing Link” te „On the Wheel” i „Triumph”, skladbe koje se naposljetku nisu pojavile na albumu. Singl je dosegao 39. mjesto na britanskoj ljestvici singlova. Za pjesme „Missing Link” i „Superblaster” snimljeni su i glazbeni spotovi.
Sam je album objavljen 13. rujna 1993. u Ujedinjenom Kraljevstvu i ostatku Europe, a 21. rujna 1993. u Sjedinjenim Državama. U Ujedinjenom Kraljevstvu Cuckoo je ostvario manji uspjeh na tržištu od prijašnjih Curveovih uradaka; dosegao je 23. mjesto na britanskoj ljestvici albuma. Članovi skupine razišli su se nekoliko mjeseci nakon objave albuma, ali su se ponovno okupili 1996.
Popis pjesama
Recenzije
Dobio je uglavnom pozitivne i podijeljene kritike. U recenziji za časopis Select Andrew Collins dao mu je pet od pet zvjezdica izjavivši da album „[p]oput odrezane, ali predivno manikirane ruke [...] poziva slušatelja u mrak miomirisnim obećanjima i seksualnom privlačnošću”. Paul Simpson dao mu je četiri zvjezdice od njih pet u osvrtu za AllMusic istaknuvši da sastav na albumu „riskira više nego na prethodnom [albumu]” i da pjesme „nisu toliko zarazne” kao na njemu, ali da „nagrađuje one koji ga više puta poslušaju” i da se „i dalje smatra jednim od najboljih radova skupine”.
Lucy O'Brien dala mu je šest bodova od njih deset pišući za časopis Vox; premda je izjavila da je riječ o „dobru albumu koji čine zaista čudni trenutci”, zaključila je da „jednostavno ne blista”. U recenziji Martina Astona za časopis Q album je dobio tri zvjezdice od njih pet; recenzent je izjavio da sastav „i dalje muči manjak raznolikosti”, ali da je stil „intenzivan, hipnotičan i prepun neobične melodramatičnosti”.
Stephen Dalton dao mu je pet bodova od njih deset u recenziji za New Musical Express izjavivši da je to album „koji vlada tehnikom” te da je „suvremeno i snažno djelo”, ali da ga određuje „ozbiljan nedostatak: više je poput magle nego poput planine, grmi, ali ne sijeva”.
Zasluge
Curve Dean Garcia – bas-gitara, gitara, programiranje bubnjeva, klavijatura, produkcija, snimanje, tonska obrada Toni Halliday – vokal, produkcija, snimanje, tonska obrada Dodatni glazbenici Flood – elektronika; produkcija Alex Mitchell – gitara Alan Moulder – gitara, efekti, miksanje Steve Osborne – gitara; produkcija Debbie Smith – gitara Sally Herbert – violina Steve Monti – bubnjevi
Ostalo osoblje Darren Allison – pomoć pri miksanju Howie Weinberg – mastering Flat Earth – omot albuma, fotografija na naslovnici Vaughan Matthews – fotografija na naslovnici Andy Catlin – fotografija
Ljestvice LjestvicaNajvišapozicijaEuropean Top 100 Albums77.SAD (Top Heatseekers)18.Ujedinjeno Kraljevstvo23.Ujedinjeno Kraljevstvo (Independent Albums)2.
Izvori
Kategorija:Albumi iz 1993. Kategorija:Britanski glazbeni albumi