Schismocarpus S.F.Blake rod je iz porodice Loasaceae, prirodno ograničen na južni Meksiko. Plants of the World Online prihvaća dvije vrste, Schismocarpus pachypus S.F.Blake i S. matudae Steyerm., dok ih novija specijalizirana obrada za Floru Mesoamericanu smatra jednom vrstom, S. pachypus. Rod predstavlja jednu od najranije odvojenih razvojnih linija porodice Loasaceae.
Opis Biljke su višegodišnje, listopadne, uspravne zeljaste biljke ili niski polugrmovi, gusto obrasli hrapavim trihomima. Razvijaju snažan podzemni ksilopodij, iz kojega izbijaju nadzemne stabljike. Listovi su naizmjenični ili gotovo nasuprotni, peteljkasti, eliptični do usko jajasti, cjelovite plojke ali pilastog ili dvostruko pilastog ruba, sa zaobljenom i često nesimetričnom bazom. Flora Mesoamericana, pristupljeno 26. rujna 2026.
Cvatovi su vršni tirsasti, s nekoliko cimoznih ogranaka. Cvjetni pupovi vise, dok se otvoreni cvjetovi postavljaju vodoravno ili koso prema gore. Cvjetovi su dvospolni i peteročlani. Latice su slobodne, u pupu se preklapaju, žute su, često s narančastim tonom pri osnovi. Prašnika je 10, raspoređenih u dva kruga po pet; prašnici dvaju krugova razlikuju se duljinom niti i antera. Staminodiji i nektariji nedostaju.
Plodnica je približno napola nadrasla, s pet placenti i brojnim visećim sjemenim zamecima. Plod je tobolac koji se otvara s pet vršnih zalistaka. Sjemenke su sitne, smeđe, vretenaste i uzdužno rebraste.
Rasprostranjenost i stanište Rod je endemičan za južni Meksiko. Kew navodi jugoistočni i jugozapadni Meksiko. S. pachypus opisan je iz Oaxace, dok je ime S. matudae primijenjeno na biljke iz Chiapasa.
Populacije iz Chiapasa rastu uglavnom na stijenama i tlu u vazdazelenim do polulistopadnim tropskim šumama, približno od 400 do 1500 m nadmorske visine. Epifitski rast zabilježen je samo rijetko.
Sistematika i povijest Sidney Fay Blake opisao je rod Schismocarpus 1918. godine u Contributions from the Gray Herbarium, sv. 53, str. 61. Istodobno je opisao i tipsku vrstu S. pachypus na temelju materijala iz Oaxace.
Julian A. Steyermark opisao je 1953. biljke iz Chiapasa kao zasebnu vrstu S. matudae. Plants of the World Online još je prihvaća kao drugu vrstu roda. Međutim, Weigend i Acuña-Castillo u obradi za Floru Mesoamericanu zaključili su da se obilježja kojima je S. matudae odvojena od S. pachypus mogu objasniti individualnom varijabilnošću i stupnjem razvijenosti cvata te su ta dva imena spojili pod S. pachypus.
Najnovija filogenomska analiza Loasaceae iz 2025. također naziva Schismocarpus monotipskim rodom i u analizu uključuje S. pachypus. Jezgreni podaci smještaju ga kao sestrinsku skupinu svim ostalim Loasaceae; u plastidnoj analizi prva se odvaja Eucnide, a zatim Schismocarpus. Takvi rezultati dodatno pokazuju da stara široko shvaćena potporodica Mentzelioideae nije monofiletska.Resolving the early-diverging clades of Loasaceae subfam. Loasoideae – Segregating the new genus Prosa from the Atacama Desert genus Huidobria, pristupljeno 26. rujna 2026.
Vrste Prema Kewu: Schismocarpus matudae Steyerm. Schismocarpus pachypus S.F.Blake
Flora Mesoamericana i filogenomska literatura iz 2025. tretiraju rod kao monotipski, pri čemu se S. matudae smatra sinonimom vrste S. pachypus. Kew ih trenutačno i dalje prihvaća kao dvije zasebne vrste.Kew, pristupljeno 26. rujna 2026. Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae