Argentinska invazija na Falklandske otoke (špa. Invasión de las Islas Malvinas) – kodnog naziva Operacija Rosario (špa. Operación Rosario) – bila je vojna operacija koju su pokrenule argentinske snage 2. travnja 1982. kako bi zauzele Falklandske otoke, a služila je kao »katalizator« za Falklandski rat koji je uslijedio. Argentinci su se iskrcali amfibijski, a invazija je završila predajom Falklandske vlade.
Obrana
Britanska vlada je obavijestila guvernera Rexa Hunta o mogućoj argentinskoj invaziji 1. travnja 1982. godine. U 15:30 tog dana primio je brzojav ministarstva vanjskih poslova u kojem je pisalo slijedeće:
Uključene snage
Guverner je pozvao dvojicu najviših časnika Kraljevskih marinaca iz postrojbe mornaričkog pješaštva 8901 u svoju palaču u Port Stanleyu kako bi raspravljali o mogućnostima obrane Falklandskih otoka. Tijekom sastanka je rekao: »Čini se da kreteni to uistinu misle.«
Bojniku Mikeu Normanu dodijeljeno je zapovijedništvo nad marincima zbog godina službe, a dočim je bojnik Gary Noot postao vojni savjetnik guvernera Hunta, Otoke je branilo 68 marinaca i 11 mornara s antarktičkog ophodnog broda Endurance, pod zapovijedništvom poručnika Kraljevske ratne mornarice Chrisa Todhuntera. Broj vojnika koji su bili na raspolaganju bio je znatno veći od uobičajenog jer je u vojarni bila u tijeku smjena postrojbi te su se na Falklandskim otocima u isto vrijeme našle postrojbe koje su bile na odlasku kao i postrojbe koje su ih trebale zamijeniti.
Broj vojnika smanjen je na 57 nakon ukrcavanja 22 kraljevska marinca na brod HMS Endurance kako bi se pridružili britanskoj antarktičkoj ekspediciji koja je imala 13 članova pod vodstvom zapovjednika baze Stevea Martina kako bi promatrali argentinske vojnike na otoku Južna Georgia. Kraljevska ratna mornarica i pisac Russell Phillips navode da je u Port Stanleyu bilo nazočno 85 marinaca.
Njihove redove pojačalo je najmanje 25 pripadnika obrambenih snaga Falklandskih otoka. Mještanin Graham Bound, koji je ostao na otoku tijekom argentinske okupacije, navodi u svojoj knjizi Invazija 1982.: Falklandski otočani u ratu da se 40 pripadnika (uključujući i petnaest bivših pripadnika) javilo na dužnost u dvorani za vojnu obuku. Njihov nadređeni časnik, bojnik Phill Summers, rasporedio je pripadnika dragovoljačke paravojne postrojbe na ključne točke poput telefonske centrale, radijske postaje i elektrane. Uključivši i vlastitog sina Briana Summersa. Kapetan Jack Sollis koristio je civilni obalni brod Forrest kao improviziranu radarsku postaju ploveći nedaleko od obale, Port Stanleya. Još četvorica civila ponudila su svoje usluge guverneru Rexu Huntu, Jim Fairfeld i Anthony Davies bivši pripadnici kraljevskih marinaca, kanadski državljanin, Bill Curtiss te vozač guvernera Rexa Hunta, Don Bonner. Rex Hunt je bio naoružan pištoljem marke Browning kalibra 9 mm.
Prije iskrcavanja glavnine argentinskih snaga, devet britakskih mornara stavljeno je pod zapovijedništvo glavnog tajnika Dicka Bakera, kako bi okupili 30 državljana Argentine koji su živjeli u Port Stanleyu te ih odveli u pritvor blizu policijiske postaje. Prisjetio se:
Devetorica mornara vratila su se u guvernerovu palaču u kojoj su uspostavili informativnu službu ostavivši zatvorenike pod paskom poručnika Kraljevske ratne mornarice pod vodstvom Richarda Balla.
Operacija Rosario
Argentinska amfibijiska operacija počela je kasno navečer četvrtkom 1. travnja. nakon što je razarač ARA Santisima Trinidad iskrcao mornaričke specijalce južno od Port Stanleya. Glavnina argentinskih snaga trebala se iskrcati nekoliko sati kasnije s broda za amfibijisko ratovanje ARA Cabo San Antonio blizu aerodroma na plažu koju su prethodno označili ronioci s podmornice ARA Santa Fe. Operacija je tijekom faze planiranja nazvana Azul (hrv. Plavo), ali je naposlijetku preimenovana u Rosario.
