Velika zamjena (francuski: grand remplacement), također poznata kao velika zamjena stanovništva, opovrgnuta je teorija zavjere bjelačkih nacionalista i krajnje desnice koju je izvorno zagovarao francuski autor Renaud Camus. Izvorna teorija tvrdi da se, uz suučesništvo ili suradnju »zamjenjivačkih« elita, etničko francusko i bijelo europsko stanovništvo općenito demografski i kulturno zamjenjuje nebijelim ljudima – posebice iz zemalja s muslimanskom većinom – kroz masovne migracije, demografski rast i pad nataliteta bijelih Europljana. Od tada su slične tvrdnje iznesene u drugim nacionalnim kontekstima, kao što su Sjedinjene Američke Države. Ugledni znanstvenici odbacili su ove tvrdnje o zavjeri »zamjenjivačkih« elita, tumačeći da su utemeljene na pogrešnom shvaćanju demografskih statistika i na neznanstvenom, rasističkom svjetonazoru.

Iako slične teme karakteriziraju razne teorije krajnje desnice od kraja 19. stoljeća, termin je popularizirao Camus u svojoj knjizi Le Grand Remplacement iz 2011. godine. Knjiga povezuje prisutnost muslimana u Francuskoj s opasnošću i uništenjem francuske kulture i civilizacije. Camus i drugi teoretičari zavjere pripisuju demografske promjene u Europi namjernim politikama koje su provodile globalne i liberalne elite unutar francuske vlade, Europske unije ili Ujedinjenih naroda; pritom te navodne politike opisuju kao »genocid putem zamjene«., PT71 .

Ta teorija zavjere naišla je na podršku u Europi, a postala je popularna i među antimigrantskim i bjelačkim nacionalističkim pokretima iz drugih dijelova Zapada; mnogi njihovi sljedbenici tvrde da »imigranti hrle u pretežno bijele zemlje upravo s ciljem da bijelo stanovništvo učine manjinom unutar vlastite zemlje ili čak uzrokuju izumiranje domaćeg stanovništva.« Teorija je dio šire teorije zavjere o genocidu nad bijelim stanovništvom, od koje se razlikuje tek zamjenom antisemitskih tropa islamofobijom. Ta uloga islamofobije, uz korištenje jednostavnih sveobuhvatnih slogana, navedena je kao jedan od razloga njezine šire privlačnosti u paneuropskom kontekstu, iako koncept ostaje ukorijenjen u antisemitizmu kod mnogih pokreta bjelačkih nacionalista, osobito (ali ne isključivo) u Sjedinjenim Državama.

Iako je Camus javno osudio nasilje bijelih nacionalista, stručnjaci tvrde da su pozivi na nasilje implicitni u njegovom prikazu nebijelih migranata kao egzistencijalne prijetnje bijelom stanovništvu., 23m05s. Nekoliko krajnje desničarskih terorista, uključujući počinitelje pucnjava u džamiji u Christchurchu 2019., pucnjave u El Pasu 2019., pucnjave u Buffalu 2022. i pucnjave u Jacksonvilleu 2023., aludirali su na teoriju »Velike zamjene«. Američke konzervativne medijske ličnosti, uključujući Charlieja Kirka, Tuckera Carlsona i Lauru Ingraham, zagovarale su ideje o zamjeni stanovništva.

Pozadina Renaud Camus razvio je svoju teoriju zavjere u dvije knjige objavljene 2010. i 2011. godine, u kontekstu porasta antiimigrantske retorike u javnom diskursu tijekom prethodnog desetljeća. Europa je također doživjela eskalaciju islamskih terorističkih napada tijekom 2000-ih i 2010-ih, kao i migrantsku krizu 2015. i 2016. godine, što je pogoršalo napetosti i pripremilo javno mnijenje za prihvaćanje Camusjeve teorije zavjere. Budući da teorija prikazuje zamjenu stanovništva kao proces dug jednu ili dvije generacije, migrantska kriza bila je posebno pogodna za širenje Camusjevih ideja, dok su teroristički napadi pospješili prikaz imigranata kao egzistencijalne prijetnje među onima koji su dijelili takav svjetonazor., PT29 .

Camusjeva tema nadolazeće propasti europske kulture i civilizacije također je paralelna s »kulturno pesimističnim« i antiislamskim trendom među europskim intelektualcima tog razdoblja, što je ilustrirano u nekoliko bestselera i knjiga objavljenih tijekom 2010-ih: Thilo Sarrazinova Njemačka ukida samu sebe (2010.), Éric Zemmourovo Francusko samoubojstvo (2014.) ili Michel Houellebecqova Podređenost (2015.).

