Ustaški zločini u Drugom svjetskom ratu predstavljaju kompleksnu i tragičnu epizodu obilježenu sustavnim nasiljem i masovnim stradanjima, koje je provodio ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) u razdoblju od 1941. do 1945. godine. Ti zločini, utemeljeni na fašističkoj i totalitarnoj ideologiji režima predvođenog Antom Pavelićem, obuhvaćali su genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Provođeni su kroz organizirani državni aparat, koji je uključivao hitno proglašavanje rasnih zakona odmah po uspostavi države, uspostavu široke mreže koncentracijskih logora poput Jasenovca, Jadovna i Danice, te zločinačko djelovanje vojnih, policijskih i specijalnih ustaških postrojbi.
Oblici zločina bili su raznoliki i brutalni: od masovnih prisilnih pokrštavanja, osobito srpskog stanovništva, sustavnog razaranja i skrnavljenja vjerskih objekata, prvenstveno pravoslavnih crkava i židovskih sinagoga, preko masovnih egzekucija civila zbog odmazde, što je bilo i zakonski regulirano, do sustavnog pritvaranja, zatvaranja, mučenja i ubijanja političkih neistomišljenika i protivnika režima, kao i mučenja i ubijanja zarobljenih pripadnika Narodnooslobodilačke vojske bez poštovanja međunarodnih konvencija.
Svi ovi zločini bili su usmjereni protiv različitih etničkih, vjerskih i političkih skupina, uključujući i Hrvate antifašiste i pripadnike Hrvatske seljačke stranke koji su se suprotstavljali režimu.Zvonimir Despot: Niti 70 godina od ustaškog pogubljenja seljačkog tribuna i HSS-ovca Mihovila Pavleka Miškine ne zna se gdje je ubijen , preuzeto 28. ožujka 2012. Posebno brutalnom progonu i politici istrebljenja bili su izloženi Srbi, Romi i Židovi. Ustaški režim je, u slučaju Židova i Roma, gotovo u potpunosti uspio u namjeri njihovog fizičkog uništenja na teritoriju tadašnje NDH, dok je nad srpskim narodom počinjen genocid koji je rezultirao stotinama tisuća žrtava kroz masakre, deportacije i sustavno uništavanje u logorima.Hrvatska krajina, br. 18., 30. svibnja 1941.; cit. u: Dulić, Tomislav: "Rethinking violence: mass murder in Croatia", str. 155., u The Routledge History of Genocide (2015.) ur. Cathie Carmichael i Richard C. MaguireHrvatski narod, 24. VI. 1941.Matković, 2002., str. 180.Matković, 2002., 180. str.Slavko Goldstein, 1941.: godina koja se vraća, Historiae, knj. 8 (Zagreb: Novi Liber, 2007), str. 240.
Kontekst mini|250x250px|Već 1. svibnja 1941. godine proglašeni su u NDH Rasni zakoni po uzoru na nacističku Njemačku Ustaški zločini u Drugom svjetskom ratu neraskidivo su povezani s uspostavom i karakterom Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Nastala u travnju 1941. godine, nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu i pod izravnim utjecajem nacističke Njemačke i fašističke Italije, NDH je od samog početka bila marionetska država Sila Osovine. Na čelo države došao je ustaški pokret s Antom Pavelićem kao poglavnikom. Ustaški režim je odmah po preuzimanju vlasti uspostavio fašističku totalitarnu diktaturu, u kojoj je sva vlast bila koncentrirana u rukama Poglavnika i ustaškog pokreta.
Ideološka osnova režima bila je ekstremno nacionalistička, rasistička i antisemitska, s posebnim naglaskom na antisrpstvo i antikomunizam. Jedan od prvih poteza novih vlasti bilo je donošenje niza rasnih i diskriminacijskih zakona, po uzoru na nacističku Njemačku, kojima su Židovi, Srbi i Romi stavljeni izvan zakona i lišeni osnovnih ljudskih i građanskih prava. Već 17. travnja 1941. donesena je Zakonska odredba za obranu naroda i države, koja je ozakonila teror i propisala smrtnu kaznu za širok spektar djela protiv "časti i životnih interesa hrvatskog naroda" ili opstanka NDH. Ubrzo su uslijedile i zakonske odredbe o prijekim sudovima koji su izricali najteže kazne, često bez prava na žalbu. Cilj ustaškog režima bio je stvaranje etnički "čiste" hrvatske države, što je podrazumijevalo fizičku eliminaciju ili protjerivanje Srba, Židova i Roma, kao i nemilosrdan obračun s političkim protivnicima, prvenstveno komunistima i drugim antifašistima, uključujući i Hrvate koji se nisu slagali s ustaškom politikom.
