Periferna neuropatija, ponekad skraćeno neuropatija, oštećenje je perifernih živaca, odnosno živaca koji povezuju mozak i leđnu moždinu s ostatkom tijela. Simptomi ovise o vrsti zahvaćenih živaca. To može uključivati slabost mišića, trzanje ili trnce; utrnulost, neuropatsku bol ili lošu ravnotežu; ili probleme s vrućinom, prekomjerno znojenje ili probleme s gutanjem. Početak može biti nakon nekoliko dana ili godina. Često počinje s potkoljenicama i rukama.
Uobičajeni tipovi uključuju dijabetičku neuropatiju, alkoholnu neuropatiju, Guillain-Barréov sindrom, sindrom karpalnog kanala, parestetičku meralgiju i kompleksni regionalni sindrom boli. Drugi uzroci uključuju ozljede, slab protok krvi, autoimune bolesti, probleme s bubrezima ili jetrom, nedostatak vitamina B12, nedostatak vitamina B6, paraneoplastične sindrome, određene lijekove uključujući kemoterapiju, genetiku, herpes zoster, lajmsku bolest i HIV/AIDS; iako uzrok može ostati nejasan. Dijagnoza se temelji na simptomima i pregledu. Krvne pretrage se obično rade za dijabetes, vitamine, funkciju jetre, štitnjače i bubrega; dok se mogu raditi i testovi za abnormalne proteine. Drugi testovi mogu uključivati brzinu provođenja živčanih impulsa, elektromiografiju ili biopsiju živca.
Ako se temeljni uzrok može riješiti, oporavak je moguć s vremenom. Druge mjere koje mogu pomoći uključuju prestanak pušenja, tjelovježbu i kontrolu šećera u krvi. Autoimuni slučajevi mogu se poboljšati lijekovima poput prednizona, ciklosporina ili azatioprina. Plazmafereza također može pomoći u određenim slučajevima. Lijekovi za ublažavanje boli mogu uključivati nortriptilin, duloksetin ili neurontin.
Periferna neuropatija pogađa oko 1 – 7 % ljudi. To uključuje do polovicu ljudi s dijabetesom. Postaje češća nakon 50. godine života. Jasne opise stanja dao je 1880. godine Joseph Jules Dejerine.
Izvori
Kategorija:Translated from MDWiki Kategorija:Bolesti živčanoga sustava Kategorija:Živci