Minski jezici (kineski: 闽语, tradicionalno pismo: 閩語, pinyin: Mǐnyǔ) skupina su kineskih jezika, službeno zvanih dijalekata, s oko 70 milijuna materinskih govornika. Naziv su dobili prema rijeci Min u pokrajini Fujian u Narodnoj Republici Kini. Govornici pojedinih minskih jezika ne mogu se međusobno sporazumijevati, niti se mogu sporazumijevati s govornicima drugih kineskih jezika, kojima među ostalim pripadaju mandarinski, kantonski, wu i haka kineski.
Izvan NR Kine, najgovoreniji minski jezik je hokien koji pripada južnim minskim jezicima te ga se govori u Tajvanu, odn. Republici Kini.
Većina minskih jezika zadržala je obilježja iz starog kineskog jezika, a vjeruje se da su se barem neki od njih, ako ne i svi, razvili neovisno od staroga kineskoga, unatoč snažnom utjecaju srednjovjekovnog kineskog. Istraživači smatraju i da su minski jezici preuzeli veliku količinu obilježja od supstrata područja na kojem su se govornici kineskoga naselili, tj. jezika koji su na tom području prethodili kineskima.
Povijesni razvoj Pretpostavlja se da su se prvi minski jezici od ostatka kineskih odvojili već u doba dinastije Han (202. pr. Kr. – 220.). Prema lingvistu Jerryju Normanu, suvremeni minski jezici imaju četiri sloja leksika:
nekineski supstrat minyueskih jezika za koje Norman i lingvistkinja Mei Tsu-lin smatraju da su pripadali austroazijskim jezicima rani kineski sloj koji su u Fujian donijeli doseljenici iz Zhejianga tijekom dinastije Han sloj ranog srednjovjekovnog kineskog jezika iz doba Južnih i Sjevernih dinastija, koji se većinski poklapa s fonologijom Qieyuna, rječnika rima iz 601. godine sloj književnog jezika temeljenog na jeziku Xi'ana, glavnog grada za vrijeme dinastije T'ang, koji je u to doba predstavljao standardni jezik.
Stručnjaci za austroazijske jezike, međutim, odbijaju tezu austroazijskog supstrata, osobito zbog Normanove i Tsu-linine teze da se kolijevka austroazijskih jezika nalazi uzduž rijeke Jangce.Chamberlain, James R. 2016. Kra-Dai and the Proto-History of South China and Vietnam. Journal of the Siam Society. 104: str. 30. Suvremene analize arheoloških nalaza podržavaju tezu austronezijskog supstrata.
Podjela Minski jezici isprva su prema fujianskom govoru bili podijeljeni na kontinentalne i obalne minske jezike, no danas nema konsenzusa oko točne podjele ili distinkcije jezika i dijalekata.Zhijun, Zheng. 2016. The Subgrouping of the Min Dialects. City University of Hong Kong. str. 10–23 Glottolog ih analizira ovako:
Izvori
Literatura
Jezici Kine | Ethnologue, 16. izdanje
Kategorija:Kineski jezici Kategorija:Jezici Kine Kategorija:Jezici po abecedi:M