Koncept Renauda Camusja mini|236x236px|Autor Renaud Camus, začetnik teorije „Velike zamjene”, rujan 2013. Teoriju zavjere »Velike zamjene« začeo je francuski autor Renaud Camus, isprva u knjizi iz 2010. pod nazivom L'Abécédaire de l'in-nocence (Abecedarij ne-zlostavljanja), a sljedeće godine u knjizi Le Grand Remplacement (introduction au remplacisme global). Camus je tvrdio da mu je naziv Grand Remplacement »došao gotovo slučajno, možda u manje-više nesvjesnoj referenci na Veliki izbačaj Akadijanaca u 18. stoljeću.«, 4m25s. Kao epigraf kasnije knjige, Camus je odabrao Brechtovu dosjetku iz satirične poeme Die Lösung koja tvrdi da je za vladu koja je izgubila povjerenje svog naroda najlakša stvar izabrati nov narod.

Prema Camusju, »Velika zamjena« je potaknuta industrijalizacijom, despiritualizacijom i dekulturacijom; materijalističko društvo i globalizam stvorili su »zamjenjivog čovjeka, bez ikakve nacionalne, etničke ili kulturne specifičnosti«, što on naziva »globalnim zamjenjivanjem«. Camus tvrdi da »velika zamjena ne treba definiciju«, jer pojam, prema njegovim stajalištima, nije „koncept” već „fenomen”.

U Camusjevoj teoriji, autohtoni francuski narod (»zamijenjeni«) opisan je kao demografski zamijenjen nebijelim stanovništvom (»zamjenski [narodi]«) – uglavnom iz Afrike ili Bliskog istoka – u procesu »nastanjivačke imigracije« potaknute »zamjenjivačkom silom«., PT71 .

Camus često koristi pojmove i koncepte vezane uz razdoblje nacističke okupacije Francuske (1940. – 1945.). On, na primjer, naziva »kolonizatorima« ili »okupatorima« ljude neeuropskog podrijetla koji žive u Europi i odbacuje one koje naziva »zamjenjivačkim elitama« kao »kolaboracioniste«., 23m05s. Godine 2017. Camus je osnovao organizaciju pod nazivom Nacionalno vijeće europskog otpora, u izravnoj referenci na Nacionalno vijeće otpora iz Drugog svjetskog rata (1943. – 1945.). Ova analogija s francuskim otporom protiv nacizma opisana je kao implicitni poziv na mržnju, izravnu akciju ili čak nasilje protiv onoga što Camus naziva »okupatorima, tj. imigrantima«. Camus je »Veliku zamjenu« i takozvani »genocid putem zamjene« europskih naroda također usporedio s Holokaustom.

Navodni utjecaji Camus u epilogu svoje knjige Velika zamjena iz 2011. citira dvije utjecajne osobe: apokaliptičnu viziju budućih rasnih odnosa britanskog političara Enocha Powella – izraženu u njegovom govoru Rijeke krvi iz 1968. – i prikaz francuskog autora Jeana Raspaila o slomu Zapada zbog ogromnog »plimnog vala« imigracije iz Trećeg svijeta, predstavljenog u romanu Logor svetaca iz 1973.

Camus je također 2016. godine za časopis The Spectator izjavio da se ključ u razumijevanju »Velike zamjene« može pronaći u njegovoj knjizi Du Sens iz 2002. U tome je djelu (u kratilizmu sličnom razlikovanju Charlesa Maurrasa između »pravne« i »stvarne zemlje«) napisao da riječi Francuska i francuski označuju prirodnu i fizičku stvarnost, a ne pravnu. Tijekom istog intervjua, Camus je spomenuo da je svoju teoriju počeo osmišljati još 1996. godine, dok je uređivao vodič o južnofrancuskom departmanu Hérault: »Odjednom sam shvatio da se u vrlo starim selima [...] stanovništvo također potpuno promijenilo [...] tada sam počeo tako pisati.«

Analiza

Demografska statistika Iako se etnička demografija Francuske promijenila kao rezultat imigracije nakon Drugog svjetskog rata, stručnjaci su mahom odbacili tvrdnje o »velikoj zamjeni«, opisujući da je utemeljena na pretjerivanju u imigracijskim statistikama i neznanstvenim, rasno predrasudnim stavovima. Geograf Landis MacKellar kritizirao je Camusjevu tezu zbog pretpostavke »da „imigranti” treće i četvrte generacije nekako nisu Francuzi.« Znanstvenici su različito procjenjivali muslimansko stanovništvo Francuske na između 8,8 % i 12,5 % u 2017., te manje od 1 % u 2001., što »zamjenu« prema MacKellaru čini neizglednom.

