Ivo Žirovčić (Križanče, 29. ožujka 1855. – Zagreb, 5. prosinca 1938.) bio je hrvatski liječnik i ravnatelj Zavoda za umobolne u Stenjevcu. Smatran začetnikom hrvatske psihijatrije, a najpoznatiji je po uvođenju prve hrvatske psihijatrijske klasifikacije.
Zavodom u Stenjevcu upravljao je u dvama mandatima, ukupno duljima od dvadeset godina. U ulozi ravnatelja ustanovu je znatno modernizirao, proširio i uveo temeljito sustavno godišnje izvještavanje o njenom radu. Kao jedan od prvih hrvatskih sudsko-psihijatrijskih vještaka smatra se i utemeljiteljem hrvatske forenzičke psihijatrije. Po njemu je nazvano najviše priznanje Hrvatskoga psihijatrijskog društva.
Životopis
Rane godine i školovanje Ivo Žirovčić rođen je u plemićkoj obitelji kao najstariji od devetnaestero djece u selu Križanče kod Bedekovčine u Hrvatskome zagorju. Školovanje je započeo u Bedekovčini, nastavio prve razrede gimnazije u Varaždinu, a završio u Zagrebu.Lopašić, Radoslav Z. „Dr. Ivan Žirovčić“. Staleški glasnik, br. 9 (1925.): 230–232. Prema nekim izvorima, u zagrebačkoj je Klasičnoj gimnaziji bio školski prijatelj sina pjesnika Petra Preradovića.
Studij medicine završio je u Beču 1880. godine.„Žirovčić, Ivan“. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.Dio literature kao mjesto Žirovčićeva studija navodi Graz. Kuhar i Fatović-Ferenčić taj navod pobijaju i pokazuju da je studij pohađao u Beču; usp. Kuhar i Fatović-Ferenčić (2016.). S obzirom da studij medicine u Hrvatskoj tada nije postojao, odlazak u druge djelove Austro-Ugarske bio je uobičajen za hrvatske liječnike tog vremena. Po povratku u Hrvatsku radio je desetak godina kao liječnik u Lipiku, Pisarovini, Severinu na Kupi i Ogulinu. Uz liječnički rad, posebice u Ogulinu, često je obavljao sudska vještačenja, uključujući i mnoga psihijatrijske prirode.
Vještačenjina je vremenom stekao širi ugled, pa mu je 1893. ponuđeno vodstvo novoosnovanog Zavoda za umobolne u Stenjevcu. Dužnost je preuzeo nakon usavšravanja u austrijskoj bolnici Feldhof blizu Graza, gdje se upoznavao s načinom upravljanja psihijatrijskom ustanovom.
Ravnateljstvo u Zavodu za umobolne u Stenjevcu
Prvi mandat (1894. – 1896.) mini|Klinika za psihijatriju Vrapče, 2012. Ivo Žirovčić je 1. travnja 1894. preuzeo dužnost ravnatelja Zavoda za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče), zamijenivši prethodnog ravnatelja Ivana Rohačeka. Zavod je tada bio u vrlo lošem stanju. Nedostajalo je stručnjaka, vladala je opća neorganiziranost, higijenski uvjeti bili su izuzetno loši, a epidemije veoma česte. Uz to, ustanovi su kronično nedostajala financijska sredstva jer je u rad Zavoda Zemaljska vlada malo ulagala. Ovlasti ravnatelja bile su dodatno sužene činjenicom da je Zavod bio dan u financijski zakup Milosrdnim sestrama sv. Vinka.Jukić, Vlado; Matijaca, Bartul (ur.). Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879. – 1999. Zagreb: Psihijatrijska bolnica Vrapče – Medicinska naklada, 1999. Iako je Žirovčić poduzimao velike napore kako bi unaprijedio položaj Zavoda, suočavao se s jakim otporom vlasti, pa je 1896. godine razriješen dužnosti.
