desno|mini| Kulturni identitet može se izraziti kroz određene stilove odijevanja ili druge estetske oznake
Kulturni identitet dio je identiteta osobe, odnosno samopoimanja i percepcije sebstva, a povezan je s nacionalnošću, etničkom pripadnošću, vjerom, društvenom klasom, generacijom, lokalitetom ili bilo kojom vrstom društvene skupine koja ima svoju posebnu kulturu. Na taj je način kulturni identitet karakterističan i za pojedinca, ali i za kulturno identičnu skupinu članova koji dijele isti kulturni identitet ili odgoj. Identitet kulture predstavlja promjenjiv proces pod utjecajem različitih društvenih, kulturnih i povijesnih iskustava. Osobe doživljavaju različite razine promjena u svom kulturnom identitetu; dok neki često prolaze kroz te promjene, drugi rijetko mijenjaju svoj kulturni identitet, očuvavajući jasnu definiciju svoje kulturne pripadnosti. To znači da imaju dinamičnu, ali stabilnu integraciju svoje kulture.
Kulturni identitet osobe sastoji se od tri ključna elementa: kulturnog znanja, oznake kategorije i društvenih veza. Razumijevanje vlastitog kulturnog identiteta povezano je s osobnim poznavanjem temeljnih karakteristika vlastite kulture. Oznaka kategorije odnosi se na povezanost osobe s njezinim identitetom putem neizravne pripadnosti spomenutoj kulturi. Društvene veze odnose se na povezanost osobe sa svojim identitetom putem društvenih odnosa. Kulturni identitet se razvija kroz niz koraka. Prvo, osoba dolazi do razumijevanja kulture kroz uranjanje u te vrijednosti, uvjerenja i prakse. Drugo, osoba se tada identificira kao član te kulture ovisno o svom rangu unutar te zajednice. Treće, razvijaju odnose kao što su najuža obitelj, bliski prijatelji, kolege s posla i susjedi.
Pojam kulture je izuzetno kompleksan, često podložan kontroverzama među akademicima koji evidentiraju otprilike 160 različitih varijacija značenja. Potpora konceptu kulture leži u tome da je ona dinamična, podložna promjenama tijekom vremena i u različitim kontekstima. To dovodi do toga da se mnogi ljudi danas identificiraju s jednom ili više kultura na različite načine.
Ta karakteristika igra ključnu ulogu u oblikovanju identiteta osobe, doprinoseći načinu na koji ona percipira sebe i grupe s kojima se identificira. Nečije razumijevanje vlastitog i tuđeg identiteta razvija se od rođenja i oblikuje se vrijednostima i stavovima koji prevladavaju kod kuće i u zajednici koja ga okružuje.
Opis mini| Dijete sa zastavom i pištoljem, tipičnim elementima američke kulture Razne moderne kulturne studije i društvene teorije istraživale su kulturni identitet i razumijevanje. U proteklim desetljećima pojavio se novi oblik identifikacije koji raspadaju tradicionalno shvaćanje pojedinca kao jedinstvenog entiteta na kolekciju različitih kulturnih identifikatora. Ti kulturni identifikatori mogu biti rezultat različitih uvjeta uključujući: lokaciju, spol, rasu, povijest, nacionalnost, jezik, seksualnost, vjerska uvjerenja, etničku pripadnost, estetiku, pa čak i hranu.Siebenhütter, Stefanie. 2023. The multilingual profile and its impact on identity: Approaching the difference between multilingualism and multilingual identity or linguistic identity. Ampersand. https://doi.org/10.1016/j.amper.2023.100123.Stefanie Siebenhütter: Sociocultural Influences on Linguistic Geography: Religion and Language in Southeast Asia. In: Brunn, S., Kehrein, R. (eds) Handbook of the Changing World Language Map. str. 1–19. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-319-73400-2_84-1.Siebenhütter, Stefanie. 2023. Multiple identities of multilingual minorities? How religious values and other extralinguistic practices influence the social, national and personal identity formation. Gutenberg Open Science. Profesor Paul James ističe da se identitet definira kao niz značajki koje osobu razlikuju od drugih te nadilazi obilježja poput imena i spola; smatra da je identitet dinamičan i da se mijenja konstantno tijekom života, ovisno o osobnim izborima i društvenom okruženju. Razlike među kulturama mogu biti izuzetno suptilne u određenim dijelovima svijeta, posebice u brzo rastućim gradovima s raznolikim etničkim stanovništvom. Društveno jedinstvo često se gradi na geografskoj povezanosti, dok se kulturne podjele često odvijaju na suptilnijim razinama.
Kao "povijesni rezervoar", kultura je važan čimbenik u oblikovanju identiteta. Budući da je jedna od glavnih karakteristika kulture njezin "povijesni rezervoar", mnoge skupine, ako ne i sve, provode revizije (bilo svjesno ili nesvjesno) u svom povijesnom zapisu kako bi ojačale snagu svog kulturnog identiteta ili stvorile onaj koji im daje presedan za stvarne reforme ili promjene. Neki kritičari kulturnog identiteta tvrde da očuvanje kulturnog identiteta, temeljenog na različitosti, predstavlja polarizirajuću silu u društvu te da kozmopolitizam pojedincima pruža veći osjećaj zajedničkog državljanstva. Kada se razmatra praktična suradnja u međunarodnom društvu, države mogu dijeliti inherentni dio svoje "strukture" koji pruža zajedničku osnovu i alternativne načine identifikacije jednih s drugima. Nacije pružaju okvir za kulturne identitete nazvan vanjskom kulturnom stvarnošću, koja utječe na jedinstvene unutarnje kulturne stvarnosti pojedinaca unutar nacije.
Postoji poveznica između kulturnog identiteta i novih medija.
Umjesto da nužno predstavlja interakciju pojedinca unutar određene skupine, kulturni identitet može biti definiran društvenom mrežom ljudi koji oponašaju i slijede društvene norme kako ih predstavljaju mediji. U skladu s time, pojedinci možda ne stječu ponašanja i znanja isključivo iz kulturnih ili vjerskih skupina, već možda izgrađuju svoj kulturni identitet učeći društvene norme putem medija.
Niz kulturnih kompleksnosti oblikuje način na koji pojedinci interagiraju s kulturnom stvarnošću u svom životu. Nacija predstavlja značajan čimbenik kulturne složenosti, jer postavlja osnove za identitet pojedinca, iako može biti u konfliktu s nečijom kulturnom stvarnošću. Na kulturne identitete utječe nekoliko različitih čimbenika kao što su vjera, podrijetlo, boja kože, jezik, klasa, obrazovanje, profesija, vještine, obitelj i politički stavovi. Ovi čimbenici pridonose razvoju nečijeg identiteta.
Kulturni identitet u osnovi predstavlja način na koji kao pojedinci ispunjavamo različite uloge u svojim životima. Bez obzira jesmo li u ulozi učitelja, studenta, prijatelja, šefa, zaposlenika ili bilo koje druge, naši obrasci ponašanja i način na koji naše sheme doprinose tim ulogama čine sastavne elemente našeg općeg kulturnog identiteta.
„Kulturna arena” Primjećuje se da „kulturna arena” pojedinca, odnosno mjesto gdje netko živi, ima utjecaj na kulturu koju ta osoba prihvaća. Okoliš, atmosfera i ljudi na tim mjestima igraju ključnu ulogu u oblikovanju osjećaja pojedinca prema kulturi koju želi prihvatiti. Mnogi imigranti smatraju da je potrebno promijeniti svoju kulturu kako bi se uklopili u kulturu većine građana u zemlji. To može biti u sukobu s trenutnim uvjerenjem useljenika u njihovu kulturu i može predstavljati problem, budući da se useljenik osjeća prisiljenim birati između dviju prisutnih kultura.
Neki bi se mogli prilagoditi različitim kulturama u svijetu tako da se posvete dvjema ili više kultura. Nije nužno ograničavati se na jednu kulturu. Mnogi ljudi se druže i komuniciraju s osobama iz jedne kulture te istovremeno s drugom skupinom ljudi iz druge kulture. Stoga, kulturni identitet može poprimiti različite oblike i mijenjati se ovisno o kulturnim sferama. Pojava interneta značajno je promijenila utjecaj kulturnih arena, okupljajući ljude sa zajedničkim kulturnim interesima, za koje bi prije bilo vjerojatno da će se integrirati u svoju kulturnu sferu stvarnog svijeta. Ta prilagodljivost je ono što ljudima omogućuje da se osjećaju dijelom društva i kulture kamo god krenuli.
