thumb|Španjolski borci iz Jugoslavije mini|Jugoslaveni iz baterije “Karl Liebknecht” 1937. u Španjolskoj. U prvom redu stoje: treći slijeva Robert Domany, zapovjednik baterije i peti slijeva Koča Popović. mini|Predsjednik Josip Broz Tito pozdravlja predstavnike Udruženja veterana Španjolskog građanskog rata 1972. godine.

Jugoslaveni koji su se borili kao dragovoljci u Španjolskom građanskom ratu na strani Španjolske Republike nazvani su „španjolski borci“ ili „jugoslavenski španjolci“.

Beogradsko »Udruženje španskih boraca« raspolaže podacima da je u Internacionalnim brigadama i drugim postrojbama Španjolske republikanske armije bilo 1775 dragovoljaca iz Jugoslavije, od kojih je u Španjolskoj poginulo njih 595 a kasnije u Drugom svjetskom ratu 116.Naši Španci Među španjolskim dobrovoljcima je bilo veterana radničkog pokreta, vodećih revolucionara i članova najužeg rukovodstva KPJ (pet članova CK, sedam članova iz aparata Kominterne i troje bivših poslanika), kao Blagoje Parović, Vladimir Ćopić, Roman Filipčev, Božidar Maslarić, Marko Orešković, Karlo Mrazović, Dragotin Gustinčič, Veljko Kovačević, Julio Varesko i drugi.http://www.sistory.si/publikacije/prenos/?urn=SISTORY:ID:20540

Na nacionalnu pripadnost nije se obraćala veća pažnja, ali postojeći podaci govore o najvećem broju ljudi iz Hrvatske (48%), zatim Slovenije (23%), Srbije (18%), Crne Gore (3,2%) i Makedonije (1,5%). Na spiskovima boraca se nalaze i njemačka i židovska imena. Jednako nepotpuni podaci kažu da su po političkoj pripadnosti bili komunisti (561), socijaldemokrati (10 %), članovi Hrvatske seljačke stranke (8 %), anarhisti (4 %) a izvan stranaka gotovo trećina ukupnog broja (457).

Ratovali su u Carabañi, kod Brunette, Zaragoze, u Aragonu, Teruelu, Marbelli, San Mateu, na barikadama Madrida i mnogim drugim bojišnicama. Bilo je 545 poginulih od 1664 dobrovoljaca, što znači, da je bio gubitak među državljanima Jugoslavije 32%.

Rat u Španjolskoj trajao je tijekom Staljinovih čistki koje su zahvatile i vrh KPJ. Tijekom staljinističke čistke u KPJ, neki jugoslavenski komunisti, dragovoljci u Internacionalnim brigadama, su optuženi za "trockizam".Žan-Žak Mari i Pavluško Imširović – Predgovor srpskohrvatskom izdanju knjige „Trockizam i trockisti“. Polinom, Beograd 2011. Nakon Španjolskog građanskog rata, na Istoku, u Sovjetskom Savezu, mnogi španjolski borci su strijeljani u čistkama; na Zapadu, sumnjičilo ih se za komunističku subverziju.

U Drugom svjetskom ratu, španjolski borci su bili na najistaknutijim vojnim položajima u NOVJ. Posebno Koča Popović i Peko Dapčević, zapovjednici Prve i Druge proleterske divizije.Filip Švarm, Smrt fašizmu – sloboda narodu 1945. godine su sva četvorica zapovjednika armija nove Jugoslavenske armije bili španjolski borci. Šezdeset španjolskih boraca proglašeno je narodnim herojima Jugoslavije.

Slanje dragovoljaca u Španjolsku

KPJ bila je glavni i praktički jedini organizator u Kraljevini Jugoslaviji u pružanju pomoći republikanskoj Španjolskoj u borbi protiv pobunjenika i fašizma. Antifašistički dragovoljci su u Španjolsku odlazili isključivo ilegalno u čemu su nerijetko bili spriječeni. Jugoslavenska vlada je pod svaku cijenu nastojala onemogućiti odlazak njezinih državljana u rat u Španjolsku. Pored velikih uspjeha KPJ u organiziranju pomoći i odlaska dragovoljaca, bilo je i neuspješnih akcija.

Prilikom jedne takve akcije u najvećoj tajnosti iznajmljen je u Marseilleu brod „Korzika“ za prijevoz dragovoljaca. U veljači 1937. godine s Korzike su brodom "La Corse" krenuli Adolf Muk i Anton Franović dovesti dragovoljce iz Jugoslavije. Za taj plan znao je samo Politbiro KPJ.Živojin Pavlović, Bilans sovjetskog termidora: Prikaz i otkrića o delatnosti i organizaciji Staljinskog terora Međutim, beogradska policija je sve doznala. Jednog od članova CK Živojina Pavlovića, o tome je upozorio prijatelj iz Beograda, i on je iznio saznanje na sjednici, ali ga je jedan od članova optužio da je „paničar“ i da bez obzira na sve to treba produžiti ovu akciju ("To nije bio ni Gorkić, ni Muk, već jedan od onih koji danas optužuje Gorkića kao jedinog krivca"). Akciju su, pored, Muka i Franovića, vodili Milan Gorkić i Braina Rudin-Fos. Lađa je ipak krenula.

1. ožujka 1937. godine dalmatinski dragovoljci trebali su isploviti brodom iz okolice Splita. Isplovljavanje je prvo odloženo zbog lošeg vremena, a zatim su ih otkrili žandari i uhitili ih sve.Svjedočanstva o Dalmatincima u Španjolskom građanskom ratu Prema policijskom izvještaju 8. travnja je na Braču uhićeno 145 španjolskih dragovoljaca. Nakon što su dragovoljci zatvoreni u Splitu, ljudi su im na razne načine slali hranu, a žene su demonstrirale ispred carinarnice. Svi su nakon nekoliko tjedana bili pušteni na slobodu.

Pošto se 2. ožujka u splitskoj luci u dogovoreno vrijeme nitko nije pojavio, brod je produžio da pokupi dragovoljce u Crnoj Gori, gdje je bio provaljen. Na brod se u Kotoru trebalo ukrcati 400 dragovoljaca i prevesti ih u Barcelonu.

Ova afera je završena uhićenjem člana Politbiroa Adolfa Muka i stotine dragovoljaca. Kominternu je propala akcija koštala preko 500.000 francuskih franaka. U vezi s ovim traženo je od Pavlovića pismeno izjašnjenje da je upozorio Generalnog sekretara Milana Gorkića, ali on je odbio svaliti svu krivnju na njega.

Sudjelovanje u borbama

Prvo borbeno krštenje interbrigadisti su proživjeli u studenome 1936. godine, u obrani Madrida. U sastavu XI. brigade, koja je bila upućena na ovu bojišnicu, bila je mađarsko-jugoslavenska četa.Ivan Očak, Jugoslavenski sudionici Oktobarske revolucije u borbi protiv fašizma (1936-1945)

Unutarstranački sukobi i čistke u Španjolskoj

thumb|Konferencija jugoslavenskih komunista, boraca bataljuna »Đuro Đaković«, u okolini Barcelone, 1938.

Nakon uhićenja generalnog sekretara Milana Gorkića u Moskvi srpnja 1937. godine, među jugoslavenskim dragovoljcima trajala je oštra frakcijska borba između pristaša uhićenog generalnog sekretara i njegovih protivnika.Судьба интербригад в Испании по новым документам Ulje na vatru dolila je specijalna komisija koja je došla iz Moskve na čelu s Rodoljubom Čolakovićem, koja je počela čistku KPJ od "gorkićevaca".

Sredinom 1937. ili 1938. godine, u jeku Španjolskog građanskog rata i Staljinove Velike čistke u KPJ, održana je konferencija KPJ u Barceloni. Na skupu su se jugoslavenski komunisti, dragovoljci u Španjolskoj, navodno suprotstavili Brozovom preuzimanju KPJ. Oni su izglasali podršku crnogorskom revolucionaru Petku Miletiću, glavnom Titovom rivalu, koji se u to vrijeme nalazio u zatvoru.Razkrita Titova moskovska skrivnost Sudionici konferencije su optuženi za "trockizam".

Vladimir Ćopić i Blagoje Parović su bili dvije najistaknutije figure među jugoslavenskim interbrigadistima u Španjolskoj.Smrt komesara Parovića | Ostali članci | Novosti.rs Blagoje Parović, član Politbiroa CK KPJ i politički komesar 13. internacionalne brigade, poginuo je 1937. pod nerazjašnjenim okolnostima u Španjolskoj. Nakon toga, 1939. je u Moskvi strijeljan Vladimir Ćopić, član Politbiroa CK KPJ, potpukovnik Španjolske republikanske armije i zapovjednik Petnaeste internacionalne brigade.

Djelatnost NKVD-a u Španjolskoj

Zajedno sa vojnom pomoći Španjolskoj, Staljin je slao kadrove tajne policije NKVD, preko kojih je uspostavljao kontrolu nad Internacionalnim brigadama. Infiltracija doušnika je bila efektivna od samog formiranja brigade, u cilju otkrivanja neposlušnih elemenata.How the NKVD framed the POUM Prisutnost agenata NKVD-a značila je prenošenje Staljinove čistke iz SSSR-a u Španjolsku. Sovjetski agenti su aktivno djelovali u Barceloni 1937. godine.Страницы истории: Сталин, НКВД и Гражданская война в Испании Posebno mračnu ulogu su imali likvidatori, zaduženi za uklanjanje političkih protivnika.The NKVD Mass Secret National Operations (August 1937 - November 1938) Prema pisanju Lazara Udovičkog, poručnik Sovjetske armije Nikolaj Pastuhov mu je u Španjolskoj predložio da likvidiraju čehoslovačkog interbrigadistu Karela Fukana, proglašenog trockistom, sljedećim riječima: "Ajde da mu namestimo da pogine!? Sa neprijatejem treba neprijateljski!", što je Udovički odbio.http://www.republika.co.rs/552-555/20.html

