Petrosavia sakuraii je sitna, potpuno mikoheterotrofna i bezklorofilna višegodišnja biljka iz porodice Petrosaviaceae. Hranu ne stvara fotosintezom, nego je dobiva preko povezanosti s gljivama u tlu. Rasprostranjena je od istočnih Himalaja preko jugoistočne Azije i južne Kine do Japana, a izdvojena populacija postoji na sjevernoj Sumatri.Kew, pristupljeno 3. rujna 2026.
Opis mini|lijevo|P. sakuraii, sićušni „bijeli čvorići” zapravo imaju sasvim uredno građene cvjetove. mini|lijevo|P. sakuraii, snimljena baš u Mino području prefekture Gifu — području iz kojeg potječe izvorni materijal vrste. Biljka je gola, blijedožuta, kremasta ili gotovo bijela i obično visoka oko 7–28 cm. Podanak je tanak, prekriven brojnim sitnim opnastim ljuskama, a iz njega izrasta jedna ili dvije vitke uspravne stabljike. Pravi zeleni listovi ne postoje; svedeni su na naizmjenične, opnaste, jednodijelne ljuske duge oko 2–5 mm.Eol, pristupljeno 3. rujna 2026.
Na vrhu stabljike nalazi se rahli grozd, dug do oko 8,5 cm, najčešće s desetak ili više cvjetova. Cvjetovi su uspravni, dvospolni, kremasti do bjelkasti i široki približno 3–5 mm. Ocijeće ima šest listića raspoređenih u dva kruga; tri unutarnja znatno su veća od vanjskih. Cvijet ima šest prašnika. Plodnica je polupodrasla i građena od tri plodna lista s brojnim sjemenim zametcima. Plod je mala čahura promjera oko 3 mm, a brojne sitne elipsoidne sjemenke imaju opnast, gotovo proziran rub.Petrosaviaceae, A new family record for India, pristupljeno 3. rujna 2026.
Od druge vrste roda, P. stellaris, lako se razlikuje po grozdastom cvatu s cvjetnim stapkama raspoređenima duž osi; kod P. stellaris cvat je zbijeniji, gotovo štitast. Razlikuje se i građom ploda: plodni listovi čahure kod P. sakuraii zaobljeniji su i samo umjereno povijeni.
Rasprostranjenost i stanište Kew navodi vrstu iz Arunachal Pradesha i istočnih Himalaja, Tibeta, južne i jugoistočne Kine, Hainana, Mjanmara, Tajlanda, Vijetnama, Tajvana, Japana i otočja Nansei te sjeverne Sumatre.
Raste na vlažnom, sjenovitom šumskom tlu, često među debelim slojem raspadnutoga lišća u zimzelenim, mješovitim ili bambusovim šumama. Zabilježena je od gotovo razine mora do najmanje oko 2000 m nadmorske visine. Iznimno su primjerci pronađeni i na mahovinom obraslim stablima.
Sistematika i povijest Tomitaro Makino opisao ju je 1903. kao Miyoshia sakuraii. Materijal je prikupljen u tadašnjoj japanskoj provinciji Mino, podno planine Ena, a sakupljač je bio H. Sakurai. Današnja kombinacija Petrosavia sakuraii (Makino) J.J.Sm. ex Steenis objavljena je 1934.ITIS, pristupljeno 3. rujna 2026.
Posebno važna revizija Nuralieva, Sokoloffa, Averyanova i Remizowe iz 2022. pokazala je da Petrosavia amamiensis, opisana samo godinu ranije s otočja Ryukyu, ne predstavlja zasebnu vrstu. Morfološki, molekularni i reproduktivni podaci uklapaju je u varijabilnost P. sakuraii, pa je svedena na sinonim. U istom je radu preispitana i tipifikacija imena P. sakuraii i P. sinii.How many species are there in the monocot order Petrosaviales? Synonymization of Petrosavia amamiensis with P. sakuraii, pristupljeno 3. rujna 2026. Galerija
Sinonimi Homotipski: Miyoshia sakuraii Makino in Bot. Mag. (Tokyo) 17: 145 (1903) Petrosavia miyoshia-sakuraii Makino in Bot. Mag. (Tokyo) 17: 208 (1903), nom. illeg. Protolirion miyoshia-sakuraii Makino in Bot. Mag. (Tokyo) 17: 208 (1903), not validly publ. Protolirion sakuraii (Makino) Dandy in J. Bot. 69: 53 (1931) Heterotipski: Petrosavia amamiensis Hir.Takah., T.Yukawa & M.Maki in Acta Phytotax. Geobot. 72: 272 (2021) Miyoshia sinii (K.Krause) Nakai in J. Jap. Bot. 17: 191 (1941) Petrosavia sinii (K.Krause) Gagnep. in H.Lecomte, Fl. Indo-Chine 6: 802 (1934) Protolirion sinii K.Krause in Notizbl. Bot. Gart. Berlin-Dahlem 10: 806 (1929) Izvori
Kategorija:Petrosavia Kategorija:Flora Japana Kategorija:Flora Sumatre Kategorija:Flora Tajvana Kategorija:Flora Sichuana Kategorija:Flora Guangxija Kategorija:Flora Vijetnama