Velika loža Pruske (njem. Große Loge von Preußen), odnosno Velika loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" (Große Loge Royal York zur Freundschaft), skraćeno GL RYzF, bila je jedna od osam regularnih slobodnozidarskih velikih loža koje su djelovale u Njemačkoj (Njemačko Carstvo i Weimarska Republika) do 1935. godine.
Pretpostavlja se da je kao loža osnovana 1752. godine u Berlinu. Godine 1760. dobila je osnivačku povelju od Velike matične lože "Tri globusa", koja ju je priznala kao svoju ložu-kćer pod imenom "Prijateljstvo kod tri golubice". Nakon što se odvojila od Velike lože "Tri globusa", Velika loža je kasnije dobila priznanje regularnosti od Velike lože Engleske. Svoj vrhunac dosegnula je 1932. godine, kada je brojala oko 11.500 članova unutar 104 lože, čime je postala jedna od najbrojnijih velikoj u Njemačkoj toga doba. Među trima tzv. staropruskim velikim ložama Velika loža Pruske bila je najmlađa.
Godine 1933. bila je prisiljena obustaviti svoj rad pod pritiskom nacističkog režima. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, bila je aktivno uključena u obnovu slobodnog zidarstva u Zapadnoj Njemačkoj, sudjelujući u simboličkom činu "ponovnog unošenja svjetla" u Ujedinjenu veliku ložu Njemačke. Danas postoji pod okriljem ove velike lože u obliku saveza koji uključuje njezine izvorne četiri lože. Tako se nasljeđe Velike lože Pruske nastavlja u modernom kontekstu njemačkog slobodnog zidarstva.
Povijest mini|200px|Princ Edward, vojvoda od Yorka i Albanyja primljen je u Ložu 1765. godine nakon čega je njemu u čast promijenin naziv lože u "Kraljevski York". U Berlinu su francuski umjetnici i učenjaci koji su radili za Fridrika II. osnovali lože "Sloga" (La Concorde; 1754.) i "Prijateljstvo" (L'Amitié; 1751. ili 1752. godine). Okolnosti osnivanja Lože "Prijateljstvo" nisu dokumentirane, a prvi pisani tragovi pojavljuju se tek u zapisnicima Velike matične lože "Tri globusa". Prema tim zapisima, 5. svibnja 1760. govornik Lože "Prijateljstvo" obavijestio je Veliku ložu "Tri globusa" da "određeni broj slobodnih zidara želi osnovati svoju ložu". Dvanaestog travnja 1761. kraljevski umirovljenik Cosme Patras, nove Lože "Prijateljstvo kod tri golubice" (Loge De l'Amitié aux trois Colombes), dobio je povljeu za rad. Tri golubice ubrzo su nestala iz naziva lože, ostavši zapamćena jedino kroz grb današnje Velike lože.
Dana 27. srpnja 1765. godine u Ložu je primljen tada 26-godišnji princ Edward, vojvoda od Yorka i Albanyja, brat kralja Đure III. od Velike Britanije. Vojvoda je boravio u Berlinu na prolazu i preuzeo ulogu zaštitnika lože, koja je u njegovu čast promijenila naziv u Loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" (Loge Royale d'York de l'Amitié). Kada je 5. ožujka 1767. Velika loža "Tri globusa" pristupila Striktnoj opservanciji, Loža "Prijateljstvo" se odvojila od matične velike lože. Uska povezanost s Engleskom dovela je 24. lipnja 1767. do pristupanja Velikoj loži Engleske. Međutim, osim povelje, Loža nije dobila nikakve dodatne propise, pa je radila bez čvrstih pravila i koristila različite rituale. Stanje u Loži oko 1799. godine smatralo se vrlo lošim. Jedan od vođa lože čak je opisao rituale, koje su djelomično preuzimali iz upitnih izvora, kao apsurdne i smiješne. Osim uobičajena tri stupnja slobodnog zidarstva, tada se razvijao i četvrti stupanj pod nazivom "odabranik" (Elû).
Priznanje od Londona Prekretnica za Ložu dogodila se 1773. i 1774. godine. Dana 30. studenoga 1773., Velika loža Engleske priznala je Veliku zemaljsku ložu slobodnih zidara Njemačke. London je tada zabranio Loži "Kraljevski York" osnivanje vlastitih loža i dao joj izbor da ostane pod Velikom ložom Engleske ili prijeđe pod okrilje Velike zemaljske lože. Dana 19. svibnja 1774. godine, Loža "Kraljevski York" pridružila se Velikoj zemaljskoj loži.
