Lav XIV. (rođen kao Robert Francis Prevost; Chicago, 14. rujna 1955.) je 267. poglavar Katoličke Crkve i suveren Države Vatikanskog Grada. Prvi je papa rođen u Sjedinjenim Američkim Državama i Sjevernoj Americi, prvi koji ima američko i peruansko državljanstvo, prvi iz Reda svetog Augustina i drugi iz Amerike nakon svog prethodnika pape Franje.
Prevost je rođen u Chicagu, a odrastao je u obližnjem predgrađu Doltona u Illinoisu. Postao je član Reda svetog Augustina 1977., a za svećenika je zaređen 1982. godine. Njegova služba uključuje opsežan misionarski rad u Peruu 1980-ih i 1990-ih, gdje je radio kao župnik, biskupijski službenik, učitelj u sjemeništu te administrator. Izabran je za generalnog priora Reda svetog Augustina sa sjedištem u Rimu od 2001. do 2013. godine te je opsežno putovao po provincijama reda diljem svijeta. Zatim se vratio u Peru kao čiklajski biskup od 2015. do 2023. godine. Papa Franjo ga je 2023. godine imenovao pročelnikom Dikasterija za biskupe u Rimu i predsjednikom Papinskog povjerenstva za Latinsku Ameriku.
Prevost, kojeg je papa Franjo postavio za kardinala, naglašavao je sinodalnost, misionarski dijalog i angažman u suočavanju s društvenim i tehnološkim izazovima. Također se bavio pitanjima poput klimatskih promjena, globalnih migracija, upravljanja Crkvom i ljudskih prava. Papinsko ime uzeo je u čast pape Lava XIII., koji je razvio moderan katolički društveni nauk usred Druge industrijske revolucije.
Mladost i školovanje Podrijetlo Robert Francis Prevost rođen je 14. rujna 1955. u bolnici Mercy u četvrti Bronzeville u Chicagu, na južnoj strani grada.
Rođen je u obitelji Louisa Mariusa Prevosta, francusko-talijanskoga podrijetla, i Mildred Agnes Martínez, španjolskoga podrijetla. Ima dva starija brata, Louisa Martína i Johna Josepha. Njegova je majka radila kao pedagoginja i knjižničarka, uključujući i u katoličkoj srednjoj školi Mendel. Njegov otac, Louis Marius, također je bio rodom iz Chicaga, odrastajući u Hyde Parku. Louisovi roditelji bili su imigranti iz Italije i Francuske. Louis je bio veteran američke mornarice iz Drugog svjetskog rata koji je zapovijedao pješačkim desantnim plovilom u iskrcavanju u Normandiji, a kasnije je sudjelovao u operaciji Dragoon u južnoj Francuskoj. Također je bio pedagog koji je kasnije postao nadzornik školskog okruga Brookwood 167 u Glenwood.
Rani život i školovanje mini|Prevostov dom iz djetinjstva u Doltonu, Illinois.
Prevost je bio poznat pod nadimkom Rob u svojoj obitelji te kasnije Bob među svojim prijateljima. Odrastao je u Doltonu, predgrađu koje graniči s krajnjim južnim dijelom grada. Odrastao je u župi sv. Marije od Uznesenja u obližnjem Riverdaleu, gdje je išao u školu, pjevao u zboru i služio kao ministrant. Prevost je od malih nogu težio k svećeništvu, i kod kuće bi glumio misu sa svojom braćom.
Od 1969. do 1973. pohađao je Srednju školu sjemeništa svetog Augustina u blizini Saugatucka u Michiganu. U Augustinskom sjemeništu dobio je pohvalno pismo za akademsku izvrsnost, dosljedno se pojavljivao na popisu odlikovanih, bio je glavni urednik godišnjaka, tajnik studentskog vijeća i član Nacionalnog počasnog društva. Bio je kapetan kuglačkog tima i predvodio je skupinu za govore i debate, natječući se u kongresnoj debati.
Sveučilište Godine 1973. Prevost je planirao upisati Tolentine College, augustinsko sjemenište u Olympia Fieldsu u Illinoisu, ali je ono iste godine zatvoreno. Zatim se upisao na Sveučilište Villanova, augustinski koledž u blizini Philadelphije, gdje je 1977. stekao diplomu prvostupnika znanosti iz matematike. Prevost je također radio kao čuvar groblja u katoličkoj crkvi Svetog Dionizija u Havertownu u Pennsylvaniji, dok je studirao na Villanovi.