ARA Santa Fe
Operacija Rosario počela je izviđanjem Port Williama koje je izvršila podmornica ARA Santa Fe te iskrcavanjem 14 pripadnika mornaričkih specijalnih postrojbi blizu Rta Pembroke uključujući i zapovjednika te elitne postrojbe, starijeg poručnika bojnog broda Alfreda Raula Cufrea. Izviđanje je počelo 31. ožujka kad je ribarska kočarica Forrest uočena periskopom u 22 sata, nedaleko od obale Port Stanleya. Sutradan je posada podmornice Santa Fe doznala da vlasti u Port Stanleyu znaju za argentinske planove pa je bilo nužno izvršiti neke promjene. Umjesto iskrcavanja na Pembroke komandosi su prvo zauzeli obližnju plažu.
Komandosi su napustili podmornicu Santa Fe u 13:40 te su se s plaže uputili prema poluotoku Pembroke u gumenjacima tipa Zodiac. Stigli su do zaljeva Yorke 2. travnja u 4:30. nakon postavljanja svjetlećih signalnih naprava za iskrcavanje glavniine snaga, zauzeli su uzletište i svjetionik pritom ne naišavši na značajniji otpor. Nakon predaje britanskih snaga u Port Stanleyu ta postrojba je dobila zadaću da okupi kraljevske marince i odvede ih u pritvor.
Napad na vojarnu u Moody Brooku
mini|Mjesto vojarne Moody Brook, otočnog garnizona za Falklandske otoke. Mali odred kraljevskih marinaca bio je stacioniran tu od 1960-ih do Invazije 1982. kada su argentinske snage nasilno zauzele vojarnu i izbacile britanske trupe. Mjesto vojarne je mjesto stare bežične stanice. Danas su ostali samo temelji.
U noći s 1. na 2. travnja 1982., brod Santisima Trinidad je zastao na 500 metara udaljenosti od Mullet Creeka te spustio u vodu 21 brzi desantni čamac tipa Gemini. U čamcima su se nalazila 84 pripadnika specijalnih postrojbi 1. amfibijiske grupe komandosa pod zapovjedništvom starijeg poručnika bojnog broda Gullierma Sancheza Sabarota te manja skupina kojom je zapovijedao stariji poručnik bojnog broda Pedro Giachino dozapovijednik 1. bojne mornaričkog pješaštva koji se dragovoljno prijavio na zadatak zauzimanja guvernerove palače. Argentinski kontra admiral Jorge Allara je putem radiopostaje s broda Santisima Trinidad zahtijevao od Rexa Hunta mirnu predaju, no taj je zahtjev odbijen.
Giachinova skupina je trebala prijeći najkraću udaljenost dvije i pol milje prema sjeveru. Vojarna u Moody Brooku prema kojoj je napredovala glavna skupina bila je udaljena 9,7 killometara. Sabarots Sanchez je opisao napredovanje svoje postrojbe u mraku u knjizi Argentinska borba za Falklandske otoke.
Glavnina argentinskih marinaca pretpostavljala je da se u vojarni u Moody Brooksu nalaze usnuli kraljevski marinci. U vojarni je bilo mirno, iako je u uredu zapovjednika kraljevskih marinaca svjetlo bilo upaljeno. Stražari nisu primjećeni a noć je bila mirna. Sanchez Sabarots nije čuo ništa što bi ukazalo na bilo kakva kretanja u guvernerovoj palači niti na dalekim plažama. Bez obzira na to izdao je zapovjed za početak napada. Nastavio se prisjećati:
Buka nastala zbog ispaljivanja granata bila je jasan znak za uzbunu bojniku Normanu da su Argentinci prisutni na otoku, stoga je vozilom otišao do guvernerove palače. Shvativši da se sprema napad iz smjera Moody Brooka, izdao je zapovjed svim postrojbama da se približe guvernerovoj palači kako bi omogućio centralizaciju obrane. U isto vrijeme većina pripadnika obrambenih snaga Falklandsih otoka primila je slične zapovjedi te se povukla u dvoranu za vojnu obuku.
Narednik Gerald Cheek iz obrambenih snaga Falklandskih otoka se prisjetio:
Iako niti jedan marinac nije svjedočio napadu, britanska verzija priče o tome u kakvom je stanju blila vojarna u Moddy Brooku nakon napada znatno se razlikuje od argentinske verzije događaja. Nakon što su kraljevskim marincima dopustili da se vrate u vojarnu kako bi uzeli osobne stvari. Norman je opisao kako su zidovi vojarne bili izrešetani strojničkom paljbom te su na njima bili vidljivi tragovi granata s bijelim fosforom »kao u klasičnoj operaciji čišćenja kuća«. Argentinci smatraju da je vojarna uništena u zračnom napadu zrakoplovima tipa Harrier iz 1. eskadrile Britanskog kraljevskog ratnog zrakoplovstva 12. lipnja 1982. u kojem su sudjelovali poručnik ratnog zrakoplovstva Mark Hare i zapovjednik eskadrile Peter Squire, a poginula su trojica novaka i ranjen njihov zapovjednik.
