Romanis Pontificibus jest papinski dekret koji je 6. lipnja 1975. izdao papa Pavao VI. u vezi „hercegovačkog slučaja”: hercegovački franjevci preuzeli su upravu nad mjesnim župama i odbili ih predati biskupu i svećenicima, unatoč franjevačkom zavjetu poslušnosti. Dekret određuje mjerodavne nadležnosti franjevaca i dijecezanskog klera.
Povijest U srpnju 1881. godine papa Lav XIII. apostolskom je konstitucijom Ex hac augusta uspostavio Vrhbosansku crkvenu pokrajinu, koja je obuhvaćala i Hercegovinu, te imenovao rezidencijalnog biskupa za Mostarsku biskupiju, kojoj je pripojio stari duvanjski naslov. Pavao VI. poziva se na Leov Romanos Pontifices, apostolsku konstituciju iz svibnja 1881. koja je definirala odnos između biskupa i članova redovničkih instituta.
Pavao VI. citirao je Ad gentes, dekret Drugoga vatikanskog sabora koji se odnosi na misionarsko djelovanje:Biskupova je uloga, kao voditelja i središta jedinstva u biskupijskom apostolatu, promicati misionarsko djelovanje, upravljati ga i koordinirati, ali uvijek tako da žar i spontanost onih koji sudjeluju u djelu mogu biti sačuvana i njegovana. Svi misionari, čak i izuzeti redovnici, podložni su njegovoj (biskupovoj) vlasti u raznim djelima koja se odnose na vršenje svetog apostolata.
Odgovornost je mjesnog ordinarijata brinuti se o upravljanju župama, dok se moderatori redovničkih ustanova potiču da ponude svoju pomoć biskupima, čak i tako da na neko vrijeme preuzmu brigu o župama.
Uvjeti Nakon savjetovanja sa Svetom Kongregacijom za evangelizaciju naroda ili širenje vjere, papa je odredio da »s obzirom na zasluge koje su Manja braća Hercegovačke provincije osigurala za sebe, Sveta Stolica prihvaća da se uzme kao opće pravilo da polovica vjernika Mostarsko-duvanjske biskupije ostane pod pastoralnom skrbi istom redovništvu, a druga polovica povjerava dijecezanskom kleru.«
Pastoralna skrb za župe u Izbičnu, Klobuku i Kongori povjerena je franjevcima Hercegovačke provincije, ali su oni bili dužni dijecezanskom kleru predati župe Blagaj, Jablanica, Ploče i Nevesinje. Za ostale župe napravljeni su dodatni dogovori.
Kako bi se olakšao prijelaz, Sveta kongregacija za evangelizaciju naroda ili širenje vjere postavila je za izvršitelje mons. Petar Čule, mostarsko-duvanjski biskup, biskup koadjutor Pavao Žanić i fra Konstantin Koser, generalni ministar OFM. Također je potvrdila Stephana Lászlóa, biskupa Željeznog, za apostolskog vizitatora u Hercegovini, uz asistenciju Vladimira Vlašića, rektora Međubiskupijskog malog sjemeništa u Zagrebu.
Godine 1990. biskup Ratko Perić požalio se na navodno marijansko ukazanje u Međugorju, koje je prema njegovim riječima govorilo ljudima da franjevci mogu ostati u Međugorju jer su nevini. Fra Tomislav Vlašić, za kojeg je Perić tvrdio da stoji iza ukazanja, proglašen je krivim za neposluh i nedolično seksualno ponašanje.
Provedba U veljači 1999. generalni vikar Reda i biskup Perić susreli su se u Mostaru. Svetu Stolicu zastupao je otpravnik poslova Nuncijature.
Sedam župa navedenih u dekretu službeno je predano biskupiji, a fratri koji su ih skrbili preraspoređeni su u druge kuće u provinciji počevši od 22. veljače.
Međutim, stranke su primijetile da nije moguće da dijecezanski kler odmah preuzme svoje dužnosti zbog franjevačkih »...činova organiziranog fizičkog otpora, ozbiljne pisane i usmene prijetnje, zauzimanja župnih crkava i kuća, uklanjanja župnih matica i marke.« Nakon tog poteza, franjevci su otpušteni iz OFM i nemaju ovlast ispovjedanja. Da bi osigurao nastavak pastorala u međuvremenu, biskup je upućivao župnike privremeno u druge župe na tom području ili je privremeno premjestio lokacije župa.
Izvori
Vanjske poveznice Prijepis na hrvatskom
Kategorija:Dokumenti Rimokatoličke Crkve Kategorija:Pavao VI. Kategorija:Mostarsko-duvanjska biskupija