Vratio se u očevo rodno mjesto Hyde Park kako bi 1982. godine stekao magisterij iz teologije na Katoličkom teološkom savezu (eng. Catholic Theological Union) te je tijekom studija predavao fiziku i matematiku u srednjoj školi sv. Rite u čikaškom naselju Wrightwood. Licencijat iz kanonskog prava stekao je 1984., a zatim i doktorat iz kanonskog prava 1987., oboje na Papinskom sveučilištu Svetog Tome Akvinskog u Rimu. Doktorirao je tezom »Uloga mjesnog priora u redu Svetoga Augustina«.
Pastoralni početci (1977. – 1998.) Formacija i svećeništvo mini|Prevost je proveo novicijat u crkvi Bezgrješnog Začeća u St. Louisu u Missouriju.
Dana 1. rujna 1977., Prevost se pridružio Redu svetog Augustina kao novak, boraveći godinu dana u crkvi Bezgrešnog Začeća u četvrti Gate District u St. Louisu u Missouriju. Zatim je položio prve zavjete 2. rujna 1978. te svečane zavjete 29. kolovoza 1981. godine. Dana 10. rujna 1981., Prevosta je zaredio za đakona mons. Thomas Gumbleton u župi sv. Klare iz Montefalca u Grosse Pointe Parku u Michiganu. Prevost je za svećenika zaređen u Rimu, u crkvi Santa Monica degli Agostiniani, a zaredio ga je mons. Jeana Jadota 19. lipnja 1982. godine.
Misionarski rad u Peruu mini|200px|Kao mladi misionar, Prevost je radio na brojnim službama u Trujilloskoj biskupiji.
Prevost se pridružio augustinskoj misiji u Peruu 1985. godine, služeći kao kancelar Teritorijalne prelature Chulucanas (1985.–1986.). Godine 1987., nakon obrane doktorske disertacije, bio je ravnatelj za zvanja i misija Augustinske provincije Majke Dobrog Savjeta u Olympia Fieldsu u Illinoisu.
Nakon toga se pridružio misiji u Trujillu, također u Peruu, gdje je djelovao kao ravnatelj zajedničkoga programa formacije kandidata augustinaca iz vikarijata Chulucanas, Iquitos i Apurímac. Narednih jedanaest godina bio je poglavar zajednice (1988.–1992.), ravnatelj formacije (1988.–1998.) i učitelj zavjetovanih članova (1992.–1998.) te u Nadbiskupiji Trujillo sudski vikar (1989.–1998.) i profesor kanonskoga prava, patristike i moralne teologije u Velikom sjemeništu svetog Karla i svetog Marcela. Također je pastoralno službovao na župi Naše Gospe Majke Crkve, kasnije ustanovljene kao župa svete Rite (1988.–1999.), u siromašnom predgrađu grada, te je bio upravitelj župe Naše Gospe od Monserrata od 1992. do 1999. godine.
Tijekom Fujimoratove ere, Prevost je kritizirao postupke tadašnjeg predsjednika Alberta Fujimorija, stavljajući poseban naglasak na žrtve peruanske vojske, posebno Colina grupe, tijekom razdoblja terorizma u Peruu, kao i na političku korupciju. Godine 2017. kritizirao je odluku predsjednika Pedra Pabla Kuczynskog o pomilovanju Fujimorija i pozvao Fujimorija »da se osobno ispriča za neke od velikih nepravdi koje su počinjene«. Godine provedene u Peruu pružile su mu osobno iskustvo političkog nasilja i nejednakosti; ponekad je, kao misionar, putovao na konju teškim cestama kako bi stigao do izoliranih zajednica u dolinama Lambayequea. Također se istaknuo kao branitelj ljudskih prava stanovništva regije Norte Chico protiv nasilja marksističko-lenjinističko-maoističke gerilske organizacije Sjajni put.
Provincijalni prior i generalni prior (1998. – 2013.) Godine 1998. Prevost je izabran za priora provincije Reda sv. Augustina u provinciji Majke dobrog savjeta sa sjedištem u Chicagu, a dužnost je preuzeo 8. ožujka 1999. godine.
Izabran za generalnog priora Reda svetog Augustina 2001. godine, Prevost je služio dva uzastopna šestogodišnja mandata do 2013. godine. Od 2013. do 2014. Prevost je služio kao ravnatelj formacije u samostanu svetoga Augustina, prvi savjetnik i provincijalni vikar.
Biskup Chiclaya (2015. – 2023.) mini|Katedrala sv. Marije u Chiclayu, Peru, gdje je Prevost bio dijecezanski biskup od 2015. do 2023. mini|Prevost kao biskup Chiclaya, komentirajući ekstremno siromaštvo u regiji (2018., na španjolskom).