Amfibijsko iskrcavanje u zaljevu Yorke
Mnogo važniji pokreti zbivali su se na istočnom rubiu Port Stanleya. Dvadeset argentinskih gusjeničarskih amfibijskih borbenih vozila pješaštva tipa LVTP 7A1 iz prve amfibijske bojne pod zapovjedništvom starijeg poručnika bojnog broda Alberta Cazzanige koji su transportirali pripadnika satnija D i E iz sastava druge bojne mornaričkog pješaštva iz mornaričke baze Puerto Belgrano, iskrcano je s broda za prijevoz tenkova ARA Cabo San Antonio u zaljevu Yorke, dok ih je promatrala skupina kraljevskih marinaca pod zapovjedništvom poručnika Billa Trollopa. Dva amfibijiska plovila argentinske proizvodnje također suc korištena tijekom iskrcavanja kasnije tog jutra a pala su u ruke Britanaca nakon kraja borbi u lipnju.
Kolona oklopnih vozila kretala se aerodromskom ceston prema Port Stanleyu predvođena s tri vozila tipa Amtrac i čim je stigla blizu postaje za istraživanje ionosfere točno u 7 sati i 15 minuta napala ju je skupina kraljevskih marinaca protu tenkovskim raketama i strojničkom paljbom. Stariji poručnik bojnog broda Hugo Santilian kasnije je napisao u službenom izvješću poslije bitke.
Posada Amtraca koji se nalazio na desnoj stran skrenula je s ceste na malu nizinu i pritom iskrcala marince uključujući i jednog ranjenog vojnika Horacija Tellija, sklonivši ih od pogleda. Zbog toga su kraljevski marinci pomislili kako je Gibbs postigao izravan pogodak u putnički odjeljak borbenog vozila pješaštva. Prema tumačenju Santillana, to vozilo je pogođeno s 97 metaka dočim su drugom vozilu uništene gusjenice.
Trollope koji je zapovjedao drugpm sekcijom opisao je zbivanja:
Prema navodima guvernera Hunta u njegovim memoarima, marinci Brown i Betts zaustavili su čelni Amtrac pogotkom u prednje gusjenice dočim je marinac Gibbs ostvario još jedan pogodak izravno u putnički odjeljak borbenog vozila.
Trollope i njegovi vojnici povlačili su se ulicom Davis trčeći iza kuća dok su ih progonili argentinski marinci, te su zalegli na tlo otvorivši paljbu prema cesti kad su uvidjeli da ne mogu stići do guvernerove palače. Skupnik Lou Armour koji je zapovjedao prvom sekcijom nalazio se kod Hookers Pointa za vrijeme početka invazije. Ubrzo nakon napada, na Moody Brook, primio je zapovjed da se povuče u guvernerovu palaču, usput su sustigli sekciju kojom je zapovjedao skupnik David Carr.
Kad su obje sekcije krenule potražiti Trollopove vojnike, Armour je odlučio još jednom pokušati proboj do guvernerove palače. Koristeći paljbu i manevriranje kako bi prešli preko nogometnog terena zatim su nastavili puzati uz živicu koja se protezala do vrtova u kojima ih je dočekala prijateljska paljba. Kako je rekao Amour:
Naposlijetku su došli na sigurno kroz kuhinjska vrata Opet prema Armourovom sjećanju:
U međuvremenu, skupnik Stefan York sa svojom sekcijom strpljivo je čuvao svoje skrovište na zapadnom dijelu Navy Pointa. Argentinsko amfibijsko plovilo približavalo se luci Stanley, te je marinac Rick Overal ispalio projektil iz protutenkovskog bacača tipa Carl Gustav za koji su britanski vojnici prilikom razgovora s vojnim povjesničarom Martinom Middlebrookom, ustvrdili da je probio bok amfibijiskog plovila je ubivši sve putnike. Kako je ustrvdio stariji poručnik bojnog broda Hugo Jorge Santilian jedno oklopno vozilo za izvršenje popravaka ušlo je u luku Stanley nakom zauzimanja guvernerove palače, sa zadaćom izvršemja hitnih popravaka na dva amfibijiska borbena voziila koja su bila oštećena ranije prilikom borbi u blizini postaje za ionosferska istraživanja. Mještanin vatrogasac Neville Bennett vodio je dnevnik o argentinskoj okupaciji i u njemu je zapisao da je vidio jedno amfibijsko borbeno vozilo pješaštva koje je bilo oštećeno nakon gubitka jedne gusjenice.
Bojnik Mike Norman napisao je u svojoj knjizi o braniteljima Navy Pointa:
Bitka za guvernerovu palaču