Međunarodni položaj NDH bio je u potpunosti ovisan o volji njenih njemačkih i talijanskih mentora, koji su teritorij države podijelili na svoje interesne sfere i eksploatirali njene resurse. Unutarnja represija i brutalnost ustaškog režima, kao i sama okupacija, brzo su doveli do organiziranja otpora. Narodnooslobodilački pokret (NOP), predvođen Komunističkom partijom, jačao je tijekom rata, vodeći oružanu borbu protiv okupatora i ustaškog režima, što je dodatno eskaliralo nasilje i represalije od strane ustaških vlasti. U takvom ozračju sveopćeg rata, terora i ideološke isključivosti stvoren je okvir za počinjenje masovnih zločina koji su obilježili četverogodišnje postojanje NDH.
Zločini prema etničkim, vjerskim i političkim skupinama mini|Odvođenje Srba i Roma u Jasenovac
Zločini nad Srbima
Srpsko stanovništvo bilo je jedna od primarnih meta ustaškog terora, koji se manifestirao kroz niz sustavnih mjera. Odmah po uspostavi NDH doneseni su rasni zakoni kojima su Srbi stavljeni izvan zakona i lišeni građanskih prava. Bili su primorani nositi posebne oznake, poput slova "P" za pravoslavni, a naziv njihove vjere službeno je promijenjen iz srpsko-pravoslavna u grčko-istočna, uz zabranu korištenja ćirilice.Zakonska odredba o zabrani ćirilice s Provedbenom naredbom Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatski narod, svibanj 1941.NDH na životu, Milorad Pupovac, Novosti-samostalni srpski tjednik, broj 530., 12. veljače 2010. Režim je provodio i masovna prisilna prekrštavanja Srba na katoličanstvo, pri čemu se procjenjuje da je oko 250.000 ljudi promijenilo vjeru, iako ni to često nije pružalo zaštitu od daljnjeg progona.Nikica Barić: Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne države Hrvatske, 1941. - 1945., POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.V No.9-10, prosinac 2002.
Srbima je sustavno oduzimana imovina, uključujući imovinu Srpske pravoslavne crkve, čiji je dio predan Katoličkoj crkvi, a mnoge pravoslavne crkve su uništene ili oskvrnute. Provođena su masovna protjerivanja, posebno Srba naseljenih nakon 1900. godine. Njemački vojni izvori, poput Siegfrieda Kaschea, navode da su do rujna 1941. ustaške vlasti u Srbiju deportirale ukupno 118.110 ljudi, što legalnim što ilegalnim transportima, a općenito se smatra da je oko 200.000 Srba protjerano ili izbjeglo iz NDH.
Najteži oblik zločina predstavljala su masovna ubojstva i masakri civilnog stanovništva koje su provodile ustaške postrojbe. Primjeri uključuju Gudovac u travnju 1941. gdje je ubijeno između 184 i 196 Srba, Glinu s 300-400 žrtava, te brojne pokolje u Lici i na Kordunu u svibnju 1941., poput onih u Blagaju, Gornjoj i Donjoj Suvaji, Osredcima, Bubnju i Boričevcu. U veljači 1942. u okolici Banje Luke ubijeno je 2.300 Srba, uključujući čitav jedan razred osnovnoškolaca. Srbi su također masovno deportirani u koncentracijske logore poput Jasenovca, Jadovna, Danice, Gospića i Paga, gdje su bili podvrgnuti sustavnom istrebljenju.Slavko Goldstein, 1941.: godina koja se vraća, Historiae, knj. 8 (Zagreb: Novi Liber, 2007), str. 240. Procjenjuje se da je ustaški režim odgovoran za smrt oko 300.000 Srba, od čega je, prema podacima JUSP Jasenovac, samo u Jasenovcu stradalo preko 43.000 Srba do kraja rata.
Zločini nad Židovima mini|Spomen ploča na srušenu sinagogu u Praškoj ulici u Zagrebu
Židovsko stanovništvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bilo je od samog početka uspostave ustaškog režima izloženo sustavnom i brutalnom progonu koji je kulminirao Holokaustom cijelom teritoriju te zločinačke države. Već 30. travnja 1941. godine doneseni su rasni zakoni, poput Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti i Zakonske odredbe o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskoga naroda, kojima su Židovi lišeni svih građanskih prava i stavljeni izvan zakona. Bili su primorani nositi posebnu oznaku - žutu Davidovu zvijezdu - kako bi bili javno identificirani i poniženi.Boško Zuckerman, "Prilog proučavanju antisemitizma i protužidovske propagande u vodećem zagrebačkom ustaškom tisku (1941-1943)" Zavod za hrvatsku povijest, Vol. 42, Zagreb, 2010 Ustaški režim je također proveo potpunu konfiskaciju sve židovske imovine, uključujući nekretnine, tvrtke i osobne dragocjenosti, donošenjem zakona o nacionalizaciji 10. listopada 1941. Sinagoge, kao središta židovskog vjerskog i kulturnog života, bile su meta uništavanja; zagrebačka sinagoga je srušena, a i druge su doživjele sličnu sudbinu ili su bile devastirane.Boško Zuckerman, "Prilog proučavanju antisemitizma i protužidovske propagande u vodećem zagrebačkom ustaškom tisku (1941-1943)". Zavod za hrvatsku povijest, Vol. 42, Zagreb, 2010
Teror nad Židovima započeo je gotovo odmah nakon uspostave NDH. Već prije 15. travnja 1941. zabilježena su ubojstva dvojice židovskih industrijalaca, pljačke židovskih društava, otmice radi otkupnine i paljenje osječke sinagoge. Židovi su, zajedno s komunistima, često bili meta kolektivnih odmazdi. Primjerice, nakon napada na ustašku jedinicu kod Botaničkog vrta u Zagrebu u kolovozu 1941., strijeljano je oko stotinu "komunista i Židova, intelektualnih začetnika zločina", što je režim javno oglasio putem plakata.
Ustaške vlasti su organizirale masovna uhićenja i deportacije Židova. Jedna od prvih većih skupina žrtava bili su 165 židovskih omladinaca, članova sportskog kluba Makabi iz Zagreba, koji su uhićeni u svibnju 1941. i poslani u logor Danica, gdje su gotovo svi kasnije ubijeni. Židovi su deportirani kako u ustaške koncentracijske logore unutar NDH - poput Danice, sustava logora Gospić-Jadovno-Pag (gdje je u ljeto 1941. ubijeno između 2.000 i 3.000 Židova), Đakova i Loborgrada - tako i u nacističke logore smrti izvan teritorija NDH, prvenstveno u Njemačku i Poljsku. Od oko 39.000 Židova koji su živjeli na teritoriju NDH prije rata, procjenjuje se da ih je ubijeno oko 31.000, od čega je oko 7.000 deportirano u nacističke logore, dok je velika većina stradala u ustaškim logorima.
Koncentracijski logor Jasenovac postao je središnje mjesto istrebljenja Židova u NDH. U ovom logoru smrti, zajedno sa Srbima, Romima i političkim protivnicima, Židovi su bili podvrgnuti nehumanim uvjetima, prisilnom radu, mučenjima i masovnim egzekucijama. Sustavna genocidna politika prema Židovima u Jasenovcu dosegla je svoj vrhunac, čineći ovaj logor jednim od najzloglasnijih simbola ustaških zločina.Popis JUSP Jasenovac, Poimenični popis žrtava KCL Jasenovca 1941.-1945.
Zločini nad Romima desno|mini|250x250px|Žrtve logora, fotografija iz fundusa Jevrejskog istorijskog muzeja Beograd
Romska zajednica u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bila je, uz Srbe i Židove, meta sustavnog genocida, poznatog u romskom jeziku kao Porajmos (uništenje). Odmah po uspostavi ustaškog režima, Romi su, kao i druge ciljane skupine, bili obuhvaćeni rasnim zakonima koji su im oduzeli sva građanska prava i označili ih kao nepoželjne elemente u novostvorenoj državi. Ustaška politika prema Romima bila je u cijelosti usmjerena na njihovo potpuno fizičko istrebljenje s teritorija NDH.