John Theophilus Desaguliers (La Rochelle, 12. ožujka 1683. – London, 29. veljače 1744.) bio je britanski prirodoslovac, svećenik, inženjer i slobodni zidar francuskog podrijetla.
Desaguliers je 1714. godine izabran je za člana Kraljevskog društva kao eksperimentalni asistent Isaaca Newtona. Studirao je na Sveučilištu u Oxfordu, a kasnije je kroz javna predavanja popularizirao Newtonove teorije i njihovu praktičnu primjenu. Njegov najvažniji mecena bio je James Brydges, 1. vojvoda od Chandosa. Kao slobodni zidar, Desaguliers je imao ključnu ulogu u uspjehu prve Velike lože u Londonu te je 1719. godine služio kao njen treći veliki majstor.
Životopis Desaguliers je rođen u La Rochelleu, nedugo nakon što je njegov otac Jean Desaguliers, protestantski pastor, prognan kao hugenot. Obitelj se preselila na Guernsey, a potom u London, gdje je otac osnovao francusku školu. Nakon očeve smrti 1699., Desaguliers je nastavio školovanje u Sutton Coldfieldu, a 1705. upisao Christ Church, Oxford. Diplomirao je 1709., magistrirao 1712. te 1719. stekao počasni doktorat građanskog prava. Bio je zaređen za đakona 1710., a za svećenika 1717. godine.
Znanstveni rad Od 1712. u Londonu je održavao javna predavanja iz eksperimentalne filozofije na engleskom, francuskom i latinskom jeziku. Predavao je o mehanici, hidraulici, pneumatiki, optici i astronomiji, koristeći vlastite izume, među kojima su planetarij i stroj za objašnjenje plime i oseke. Godine 1714. Isaac Newton imenovao ga je demonstratorom Kraljevskog društva, a uskoro je postao i član. Objavio je više od 60 članaka u Philosophical Transactions i tri puta dobio prestižnu Copleyjevu medalju. Njegov rad o električnosti donio je pojmove "vodič" i "izolator".
Kao kapelan i znanstveni savjetnik vojvode od Chandosa sudjelovao je u uređenju crkve sv. Lovre u Little Stanmoreu te u projektima na imanju Cannons, uključujući barokne vodene vrtove. Bavio se i inženjerstvom: unaprijedio je parne strojeve i gradske vodovode, izumio ventilacijske sustave za Dom lordova i Dom komuna britanskog parlamenta te surađivao na projektima mostogradnje. U tribologiji je među prvima prepoznao ulogu adhezije u trenju.
Slobodno zidarstvo Desaguliers je bio slobodni zidar, član lože u Westminsterskoj Gostionici kod kaleža i grožđa, jedne od četiriju koje su 1717. osnovale Veliku ložu Engleske. Izabran je za velikog majstora 1719., a tri puta bio je zamjenik velikog majstora. Zajedno s Jamesom Andersonom sudjelovao je u izradi Konstitucija slobodnih zidara (1723.), a posebno se istaknuo u razvoju slobodnozidarske filantropije. Tijekom putovanja u Nizozemsku 1731. inicirao je u slobodno zidarstvo Franju Stjepana Lotarinškog, budućeg cara Svetog Rimskog Carstva, te vodio inicijaciju Fridrika, princa od Walesa.
Obitelj i posljednje godine Oženio se 1712. Joanne Pudsey, s kojom je imao sedmero djece, ali su odrasla samo dva sina. John Theophilus mlađi postao je svećenik, dok je Thomas Desaguliers dosegnuo čin generala u Kraljevskom topništvu i bio član Kraljevskog društva.
Desaguliers je patio od gihta i umro u Londonu 1744. godine. Pokopan je u kapeli Savoy, poznatoj po hugenotskoj tradiciji. Iako nije umro u siromaštvu, njegova je smrt kasnije bila prikazana simbolično u pjesmi Jamesa Cawthorna kao kritika nedovoljnog financiranja znanstvenika u Engleskoj.
Izvori
Kategorija:Engleski slobodni zidari Kategorija:Engleski fizičari Kategorija:Masonski veliki majstori Kategorija:Životopisi, London Kategorija:Životopisi, Francuska