Drugi mandat (1898. – 1919.) Nakon što je Žirovčićev nasljednik Ivan Šimsa zbog sukoba s vlastima također ubrzo otpušten, Žirovčić se ponovno vraća na poziciju ravnatelja Zavoda. Tijekom svog drugog mandata, u narednih 20 godina znatno je modernizirao bolnicu, koja je u to vrijeme doživjela velik prosperitet. Iz tog vremena datiraju i njegova izvješća o radu Zavoda, objavljivana u Liječničkom vjesniku, glasilu Hrvatskog liječničkog zbora. Ova izvješća smatraju se najvažnijim primarnim izvorima za razumijevanje rane hrvatske psihijatrije i proučavanje povijesti Klinike za psihijatriju Vrapče.
Objavljivanjem stručnih članaka nastojao je podignuti ugled psihijatrije u javnosti i privući mlađe liječnike u Zavod. Razvoj ustanove u prvim je desetljećima sažet u osvrtu koji je napisao u povodu njezine tridesete obljetnice.Žirovčić, Ivo. „Osvrt na trideset godina obstanka Kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu“. U: Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879. – 1999., uredili Vlado Jukić i Bartul Matijaca, 5–32. Zagreb: Psihijatrijska bolnica Vrapče – Medicinska naklada, 1999. Kasniji ravnatelj Zavoda Rudolf Herceg u prikazu povijesti ustanove ocijenio je Žirovčićev doprinos neprocjenjivim, opisavši ga kao strogog, ali pravednog ravnatelja koji je čak i u mirovini uživao naklonost bolesnika i osoblja.Herceg, Rudolf. „Zavod za umobolne „Stenjevec“ od 1879 do 1933“. U: Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879. – 1999., uredili Vlado Jukić i Bartul Matijaca, 35–58. Zagreb: Psihijatrijska bolnica Vrapče – Medicinska naklada, 1999.
Vještačenje u suđenju Luki Jukiću Uz Žirovčićevu karijeru veže se suđenje Luki Jukiću. Nakon atentata na bana Slavka Cuvaja 1912. godine u Zagrebu, u kojem je poginuo banski savjetnik Ivo Hervoić, odvjetnici atentatora Jukića pokušali su ga braniti na temelju neuračunljivosti. Obranu su vodili istaknuti odvjetnici iz redova Stranke prava i Hrvatsko-srpske koalicije. Žirovčić je odbio proglasiti Jukića neuračunljivim, što u javnosti izazvalo optužbe za pogodovanje vlastima. Žirovčić je branio svoju odluku profesionalnim načelima.
Jukić je prvotno osuđen na smrt, no kasnije je pod pritiskom javnosti kazna umanjena na zatvorsko služenje u kaznionici u Lepoglavi. Prema predaji, nakon što je po završetku Prvog svjetskog rata Jukić pomilovan, posjetio je Žirovčića i zahvalio mu što ga nije proglasio neuračunljivim. Nakon suđenja Žirovčićevi prilozi u Liječničkom vjesniku gotovo posve nestaju, a on se povlači iz javnoga djelovanja.
Obitelj Žirovčić je bio oženjen Terezijom. Njihova se kći Ivana 1906. udala za liječnika Rudolfa Hercega, koji je poslije i sam postao ravnateljem Zavoda za umobolne u Stenjevcu.Banovac (Petrinja), 10. veljače 1906.
Starost i smrt Žirovčića je 1917. godine tijekom liječničkog obilaska jedan pacijent udarcem u glavu teško ozlijedio. To je izazvalo traumatični glaukom zbog čega je postepeno oslijepio. Okolnosti u kojima je zadobio ovu ozljedu i stvaran doseg gubitka vida u povijesnim izvorima nisu jasno razjašnjeni. Žirovčić 1919. godine odlazi u mirovinu.
