Pavle (Pavao) Radić (Trebarjevo Desno, 10. siječnja 1880. – Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar.
Životopis Pavle Radić rodio se u Trebarjevu Desnom 1880. godine. Nećak je dr. Antuna i Stjepana Radića. Školovao se u Zagrebu i Pragu. Nakon završene trgovačke škole u Pragu službovao je u Hrvatskoj dvije godine kao pomoćni učitelj, a zatim se bavio zadrugarstvom. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva Antuna i Stjepana Radića i pridružio se njihovoj stranci, Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci, te poslije postao i članom njezina vodstva.Radić, Pavle, enciklopedija.hr, pristupljeno 8. ožujka 2026.
Kao kandidat Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) prvi je put izabran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 1923. godine u banjolučkom okrugu. Ponovno je biran za narodnoga zastupnika 1925. i 1927. godine. Zamjenjivao je Stjepana Radića u vođenju strankom za vrijeme njegovog jednogodišnjeg boravka u inozemstvu 1923. – 1924. godine, a zatim i dok se Stjepan Radić nalazio u zatvoru, 1925. godine. Po uputi Stjepana Radića čita u Narodnoj skupštini, 27. ožujka 1925. godine, izjavu kojom stranka prihvaća Vidovdanski ustav i monarhiju.HSS GO Novska: Povijest HSS-a, (arhivirano na web.archive.org 14. kolovoza 2015.), pristupljeno 15. siječnja 2016. Nakon dogovora HSS-a i Radikalne stranke, ulazi u Vladu 1925. – 1926. godine kao ministar agrarne reforme. Nakon prijelaza HSS-e u oporbu radi kao ravnatelj Saveza hrvatskih seljačkih zadruga.
Smrt Pavle Radić ubijen je u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine.HRT: Atentat u skupštini , preuzeto 9. listopada 2011.Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 371. Tada je radikalski zastupnik Puniša Račić iz revolvera pucao na zastupnike HSS-a ranivši Ivana Pernara i Ivana Granđu, teško ranivši Stjepana Radića koji od posljedica atentata umire u Zagrebu, 8. kolovoza 1928. godine, a ubivši Đuru Basarička i Pavla Radića.
Ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu, a sljedećega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraćaj i pokop.Ivo Perić, Stjepan Radić 1871.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., , str. 445.
Pokopan je u Arkadama na zagrebačkome groblju Mirogoju u zajedničkoj grobnici uz Đuru Basarička, u koju su kasnije pokopani Stjepan Radić i Josip Predavec (ubijen 14. srpnja 1933. godine u zasjedi kod Dugoga Sela) te 1953. godine Ivan Granđa.
Literatura Hrvatski leksikon, Zagreb, 1996. Opća enciklopedija JLZ, 6. svezak, Zagreb, 1980.
Bilješke Pavle je sin njihovoga najstarijeg brata Andrije.Ivo Perić, Stjepan Radić 1871.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., , fusnota 47, str. 33.
Izvori
Radić, Pavle Radić, Pavle Kategorija:Životopisi, Sisak Kategorija:Stjepan Radić Kategorija:Žrtve atentata