Rasne konotacije Riječima znanstvenika Andrewa Fergusa Wilsona, iako se islamofobna teorija »Velike zamjene« može razlikovati od paralelne antisemitske teorije zavjere o genocidu nad bijelim rasama, te dvije teorije »dijele iste referentne točke i obje su ideološki usklađene s takozvanih '14 riječi ' Davida Lanea [„Moramo osigurati postojanje našeg naroda i budućnost za bijelu djecu”].« Godine 2021. Antidifamacijska liga napisala je »budući da mnogi bijeli supremacisti, posebno oni u Sjedinjenim Državama, krive Židove za imigraciju nebijelaca u SAD«, teorija »Velike zamjene« sve se više povezuje s antisemitizmom i poistovjećuje s teorijom zavjere o genocidu nad bijelim rasama. Znanstvenica Kathleen Belew tvrdi da teorija »Velike zamjene« »dopušta oportunizam u odabiru neprijatelja«, ali »također slijedi središnju motivacijsku logiku, a to je zaštititi ono što je iznutra [tj. očuvanje i natalitet bijele rase], bez obzira na neprijatelja izvana.«

Prema australskom povjesničaru A. Dirku Mosesu, teorija »Velike zamjene« oblik je psihološke projekcije u kojoj se Europljani – koji su provodili doseljeničko-kolonijalne projekte koji su podrazumijevali eliminaciju i zamjenu domaćeg stanovništva doseljeničkim društvima – boje da bi se isto moglo dogoditi njima.

U njemačkom diskursu, austrijski politolog Rainer Bauböck doveo je u pitanje upotrebu pojmova »zamjena stanovništva« ili »razmjena« (njem. Bevölkerungsaustausch) u krugovima teoretičara zavjere. Koristeći analizu Ruth Wodak da slogan treba promatrati u njegovom povijesnom kontekstu, Bauböck je zaključio da je ta teorija zavjere ponovni pojavak nacističke ideologije Umvolkunga (inverzije etničke pripadnosti).

Popularnost mini|Camusjev traktat za njegove demonstracije „dana gnjeva” 2014. protiv „velike zamjene”: »„Ne” promjeni ljudi i civilizacije, „ne” antisemitizmu« Jednostavnost i korištenje sveobuhvatnih slogana u Camusjevim formulacijama – »imate jedan narod, a u razdoblju jedne generacije imate drugi narod« – kao i njegovo uklanjanje antisemitizma iz izvorne neonacističke teorije zavjere o »genocidu nad bijelcima«, navode se kao faktori koji pogoduju popularnosti »Velike zamjene« u Europi.

U anketi koju je proveo Ifop u prosincu 2018., 25 % Francuza prihvatilo je teoriju zavjere, kao i 46 % ispitanika koji su se definirali kao Gilets Jaunes (prosvjednici Žutih prsluka). U drugoj anketi koju je proveo Harris Interactive u listopadu 2021., 61 % Francuza vjerovalo je da će se u Francuskoj dogoditi »Velika zamjena«; 67 % ispitanika bilo je zabrinuto oko toga.

Teorija je također postala utjecajna u krajnje desničarskim i krugovima bjelačkih nacionalista izvan Francuske. Teoriju zavjere navodila je kanadska politička aktivistica krajnje desnice Lauren Southern u istoimenom YouTube videu objavljenom u srpnju 2017. Southernin video privukao je 2020. više od pregleda i pripisuje mu se zasluga za popularizaciju te teorije zavjere. Norveški protudžihadski bloger Fjordman također je sudjelovao u širenju teorije. Promoviralo ju je i njemačko izdanje The Epoch Timesa, novina krajnje desnice povezanih s Falun Gongom.

Istaknute desničarske ekstremističke mrežne stranice poput Gates of Vienna, Politically Incorrect i Fdesouche pružili su blogerima platformu za širenje i popularizaciju teorije »Velike zamjene«. Među glavnim je promicateljima i široka mreža labavo povezanih bijelih nacionalističkih pokreta, posebno Identitarijanski pokret u Europi, i druge skupine poput Pegide u Njemačkoj.

Utjecaj na terorizam bjelačkih nacionalista

Implicitni poziv na nasilje