Grof Josip Frano Gundulić, O.S.B. (Sigismund Franjo, tali. Francesco Gondola, njem. Franz Josef von Gondola; Beč, 16. prosinca 1711. – Probsdorf kraj Beča, 5. ožujka 1774.) bio je hrvatski plemić iz obitelji Gudnulić, austrijski katolički svećenik i benediktinac, ravnatelj Teološkog fakulteta u Beču te prvi hrvatski slobodni zidar.
Životopis Gundulić se rodio u Beču ili 6. ožujka ili 16. prosinca 1711. godine. Roditelji su mu bili grof Franjo Gundulić iz dubrovačke plemićke obitelji Gundulić i grofica Marija Ana Sereni. Kršten je 16. prosinca 1711. u bečkoj crkvi Schottenkirche. Nakon preseljenja obitelji u Innsbruck pohađao je školu i kasnije Dvorsku akademiju u Ettalu.
Budući da otac u početku nije pristajao na njegov ulazak u benediktinski samostan Ettal, Gundulić je nakratko pobjegao u premonstratenski samostan Wilten. Nakon što se otac predomislio, vratio se u samostan Ettal i 15. kolovoza 1730. položio redovnički zavjet. Studirao je teologiju i crkveno pravo u Wiltenu, Ettalu i Sankt Gallenu. Redove subđakona i đakona primio je 1733. i 1734., a za svećenika je zaređen 19. lipnja 1734. u Konstanzu. Potom je u Ettalu predavao humanističke znanosti i filozofiju.
Veliki požar koji je 29. lipnja 1744. zahvatio samostan Ettal imao je presudne posljedice i za zajednicu i za Gundulića. Akademija vitezova u Ettalu bila je ukinuta, a prostorije prenamijenjene za potrebe samostana. Zbog teške financijske situacije opat Benedikt III. Pacher povjerio je Gunduliću zadaću prikupljanja novčanih priloga u njemačkim zemljama. Tijekom tih putovanja na njega je 1751. obratio pozornost kölnski knez-izbornik i nadbiskup , koji ga je pozvao u Paderborn kao vikara.
Dana 26. srpnja 1751. Gundulić je imenovan pomoćnim biskupom, a 1. kolovoza iste godine položio je professio fidei. Budući da u Rimu nisu željeli redovnika na čelu Vikarijata Saske, imenovanje se odužilo, pa ga je papa Benedikt XIV. tek 24. siječnja 1752. imenovao naslovnim biskupom Tempe. Osim što je djelovao u Paderbornu, 1756. preuzeo je i službu pomoćnog biskupa u Münsteru, koju je obnašao do 1759., kada ga je naslijedio , kojega je i sam zaredio za biskupa.
Nakon smrti pomoćnog biskupa Twickela 1757. neuspješno se natjecao za Vikarijat Saske, jer redovnicima ondje nije bio dopušten pristup. Godine 1761. imenovan je apostolskim vikarom Sjevere Njemačke.
Uslijedio je sukob s novim paderbornskim knez-biskupom Wilhelmom Arnoldom von der Asseburgom, koji mu je zbog lošeg financijskog stanja biskupije uskratio puni iznos prihoda. Gundulić je 17. listopada 1763. zatražio odsustvo radi uređenja obiteljskih nasljednih poslova i više se nikada nije vratio u Paderborn.
Dobio je mjesto kanonika u bečkoj katedrali sv. Stjepana te je u siječnju 1765. postao i prepozit kolegijalne crkve sv. Stjepana u Mainzu, nakon čega je službeno odstupio s biskupske dužnosti u Paderbornu. U travnju 1765. carica Marija Terezija dodijelila mu je župu Probstdorf kraj Beča. Od 1773. bio je i kustos Bečke katedrale.
Gundulić je od 1769. do 1771. godine zastupao dubrovačke interese na carskom dvoru u Beču, a od 1772. do 1774. obnašao je dužnost ravnatelja Teološkog fakulteta u Beču. Umro je 5. ožujka 1774. u Beču.
Slobodno zidarstvo Gundulić je bio slobodni zidar. Primljen u je Ložu "Tri počela" u Beču 17. rujna 1742. godine, kao jedan od utemeljitelja. Iste godine je unaprijeđen u pomoćnika i majstora u istoj loži. Bio je i starješina ove lože od 7. ožujka 1743. godine. Poznat je kao prvi hrvatski slobodni zidar.
Vidi još Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj
Izvori
Kategorija:Gundulići Kategorija:Životopisi, Beč Kategorija:Benediktinci Kategorija:Hrvatski slobodni zidari (do 1940.) Kategorija:Austrijski katolički redovnici Kategorija:Austrijski slobodni zidari Kategorija:Hrvatski grofovi Kategorija:Hrvatski katolički redovnici iz Austrije Kategorija:Hrvatski kanonici