Književnost za mlade kategorija je književnosti pisane za čitatelje od 12 do 18 godina.Randall, Rachel, ed. (2014). 2015 Novel and Short Story Writer's Market. Cincinnati: Writer's Digest Books. pp. 498–500. ISBN 978-1-59963-841-6. Iako je žanr namijenjen adolescentima, otprilike polovica čitatelja su odrasli.
Tematika i žanrovi povezani su s godinama i iskustvom protagonista. Žanrovi dostupni u fikciji za mlade su široki i uključuju većinu onih koji se nalaze u fikciji za odrasle. Uobičajene teme povezane s ovim žanrom fikcije uključuju: prijateljstvo, prvu ljubav, veze i identitet. Priče koje se fokusiraju na specifične izazove mladosti ponekad se nazivaju problemskim romanima ili romanima o odrastanju.
240px|mini|lijevo|Polica s knjigama za mlade Književnost za mlade razvijena je kako bi se olakšao prijelaz između dječjih romana i književnosti za odrasle.Cart, Michael (2008). "The Value of Young Adult Literature". Young Adult Library Services Association (YALSA). Jedna od prvih spisateljica koja je prepoznala mlade kao posebnu skupinu bila je Sarah Trimmer, koja je 1802. opisala "mladu odraslu dob" kao razdoblje između 14. i 21. godine. U svom časopisu za dječju književnost „The Guardian of Education”, Trimmer je skovala izraze "knjige za djecu" (za mlađe od četrnaest godina) i "knjige za mlade" (za one između 14 i 21 godine), uspostavljajući referentnu točku za književnost za mlade odrasle osobe koja je još uvijek u uporabi.Victor Malo-Juvera, Crag Hill, "The Young Adult Canon : A Literary Solar System",in Critical Explorations of Young Adult Literature London: Routledge, 2019, p. 2. Autori 19. i ranog 20. stoljeća predstavili su niz djela koja su ostavila pozitivan dojam na mlade čitatelje, iako nisu nužno bila napisana za njih. Među takve autore pripadaju: Lewis Carroll, Robert Louis Stevenson, Mark Twain, Francis Hodgson Burnett, Edith Nesbitt, James Matthew Barry, L. Frank Baum, Astrid Lindgren, Enid Blyton, C. S. Lewis i dr.
Mnogi romani za mlade sadrže priče o odrastanju. Oni prikazuju adolescente koji rješavaju osobne probleme i uče preuzeti odgovornost za svoje postupke. Takvi romani omogućuje ugodno iskustvo čitanja za mlade ljude, naglašavajući iskustva i probleme iz stvarnog života na lakše shvatljive načine, te prikazuje društvene funkcije.
Analiza književnosti za mlade između 1980. i 2000. pronašla je sedamnaest ekspanzivnih književnih tema. Najčešće od njih bile su: prijateljstvo, upadanje u nevolje, romantični i seksualni interes te obiteljski život. Ostali zajednički tematski elementi vrte se oko prirode tekstova u odrastanju. To uključuje narative o samoidentitetu, životu i smrti i individualnosti.
U središtu zanimanja mladeži ponajprije su teme kao što su odnosi među ljudima, osobito odnosi među spolovima i među vršnjacima, problemi koji se javljaju u obitelji i u školi, napose problemi koji obuhvaćaju sve dobne skupine kao što su alkohol, pušenje i droga, danas sve izrazitije nasilje prema drugome i prema sebi. Mladi traže odgovore, a književnost je uvijek bila prekrasna mogućnost za to.Karol Visinko: O hrvatskoj književnosti za mladež Matica hrvatska Preuzeto 6. siječnja 2024.
Među hrvatskim piscima za mlade ističu se od novijih autora: Stjepan Tomaš, Ivana Šojat, Silvija Šesto, Sanja Polak, Jasminka Tihi-Stepanić, Vjekoslava HuljićKnjige na dobrom glasu – Čitajmo hrvatske pisce za mlade! Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Preuzeto 6. siječnja 2024., a od starijih autora: Ivan Kušan, Zvonimir Milčec, Anto Gardaš, Mato Lovrak, Hrvoje Hitrec, Ivana Brlić Mažuranić, Sunčana Škrinjarić i dr.Književnost za mlade Školska knjiga Preuzeto 6. siječnja 2024.
Izvori
Kategorija:Književne vrste