Recchia simplicifolia, vrsta drveća iz Meksika (Chiapas, Oaxaca, Tabasco, Veracruz) i Kostarike, u porodici Surianaceae.Kew Pristupljeno 22. siječnja 2024.
Vrsta je otkrivena i opisana 1985. a u sažetku doslovno piše „Recchia simplicifolia, nova vrsta iz južnog Veracruza, južnog Tabasca i sjevernog Chiapasa, predstavlja prvu nemikrofilnu vrstu Simaroubaceae Novog svijeta s jednostavnim lišćem. Razlikuje se od druge dvije vrste Recchia po jednostavnom lišću, kaulifloriji i staništu u prašumi. Njegovo otkriće moglo bi zahtijevati ponovnu procjenu odnosa Surianaceae i Simaroubaceae. Iako njegova rasprostranjenost odgovara području s visokim oborinama koje pokazuje jake afinitete prema vlažnoj srednjoameričkoj flori i možda je služilo kao utočište vrstama kišnih šuma tijekom dijelova pleistocena, njegovi su odnosi strogo povezani s meksičkim vrstama suhe pacifičke padine, podupirući hipotezu o razmjeni između vlažnih i suhih meksičkih flora tijekom klimatskih ciklusa pleistocena.”A new simple-leaved species of Recchia (Simaroubaceae) from southeastern Mexico Pristupljeno 22. siječnja 2024. Morfologija Recchia simplicifolia je stablo visoko 3–15 m, s deblom promjera do oko 35 cm. Kora debla je sivkastosmeđa, sitno hrapava zbog lenticelnih bradavica, a mlade grančice su sivkastosmeđe do crvenkastosmeđe, gole i često blago koljenasto savijene u čvorovima. Palistići su sitni, trokutasti do lancetasto-trokutasti, trajni.
Za razliku od većine drugih vrsta roda, listovi su jednostavni (ime simplicifolia odnosi se na jednostavne listove), naizmjenični i dvoredno raspoređeni. Plojka je eliptična, jajoliko eliptična do usko eliptična, velika 10–32 × 3–11 cm, gola, cijela ruba, često slabo valovita. Vrh je naglo ušiljen u izražen kapljičasti završetak, a baza je jako kosa. Nervatura je mrežasta, s 11–18 parova sekundarnih žila. Peteljka je duga 5–15 mm.
Cvatovi se najčešće razvijaju na deblu i starijim granama, rjeđe u pazušcima listova. Građeni su kao vrlo otvorene, nepravilno razgranjene metlice, do oko 35 cm duge i 30 cm široke, iako su obično znatno manje. Cvjetovi su na kratkim, sitno dlakavim stapkama. Čaška je pri cvatnji raširena i gotovo do osnove razdijeljena na pet zaobljenih režnjeva, kremasta do blijedo žutozelena ili ružičastonarančasta. Latica je pet, slobodne su, bijele, kremaste, žute ili narančaste i rano otpadaju. Prašnika je deset, a polaze iz desetorežnjevitog prstena koji okružuje ginofor. Plodnica je građena od 2–3, rjeđe 4 slobodna plodna lista, smještena na kratkom ginoforu.
Plod se sastoji od jednoga ili dvaju dozrelih koštuničastih plodića koji izrastaju iz zadebljalog ginofora. Plodići su kuglasti do blago bubrežasti, dugi 1,5–2 cm, svijetlo narančastocrveni do rajčasto crveni. Egzokarp je tanak, papirast, gladak i lomljiv, mezokarp je žut, sladak i vlaknasto-mrežast, a endokarp tanak i svijetlosmeđ. U svakom plodiću razvija se po jedna bubrežasta sjemenka; endosperm izostaje, a supke su zadebljale.WFO, pristupljeno 26. lipnja 2026.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Surianaceae Kategorija:Flora Chiapasa Kategorija:Flora Oaxace Kategorija:Flora Tabasca Kategorija:Flora Veracruza Kategorija:Flora Kostarike