Velike razlike u pogledu slobodnog zidarstva, rituala i stupnjeva doveli su do raskola 1778. godine. "Kraljevski York" je radio prema Francuskom obredu, dijelom na francuskom, a dijelom na njemačkom jeziku. Osim uobičajena tri simbolička stupnja, loža je dodjeljivala niz viših stupnjeva: "odabranik od petnaestorice i devetorice te od Perignana" (Elû des Quinze et des Neuf et de Perignan), "crveni škotski" (Écossais Rouge), zeleni škotski od sv. Andrije (Écossais Vert de St. André), "vitez orla ili suvereni princ ružinog križa" (Chevalier de l'Aigle et de Pelican ou Prince souverain de Rogue Croix) te nekoliko godina i "Vitez trostrukog križa" (Chevalier de Triple-Croix).
U tom je izazovnom razdoblju Ložu održavao na životu njezin starješina Jean Pierre de Lagoanère. Nakon što je 1784. godine premješten u Emmerich na Rajni, u ime Lože "Kraljevski York" osnovao je dvanaest podružnica, čime je "Kraljevski York" praktički postala velika loža. Već je 1773. imenovan za velikog majstora. Međutim, spajanje s Velikom zemaljskom ložom nikada nije u potpunosti provedeno, ni formalno ni organizacijski, a Velika zemaljska loža je čak odbila poslati ritualne spise Loži "Kraljevski York".
Godine 1779. de Lagoanère je kupio zemljište u Berlinu, na kojem je kasnije smještena Velika loža. Nakon njegove smrti, na mjesto starješine Lože "Kraljevski York" došao je dvornski draguljar Louis Baudesson. Nakon kratkog mandata Baudessona, vođenje Lože preuzeo je glumac Claude Étienne Le Bauld de Nans, koji je intenzivno provodio reforme unutar lože.
Put prema neovisnoj velikoj loži Lože "Kraljevski York" osnovala je brojne podružnice prema engleskoj konstituciji unutar i izvan tadašnjeg Njemačkog Carstva. Do 1793. godine "Kraljevski York" pridružila je pod svoje okilje ukupno devetnaest loža, dok je paralelno jačala želja za odcjepljenjem od Velike lože Engleske. U tom je razdoblju također došlo do promjene u jeziku rituala – od tada su se rituali održavali na njemačkom umjesto dosadašnjeg francuskog, osim otvaranja i zatvaranja lože koje su ostale na francuskom jeziku.
Kralj Fridrik Vilim II., koji sam nije bio slobodni zidar, odbijao je ideju odcjepljenja od engleske Velike lože. Njegova je namjera bila da se Loža "Prijateljstvo kraljevskog Yorka" ujedini s Velikom ložom "Tri globusa" i postane njezin sastavni dio. Međutim, taj je plan napušten 1797. godine, nakon njegove smrti. Tek je njegov nasljednik na prijestolju, kralj Fridrik Vilim III., omogućio neovisnost velike lože.
mini|200px|Ignacije Aurelije Fessler je reformirao statut i ritual lože. U to vrijeme u Ložu "Kraljevski York" stupio je Ignacije Aurelije Fessler, koji je, na vlastito iznenađenje, brzo preuzeo zadatak reforme rituala. Do 3. kolovoza 1797. godine preuredio je sve stupnjeve i sastavio novu konstituciju. Dana 4. siječnja 1798. uspio je dobiti odobrenje kralja Fridrika Vilima III. za uspostavu protektorata nad ložom.
Dana 11. lipnja 1798. Matična loža "Kraljevski York" podijeljena je u četiri podrućne lože kako bi se stvorila baza za veliku ložu. Te su lože bile: "Fridrik Vilim okrunjenom sucu" (Friedrich Wilhelm zur gekrönten Gerechtigkeit), "Pobjednička istina" (Zur siegenden Wahrheit), "Uranija do besmrtnosti" (Urania zur Unsterblichkeit) i "Pitagora na plamtećoj zvijezdi" (Pythagoras zum flammenden Stern). Ove su lože bile podržane od strane loža u Brombergu ("Janus"; Zum Janus), Schweidnitzu ("Herkul"; Hercules) i Kalishu ("Sokrat i tri plamena"; Socrates zu den 3 Flammen). Nedugo nakon toga uslijedila je pravna osnivačka skupština velike lože pod nazivom Velika loža "Kraljevski York pozvan na prijateljstvo" (Großloge Royal York genannt zur Freundschaft), koja je priznata od strane dviju ostalih staropruskih velikih loža. Dana 20. listopada 1798., kralj Fridrik Vilim III. izdao je edikt kojim je dopušten rad slobodnih zidara u Pruskoj samo trima velikim ložama u Berlinu. Četiri mjeseca ranije preuzeo je protektorat nad Velikom ložom.
