Granica između Francuske (odnosno Francuske Gijane) i Surinama, duga otprilike 520 kilometara, je međunarodna granica koja razdvaja Francusku Gijanu (prekomorski departman Francuske) i Surinam.
Godine 1915. dogovoreno je da granica prati rijeku Maroni. Donji tok rijeke, odnosno sjeverni dio granice, je nesporan, međutim južnio dio granice je predmet spora unatoč brojnim pokušajima da se službeno i formalno definira. Osim kopnene granice, Francuska, putem svog prekomorskog departmana, i Surinam dijele pomorsku granicu dugu otprilike 200 nautičkih milja koja je u potpunosti demarkirana 2017. godine.
Spor oko rijeke Maroni mini|300px|Karta Francuske Gijane s crveno prugasto označenim spornim teritorijem između rijeka Itany i Marouini.|lijevo Postoji spor između Francuske i Surinama oko pritoka koji tvori južnu sekciju granice. Spor je nastao zbog različitog tumačenja koji od izvornih tokova rijeke Lawe treba smatrati međunarodnom granicom između dviju država - Litani/Itany, pritok rijeke Lawa, ili istočnije Malani/Marouini, još jednog pritoka Lawe.
Mnoge karte prikazuju granicu duž rijeke Itany, najistočnije pritoke, koju Francuska preferira. Međutim, Surinam se ne slaže s ovom odlukom i traži da granica prati rijeku Marouini.
Područje između ove dvije rijeke je sporni teritorij od otprilike 5000 četvornih milja koji se obično naziva riječni trakt Marouini. Ovo je ruralno i šumovito područje s malom populacijom, a vjeruje se da sadrži potencijalno vrijedne mineralne naslage unatoč tome što nijedna vlada nije formalno istražila prirodne resurse prisutne u tom području.
Do 1975. Surinam je bio nizozemska kolonija. Povijest spora Godine 1836. nizozemski i francuski dužnosnici sastali su se kako bi odredili granicu između svojih kolonija. Određeno je da rijeka Maroni bude granica od Karipskog mora do sadašnje tromeđe s Brazilom. Međutim, izvorišni tokovi rijeke Maroni su tada bili nepoznati, pa je trebalo odlučiti koji od izvorišnih tokova Maronija definira najjužniji dio granice - Tapahoni ili Lawa.
To pitanje nije se rješavalo 30 godina sve dok 1861. nije održan još jedan sastanak kako bi se odredio koji će pritok činiti granicu. Nakon što su kolonisti istražili rijeku, odabrali su Lawu za granicu. Međutim, s ovom rezolucijom su se složili samo kolonisti, ali ne i vlade obiju država.
Trinaest godina kasnije, 1874. (i tijekom sljedećih nekoliko desetljeća), u riječnom traktu Marouini je otkriveno zlato, što je opet skrenulo pažnju Francuza i Nizozemaca na to područje, a potonji su zatražili arbitra treće strane kako bi se okončao spor.
Ruski car Aleksandar III. u svibnju 1891. presudio je u korist nizozemske vlade, navodeći da će Lawa biti službena granica. Međutim, Lawa nastaje sutokom rijeka Litani (Itany) i Malani (Marouini), pa je i dalje ostalo nedefinirano koji će od tih dvaju izvorišnih tokova Lawe predstavljati najjužniji dio granice, a spor je do danas djelomično neriješen.
Do velikog napretka u rješavanju spora došlo je 2021., kada su se obje vlade složile oko dvije trećine riječne granice, od ušća rijeke Maroni do sela Antécume-Pata. Međutim, dio spornog teritorija ostaje nejasan i u 2025., posebno veći dio oko Lawe.
Popis pograničnih naselja Francuska Gijana Antécume-Pata (selo) Apatou (općina) Grand-Santi (općina) Maripasoula (općina) Papaichton (općina) Saint-Laurent-du-Maroni (komuna)Surinam Albina (grad) Benzdorp (selo) Cottica Lawa (selo) Kawemhakan (selo) Stoelmanseiland (selo)
Povezani članci Francusko-surinamski odnosi Granice Francuske Granice Surinama Dodatak:Popis teritorijalnih sporova
Izvori
Vanjske poveznice
Francuske Gijane i Surinama