Anglofrizijski jezici osporena su jezična skupina koja objedinjuje engleske i frizijske jezike zapadnogermanske porodice.
Skupina anglofrizijskih jezika ističe se od ostalih zapadnogermanskih govora nizom glasovnih promjena. Osim ingveonskog pravila nazalnih spiranata, koje je prisutno i u donjonjemačkom, skupina iskazuje fronting (pomicanje mjesta artikulacije prema naprijed) samoglasnika i palatalizaciju glasa /k/, koji su većinom specifični za jezike i govore te skupine.
Grupiranje engleskih i frizijskih jezika najčešće implicira zasebnu granu germanskih jezika, prema čemu bi engleski i frizijski jezici imali zajednički prajezik odvojen od ostalih skupina. Poznato je da su se rani govornici anglofrizijskih jezika, kao i pretci govornika starosaskoga, međusobno sporazumijevali. Ta je činjenica nerijetko navedena kao objašnjenje zajedničkih obilježja starosaskoga i pojedinačno staroengleskoga i starofrizijskoga, no većina lingvista smatra da ne postoji srodnost engleskih i frizijskih jezika osim pripadanja ingveonskoj skupini. Štoviše, grupacije unutar ingveonskih i zapadnogermanskih skupine smatraju se spornima. Neki jezikoslovci smatraju da je ustvari dokazano kako anglofrizijski prajezik nije postojao. Ipak, sličnosti između engleske i frizijske skupine danas su dijelom znanstvenog konsenzusa, zbog čega se koncept anglofrizijskoga i dalje upotrebljava bez implikacija prajezika.
Jedinstvenosti Sljedeći popis predstavlja glasovne promjene jedinstvene jezicima koji se smatraju dijelom anglofrizijske skupine u kronološkom redoslijedu. Važno je napomenuti da neki znanstvenici osporavaju simultanost i redoslijed ovih promjena u primjeni na sve anglofrizijske jezike.
pomicanje mjesta artikulacije unazad i nazalizacija zapadnogermanskog a i ā ispred nazala nestajanje n ispred spiranata, koje dovodi do izduženja i nazalizacije prethodnog samoglasnika jedinstveni glagolski oblik za prezent i preterit množine A-fronting, pri kojemu zapadnogermanski a, ā prelaze u æ, ǣ, čak i u dvoglasima ai i au palatalizacija pragermanskih *k i *g ispred prednjih samoglasnika A-restoration, pri kojemu se A-fronting negira pod utjecajem okolnih suglasnika nastanak dvoglasa u staroengleskomu, nakon palatala u zapadnosaskom i-mutacija kojoj slijedi sinkopa, gubljenje glasova usred riječi, te nastanak dvoglasa u starofrizijskomu fonemicizacija (proces stvaranja fonema) palatala i sibilarizacija, čemu je uslijedio još jedan fronting u dijelovima zapadne Mercije smoothing (pojednostavljivanje dvoglasa i troglasa) i diftongizacija kratkih e, i ispred slogova koju sadrže stražnji glas (u, o ili a)
Primjeri Fronting samoglasnika i palatalizacija glasa /k/:
engl. i škot. cheese, zapadnofriz. tsiis, naspram niz. kaas,, donjonjem. Kees, njem. Käse engl. church, zapadnofriz. tsjerke, naspram niz. kerk, donjonjem. Kerk/Kark, njem. Kirche engl. i škot. sheep, zapadnofriz. skiep, naspram niz. schaap, donjonjem. Schaap, njem. Schaf
Izvori
Kategorija:Jezici po abecedi:A Kategorija:Zapadnogermanski jezici Kategorija:Frizijski jezici Kategorija:Engleski jezici