Pavao Leber (Glina, 1844. – Zagreb, 13. studenog 1919.) bio je hrvatski katolički svećenik, publicist i povijesni pisac.
Životopis Gimnaziju je polazio u Požegi i Zagrebu. Nakon toga je u Zagrebu završio filozofsko-teološki studij te je zaređen za svećenika 1869. godine. Službovao je kao kapelan u Kostajnici i Petrinji te kao župnik u Maji (1871.–1884.) i Glini (1884.–1895.).
U Zagrebu je bio od 1895. godine kanonik, zatim katedralni župnik od 1896. do 1902. godine.
Od 1906. do 1911. bio je predsjednik Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima.
Djela
„Župa majska” (Zagreb, 1877.) „Povijesne crte njekih župa u bivšoj Banskoj krajini” (Zagreb, 1912.) „Pripovijesti” (Zagreb, 1914.) „Spomenice župa: Maja, Viduševac, Glina, Mala Solina” (Glina, 1998.)
Izvori
Literatura Članci
Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Hrvatski kanonici Kategorija:Životopisi, Glina Kategorija:Životopisi, Zagreb