Nakon nekoliko godina provedenih u Petrinji od kuda rodom dolazi njegov zet Rudolf Herceg vratio se u Zagreb i nastavio živjeti nadomak Zavoda, čiji je rad i dalje pratio. Svoje je uspomene, budući da zbog gubitka vida više nije mogao pisati, diktirao unuci. U zapisu objavljenu 1933. ustvrdio je da Zavod više nije zapostavljena ustanova kakvom su ga vlasti dugo smatrale, nego priznata i ugledna institucija. Umire u Zagrebu 1938. godine u stanu svog zeta Rudolfa Hercega u Jurjevskoj ulici. Pokopan je na Bolničkom groblju u Donjem Vrapču, koje je 1889. osnovao prvi ravnatelj Zavoda Ivan Rohaček i koje je bilo namijenjeno ponajprije ukopu bolesnika ustanove. Grob se nalazi u sredini groblja uz sjevernu od dvije aleje koje njime prolaze. S njim je sahranjena supruga Terezija, a nadgrobna ploča spominje i njegovu kći Ivanu Herceg koja tamo unatoč tome nije sahranjena. Na grobu raste bujna juka. „Bolničko groblje Vrapče“. Gradska groblja Zagreb.Spitzmüller, Snježana. Povijest Starog bolničkog groblja Donje Vrapče. Zagreb: Psihijatrijska bolnica Vrapče, Stručna knjižnica, 2008.
Doprinos hrvatskoj medicini Ivo Žirovčić svojim je radovima aktivno promicao važnost psihijatrije i medicine općenito. Oslanjajući se na velike i moderne autore europske psihijatrije tog doba, izradio je prvi hrvatski priručnik za klasifikaciju duševnih bolesti pod naslovom „O nazivlju i razdielbi duševnih bolesti“ i objavio ga u Liječničkom vjesniku. Time je riješio dugogodišnje probleme s terminološkom neujednačenosti u razdiobi dijagnostičkih kategorija psihičkih bolesnika i otvorio put modernoj psihijatriji u Hrvatskoj.
Baveći se sudskom (forenzičkom) psihijatrijom, značajno je doprinio pravosuđu objavljujući primjere iz svoje vještačke prakse. Zbog svog djelovanja smatran je ocem hrvatske forenzičke psihijatrije.
U hrvatsku psihijatriju uveo je suvremene znanstvene pristupe i ideje. Smatrao je mozak središnjim organom u proučavanju duševnih bolesti i odbacivao prethodne nefizičke teorije o njihovu podrijetlu. Posebno je isticao važnost tjelesne njege i kvalitetne skrbi u uspješnom psihijatrijskom liječenju.
Naslijeđe U stručnoj se literaturi Žirovčića redovito naziva ocem hrvatske psihijatrije, a njegova godišnja izvješća objavljivanja u Liječničkom vjesniku i priručnik za klasifikaciju i danas služe kao najvažnija građa za proučavanje razvoja psihijatrije u Hrvatskoj. Godine 2014. donesena je odluka o dodjeli nagrade Hrvatskog psihijatrijskog društva pod nazivom „Dr. Ivo Žirovčić“ za najbolje vrednovani stručni i znanstveni rad objavljen u četverogodišnjem razdoblju.„Priznanja“. Hrvatsko psihijatrijsko društvo.
Izvori
Literatura
Kuhar, Martin; Fatović-Ferenčić, Stella. „»Liječnik bolesnih duša«: začetci i razvoj hrvatske psihijatrije kroz ulogu i djelovanje Ive Žirovčića“. Studia lexicographica 10 (2016.), br. 1: 129–149. Lopašić, Radoslav Z. „Dr. Ivan Žirovčić“. Staleški glasnik, br. 9 (1925.): 230–232. Vitek, Darko. „Politika i ludost – suđenje Luki Jukiću i vještačenje Ive Žirovčića“. Povijesni prilozi 42 (2023.), br. 65: 193–215.
Djela
Žirovčić, Ivo. „O nazivlju i razdielbi duševnih bolesti“. Liječnički vjesnik, 17 (1895): 1-5. Žirovčić, Ivo. „Osvrt na trideset godina obstanka Kraljevskog zemaljskog zavoda za umobolne u Stenjevcu“. U: Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879. – 1999., 5–32. Zagreb: Psihijatrijska bolnica Vrapče – Medicinska naklada, 1999.
Kategorija:Životopisi, Krapina Kategorija:Hrvatski psihijatri Kategorija:Stenjevec