Jezik Jezik omogućuje članovima grupe da raspravljaju o svojim vrijednostima, uvjerenjima i običajima, pridonoseći time oblikovanju kulturnog identiteta. Dugo se smatralo da, ako djeca izgube svoj jezik, mogu izgubiti dio ili čak cijeli svoj kulturni identitet. Kada učenici kojima je engleski jezik drugi jezik idu na nastavu gdje se od njih zahtijeva da komuniciraju isključivo na engleskom, često osjećaju da njihov materinji jezik nije cijenjen ili ima manju vrijednost. Neka su istraživanja otkrila da to dovodi do potpunog gubitka njihove kulture i jezika, a to može dovesti ili do velike promjene kulturnog identiteta ili da se bore da shvate tko su. Jezik također obuhvaća način na koji ljudi komuniciraju s vršnjacima, članovima obitelji, autoritetima i strancima, uključujući ton i stupanj bliskosti koji se odražavaju u jeziku. Proces učenja također može biti pod utjecajem kulturnog identiteta putem razumijevanja određenih riječi i preferencija u upotrebi tih riječi prilikom učenja i korištenja drugog jezika Iako se mnogi aspekti kulturnog identiteta mogu mijenjati, kao što su državljanstvo ili utjecaji vanjskih kultura, jezik ostaje ključna komponenta kulturnog identiteta. Ipak, najnovija istraživanja mogu sugerirati da jezik možda nije uvijek presudan.Siebenhütter, Stefanie. 2023. The multilingual profile and its impact on identity: Approaching the difference between multilingualism and multilingual identity or linguistic identity. Ampersand. https://doi.org/10.1016/j.amper.2023.100123
Obrazovanje Rasprava o kulturnom identitetu često izostaje u učionicama ili obrazovnom okruženju gdje nastavnik vodi nastavu. Ponekad se suočava s izazovima kada pokušava pokrenuti razgovor o kulturnom identitetu i pripadajućim pitanjima, što može rezultirati neslaganjem i otežati napredovanje u razgovoru. Nedostatak razgovora o kulturnom identitetu može stvoriti prepreke za obrazovni rast, razvoj samopouzdanja i socijalnu kompetenciju. U takvim okruženjima često postoje različite kulturne pozadine, a problemi mogu nastati zbog raznolikih svjetonazora koji otežavaju razumijevanje vrijednosti vršnjaka i različitog podrijetla. Ako su učenici potaknuti na razmišljanje izvan uobičajenog okvira, mogu izgraditi bolje veze sa svojim vršnjacima i dodatno razvijati vlastiti svjetonazor. Također, instruktori bi trebali uzeti u obzir različite potrebe učenika kako bi najefikasnije prenijeli gradivo na način koji uključuje svakog pojedinca.
Izuzetno je važno kada učenici shvate da su znanje i istina relevantni za svaku osobu, da instruktori nisu nepogrešivi te da njihova osobna iskustva oblikuju njihova uvjerenja. Ova spoznaja omogućuje učenicima bolje kontekstualiziranje novih informacija kroz vlastita iskustva, uzimajući u obzir i različita kulturna iskustva drugih. To zauzvrat potiče razvoj kritičkog razmišljanja i izazivanje novih informacija, što je korisno za sve učenike u učionici.
Postoje dva ključna načina kako nastavnici mogu poticati ovakav odgovor od svojih učenika kroz aktivno uključivanje kulturnog identiteta. Prvi način je poticanje učenika da sudjeluju u razrednim raspravama s vršnjacima, stvarajući zajednicu u kojoj učenici mogu dijeliti svoje znanje, postavljati pitanja svojim vršnjacima i nastavnicima te tako učiti o međusobnom kulturnom identitetu, što doprinosi prihvaćanju različitih svjetonazora u učionici. Drugi način uključuje primjenu metoda aktivnog učenja, poput formiranja malih grupa i analize studija slučaja. Kroz ove aktivnosti, učenici mogu shvatiti da je njihov kulturni identitet dobrodošao i cijenjen, potičući tako uključivanje i dijalog u učenju.
Razvoj identiteta useljenika Dina Birman i Edison Trickett (2001.) proveli su višedimenzionalno istraživanje razvoja identiteta među imigrantskim skupinama, fokusirajući se na akulturaciju. Koristili su kvalitativni pristup putem neformalnih intervjua s prvom generacijom sovjetskih židovskih adolescenata izbjeglica, promatrajući proces akulturacije kroz tri različite dimenzije: jezičnu kompetenciju, akulturaciju ponašanja i kulturni identitet.