Ivo Bjelokosić (Čilipi, 27. prosinca 1917. – Dubrovnik, 14. travnja 2001.) bio je hrvatski katolički svećenik, dugogodišnji dubrovački dekan i rektor Zborne crkve sv. Vlaha.
Životopis Don Ivo je zaređen za svećenika 1942. godine i služio je u više župa Dubrovačke biskupije. Bio je 28 godina dekan Dubrovačkog dekanata, kanonik Stolnog kaptola, član zbora konzultora te od 1991. do smrti 2001. rektor Zborne crkve sv. Vlaha. U ožujku 1945., tijekom prve službe u župi u Topolom, uhićen je i osuđen na smrtnu kaznu u namještenom sudskom postupku. Nakon pet mjeseci čekanja u Trogiru, kazna mu je preinačena u dvadeset godina zatvora i gubitak građanskih prava. Zatvoren je u Staroj Gradiški gdje je proveo dvanaest godina. Nakon puštanja iz zatvora 1957. posvetio se pastoralnom radu. U crkvi sv. Vlaha inicirao je obnovu nakon Domovinskog rata te restauraciju orgulja. Podržao je osnivanje Bratovštine festanjula. Godine 1999. dodijeljena mu je Nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo. Umro je 14. travnja 2001., na Veliku subotu. Bio je omiljen u narodu. Godine 1996. odlikovan je Redom Stjepana Radića. Nedugo prije smrti dodijeljen mu je naslov monsignora te je uvršten među papine kapelane. Pokopan je 17. travnja na Boninovu, misu zadušnicu predvodio je biskup Želimir Puljić. Na prvu obljetnicu smrti predstavljena je knjiga Svećenik – matični broj Stare Gradiške 2019.
Izdanja Jelena Obradović Mojaš: Dum Ivo Bjelokosić – dobri čovjek Svetoga Vlaha, u časopisu Dubrovački horizonti (1999.) Ivo Bjelokosić: memoarski zapisi o zatvoru, objavljeni u Hrvatskom kulturnom vijeću.
Izvori
Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Žrtve partizanskih progona katoličkih svećenika u Drugom svjetskom ratu i poraću Kategorija:Dubrovački katolički svećenici