Ignacije Aurelije Fessler, nekadašnji kapucin i svećenik, koji je postao slobodni zidar 1783. godine, pridružio se Loži "Kraljevski York" 1792. godine, no zbog nesuglasica ju je napustio 1802. Tijekom kratkog boravka bio je iznimno aktivan i smatra se utemeljiteljem Velike lože. Obnašao je dužnost zamjenika velikog majstora i potpuno je reformirao obred. Fessler je prvotno planirao obred sa tri osnovna stupnja, prilagođen engleskom modelu, bez viših stupnjeva, no zbog otpora je preradio postojeće četiri viša stupnja u razine spoznaje te im dodao "najunutarnjiji orijent" (Innersten Orient) kao najviši stupanj.
Najunutarnjiji orijent ima zadatak širenja znanja o nastanku i povijesnom razvoju sustava velikih loža kroz sve epohe među slobodnim zidarima, te tijekom rada ističe bit slobodnog zidarstva u odnosu na druge etičke i religijske zajednice. Pri tome se nastoji držati podalje sve što je strano unutarnjoj suštini slobodnog zidarstva. Najunutarnjiji orijent čini najvišu "znanstvenu" razinu unutar velike lože i obavezan je, uz svoje osnovne zadaće, promicati razumijevanje specifičnosti sustava Velike lože "Prijateljstvo kraljevskog Yorka", baviti se ritualima i učenjem te pripremati prijedloge za daljnji razvoj običaja ove velike lože.
Zlatno doba i društveni angažman mini|300px|Sjedište Velike lože u Berlinu, 1880. Oko 1779. godine, Velika loža "Kraljevski York" kupila je vlastitu vilu u Berlinu. Posebnost Velike lože bilo je konceptualno uspostavljanje otvorenog kulturnog centra. Loža je koristila ovu vilu, vrt i oranžeriju za javne skupove, plesne zabave i dobrotvorne koncerte.
Tijekom 19. stoljeća, "Kraljevski York" bila je najbrojnija među tri pruske velike lože. Oko 1790. u Ložu je ušao filozof Johann Gottlieb Fichte, koji je često ulazio u prijepore s Ignacijem Aurelijem Fesslerom. Fichte je obnašao dužnost velikog govornika unutar Velike lože.
Do 1828. godine, ukupno je 25 novih loža pristupilo "Kraljevskom Yorku", bilo kao već postojeće lože ili kao novoosnove. Dio tih loža ipak se rasformirao zbog različitih političkih prilika na sjeveru i jugu Njemačkog Carstva. Tako su lože u Bayreuthu, Fürthu, Mainzu i Mannheimu napustile Veliku ložu "Kraljevski York". Još jedan veliki priljev članstva dogodio se 1866. godine, nakon što je Kraljevina Hanover pripojena Pruskoj. Nakon toga, 17 novih loža koje su radile pod okriljem Velike lože Hannovera priključilo se u "Kraljevski York", dodatno osnaživši njezinu poziciju.
Promjene u strukturi i kršćanskom načelu velike lože mini|200px|Princ Vilim od Pruske, kasniji njemački car, je 1840. postao slobodni zidar te preuzeo pokroviteljstvo nad trima pruskim velikim ložama. Dana 22. svibnja 1840. princ Vilim od Pruske, tada prijestolonasljednik, pridružio se slobodnim zidarima i preuzeo pokroviteljstvo nad trima pruskim velikim ložama: Velikom ložom "Tri globusa", Redom slobodnih zidara i "Prijateljstvo kraljevskog Yorka". Njegova je zadaća bila približiti ove tri velike lože.
Kada je Velika loža "Kraljevski York" osnovana 1798., njena je kršćanska osnova već bila utvrđena. U konstituciji Velike lože iz 1800. godine, kao uvjet za prijem novih članova navedeno je da član mora pripadati "nekoj od u državi toleriranih kršćanskih vjeroispovijesti".
Godine 1815. i 1842. bilo je prijedloga za ukidanje kršćanskog načela kako bi židovskim slobodnim zidarima bilo dopušteno sudjelovati u radovima u hramu "Kraljevskog Yorka". Godine 1854. ukinuta je kršćanska odredba za gostujuće članove, a 1872. kršćanski princip u potpunosti je napušten, što je omogućilo punopravni prijem židova u lože. Ipak, židovskim članovima bilo je zabranjeno pridruživanje unutar "najunutarnjijeg orijenta".
Godine 1884. Hermann Settegast, bez prethodnog iskustva u dužnostima unutar lože, izabran je za zamjenika velikog majstora Velike lože "Kraljevski York", na preporuku tadašnjeg velikog majstora Ludwiga Herriga. Nakon Herrigove smrti 1889., Settegast je preuzeo dužnost velikog majstora. Planirao je opsežnu reformu Velike lože, uključujući ukidanje viših stupnjeva i otvaranje članstva u "najunutarnjijem orijentu" i za židovske članove. Budući da njegove reforme nisu bile uspješne, napustio je ložu 1890. i pridružio se Velikoj loži Hamburga.