Dana 3. studenog 2014. papa Franjo imenovao je Prevosta apostolskim upraviteljem biskupije Chiclayo u sjevernom Peruu i naslovnim biskupom Sufara. Za biskupa je zaređen 12. prosinca 2014. u katedrali sv. Marije u Chiclayu, a zaredio ga je nadbiskup James Patrick Greena, apostolski nuncij u Peruu. Dana 26. rujna 2015. imenovan je biskupom Chiclaya. Kako je propisano ugovorom između Svete Stolice i Perua iz 1980. godine, Prevost je postao naturalizirani peruanski državljanin prije nego što je postao biskup. Prevost je razvio blisku vezu s biskupijom Chiclayo, uputivši im posebnu poruku u svome prvome obraćanju kao papa.
Dana 13. srpnja 2019. Prevost je imenovan članom Kongregacije za kler, a 15. travnja 2020. postao je apostolski upravitelj Callaa. Dana 21. studenog 2020. pridružio se Kongregaciji za biskupe. Unutar Biskupske konferencije Perua služio je u stalnom vijeću (2018. – 2020.) i izabran je za predsjednika Povjerenstva za obrazovanje i kulturu 2019. godine, a također je doprinosio Caritasu Perua. Prevost je imao privatnu audijenciju s papom Franjom 1. ožujka 2021. što je potaknulo nagađanja o novoj ulozi u Chicagu ili Rimu.
Dikasterij za biskupe i kardinalat (2023. – 2025.) mini|240px|Kardinal Prevost tijekom konzistorija 2023. Dana 30. siječnja 2023., papa Franjo ga je imenovao za pročelnika Dikasterija za biskupe s naslovom nadbiskupa.
Dana 30. rujna 2023., Franjo je imenovao Prevosta kardinalom s činom kardinala-đakona i dodijelio mu naslovnu crkvu Santa Monica degli Agostiniani. Službeno je preuzeo naslovnu crkvu 28. siječnja 2024. godine. Kao pročelnik Dikasterija sudjelovao je u papinim apostolskim putovanjima te u objema sjednicama 16. redovite opće skupštine Biskupske sinode o sinodnosti.
Dana 4. listopada 2023., papa Franjo imenovao ga je članom Dikasterija za evangelizaciju (Odjel za prvu evangelizaciju i nove partikularne Crkve), za nauk vjere, za istočne Crkve, za kler, za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, za kulturu i obrazovanje, za zakonodavne tekstove te Papinskog povjerenstva za Državu Vatikan.
Dana 6. veljače 2025., papa Franjo ga je promaknuo u naslov kardinala-biskupa, imenovavši ga naslovnim biskupom prigradske biskupije Albano.
Papinstvo (2025. – danas) Izbori
mini|Papa Lav XIV. prigodo svog prvog javnog nastupa. U pretkonklavnim nagađanjima, Prevost se smatrao mračnim konjem u usporedbi s istaknutijim papabilima. Njegova američka nacionalnost smatrana je potencijalnom preprekom njegovoj kandidaturi, odražavajući nelagodu zbog jačanja geopolitičke moći Sjedinjenih Američkih Država.
Nakon četvrtog kruga glasovanja, u 18:07 izišao je bijeli dim, nakon čega je uslijedila zvonjava zvona Bazilike sv. Petra kako bi se označio izbor novog pape. Ubrzo nakon toga, Švicarska garda i pripadnici talijanskih oružanih snaga, s orkestrima Žandarmerijskih snaga Države Vatikanskog Grada i karabinjera, prodefilirali su Trgom sv. Petra i postrojili se ispod središnje lože Bazilike sv. Petra.
Kardinal protođakon Dominique Mamberti je sa središnje lože u 19:13 objavio izbor i ime novog pape riječima: »Annuntio vobis gaudium magnum: Habemus Papam!« (hrv. Objavljujem vam veliku radost: Imamo papu!). Novoizabrani papa Lav XIV. izašao je na središnju ložu Bazilike svetog Petra i uputio svoj blagoslov Urbi et orbi. Do trenutka objave Habemus papam na trgu je bilo oko ljudi.
Lav se pojavio odjeven u tradicionalnu papinsku štolu i mocetu, ruho koje papa Franjo nije nosio prilikom pozdravljanja svijeta nakon izbora.
Njegov pektoralni križ bio je onaj koji je nosio tijekom konklave, dar generalnog postulatora augustinskog reda kada je postao kardinal, a sadržavao je relikvije svetog Augustina i njegove majke svete Monike, svetog Tome iz Villanueve, blaženog Anzelma Polanca te časnog sluge Giuseppea Bartolomea Menocchija.
Zatim je održao svoj prvi govor na talijanskom i dijelom na španjolskom jeziku. Izrazio je zahvalnost za nasljeđe pape Franje i podijelio svoj prvi blagoslov na latinskom.