Generalno se smatra da Josip Broz Tito nije bio u Španjolskoj, ali neki navode da je bio. Fred Copeman, zapovjednik Britanskog bataljuna, u knjizi sjećanja piše da je Tito, pod lažnim imenom Šapajev, u Španjolskoj bio jedan od zapovjednika balkanskog bataljuna »Dimitrov«.Josip Broz (Tito) "Their commander was a political refugee who had spent some time in Moscow, and fought in Spain under the name of Shapayev. Today he is known as Marshall Tito. He gave me the impression of being a very sincere and capable commander, though he had the old Communist attitude of ruthlessness to trivial offences."

Novinar Pero Simić, poznat po teorijama zavjere o Titu, smatra da je on u Španjolskoj rukovodio NKVD-om.Intervju: Pero Simić, avtor knjige Tito, skrivnost stoletja Tito je navodno išao na "inspekcijska putovanja" u Španjolsku i bio „šef štaba za likvidacije", koji su još činili talijanski komunist Vittorio Vidali i Jugoslaveni Ivan Krajačić, Ivan Srebrenjak i Vlajko Begović. Simić se poziva i na izvjau Titovog suradnika Lea Matesa Dedijeru iz 1983. godine, da je Tito „činio prljave usluge u Španjolskoj", precizirajući "Tito je tamo čistio ljude."Tito je bio šef stožera NKVD-a za likvidacije trockista u Španjolskoj

Raspuštanje Internacionalnih brigada i sudbina dragovoljaca thumb|Logor Gurs, Francuska.

Krajem 1938. godine Vlada Španjolske Republike je donijela odluku o raspuštanju Internacionalnih brigada, nakon sporazuma da ni Njemačka ni Italija više neće slati svoje trupe. Međutim, Njemačka je nastavila slati pomoć generalu Francu, i uslijedio je brz poraz Republike.

Nakon raspuštanja Internacionalnih brigada mnogi južnoslavenski borci prešli su u Francusku, gdje su bili zatvoreni u logore, uglavnom u logor Gurs. U francuskim logorima su bili zatočeni od kraja 1938. do njemačkog napada na Francusku u svibnju 1940. godine. Jugoslavenske vlade su uporno odbijale izdavati dozvole za povratak španjolskih dragovoljaca.

Kad je Francuska 22. lipnja 1940. kapitulirala, postojala je velika opasnost da bivše španjolske borce nacističke snage pobiju ili odvedu u logore u Njemačku. Komiteti KPJ u logorima odmah donose odluku o brzom organiziranju punktova za prebacivanje interniraca za Jugoslaviju. Neki su uspjeli preko Njemačke pobjeći u Jugoslaviju, a neki su zatvoreni u logore.

Od 250 jugoslavenskih dragovoljaca koji su se uspjeli ilegalno prebaciti iz Francuske u Jugoslaviju, 130 ih je poginulo u bitkama tijekom Drugog svjetskog rata (1941–1945). Tijekom završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, sve četiri armije JA predvodili su španjolski borci (Koča Popović, Peko Dapčević, Kosta Nađ, Petar Drapšin). Kod naroda i boraca su „Španjolci“ predstavljali uzvišeni pojam osobne hrabrosti i odanosti borbi protiv fašizma.

Značaj španjolskih boraca za rat u Jugoslaviji mini|Karta Jugoslavije na kojoj su naznačena mjesta gde su se borili španjolski borci.

Poznati španjolski borci Španjolski borci poginuli u Španjolskoj thumb|185px|Beživotno tijelo Blagoja Parovića. Gojko Bjedov Mijat Mašković Blagoje Parović Božidar Petrović Franjo Puškarić Ivan Turk Đoko Kovačević Julio Varesko

Španjolski borci ubijeni u Staljinovim čistkama Hans Jože Bogner (Elpatjev; 1901.-1938.) Vladimir Ćopić (1891.-1939.) Janko Jovanović (1901.-1939.) Jovan Mališić (1902.—1939.) dr Imre Beer (Gojko Gorijan; 1905.-1942.) Stjepan Cvijić (1905.—1938.) (nije bio borac već je samo kraće boravio)

Španjolski borci ubijeni u logorima Simo Čučković (Dachau) Anton Ilić (Dachau) Albert Kragolnik (Dachau) Veselin Danilović (Mathausen) Rajko Devernja (Mathausen) Martin Gostičar (Mathausen) Stane Iločevar (Mathausen) Mato Marunica (Mathausen) Ivan Sabljak (Mathausen) Franc Potočnik (Mathausen) Franjo Zic (Mathausen)