Kriza u Aračinovu bila je niz događaja izazvanih okupacijom sela Aračinovo, u predgrađu makedonske prijestolnice Skoplja, od strane pobunjeničke Oslobodilačke nacionalne vojske (ONV) u lipnju 2001. i posljedičnim pokušajima Makedonske vojske da ponovno preuzeti naselje. Makedonski napad rezultirao je sukobom s NATO-om, čije su trupe evakuirale opkoljene pobunjenike nakon sporazuma o prekidu vatre. Kriza se smatra prekretnicom u makedonskom ratu 2001. i jednim od njegovih najkontroverznijih incidenata.
Pozadina Dana 12. lipnja 2001. skupina od nekoliko stotina pobunjenika ONV preuzela je kontrolu nad etnički mješovitim selom Aračinovo, koje se nalazi samo osam kilometara od ruba glavnog grada Skoplja. Zapovjednik snaga ONV u Aračinovu Xhezair Shaqiri upozorio je da će pobunjenici, ukoliko vojska ne prestane s napadima na položaje ONV na sjeveru zemlje, gađati strateške položaje u Skoplju, uključujući "zračnu luku, rafinerije nafte, policijske postaje u gradovima i druge vladine instalacije". Shaqiri je rekao novinarima da njegovi ljudi imaju minobacače kalibra 120 mm, te je izjavio da ću "početi napadati policijske postaje i zračnu luku, vladu i parlament – sve što mogu našim minobacačima od 120 mm". Prema Shaqiriju, ključni zahtjev pobunjenika bio je uključivanje u razgovore o ustavnoj budućnosti zemlje – nešto što je vlada izričito odbacila. Prethodno su makedonske vladine snage ponovno zauzele niz sela u uspješnim operacijama kao što su Operacija MH-1, Operacija Vaksince i borile su se za kontrolu nad područjem u blizini Slupčana, gdje su sporo napredovale, jer je situaciju komplicirala prisutnost tisuća civila u selima, što je prisililo sigurnosne snage da zaustave svoje operacije u više navrata.
Zauzimanje Aračinova pokrenulo je daljnji egzodus stanovnika, od kojih su mnogi pobjegli na sjever u susjedno Kosovo. Makedonska vlada nije službeno odgovorila na ultimatum ONV-e, ali se u izvješćima navodi da je pojačala sigurnost oko ključnih objekata.
Kriza u Aračinovu imala je za posljedicu pojačani diplomatski pritisak NATO-a i EU-a na makedonsku vladu da poradi na političkom rješenju sukoba. Pozornost koju je izazvala kriza u Aračinovu bila je tolika da su glavni tajnik NATO-a George Robertson i visoki predstavnik Europske unije za sigurnost Javier Solana posjetili Makedoniju kako bi potaknuli napore za političko rješenje sukoba. Kriza je također produbila podjele unutar vlade po pitanju pristupa rješavanju sukoba. Premijer i ministar unutarnjih poslova bili su za nastavak uspješnih ofenziva iz ožujka i svibnja 2001., dok je predsjednik zagovarao političko rješenje.
Tijekom sastanka sa Solanom, predsjednik Trajkovski obećao je da će krizu u Aračinovu riješiti političkim dijalogom. Međutim, nakon nekoliko sastanaka "Koordinativnog tijela za rješavanje krize", kao i sa "Zapovjedništvom za obranu grada Skoplja", 18. lipnja odlučeno je da se izvrši vojno slomi ONV u Aračinovu. Plan je pripremio general Pande Petrovski, a trebali su ga provoditi policija i pješaštvo uz topničku i zračnu potporu vojske. Predstavnici NATO-a u Sjevernoj Makedoniji nisu obaviješteni o odluci.
Napad na Aračinovo Operacija makedonskih snaga sigurnosti započela je 21. lipnja u 4.30 sati topničkim rafalom vojske. Makedonska vojska upotrijebila je neke od svojih najjačih oružja, a za napad na mete u selu korišteni su helikopteri. U sumrak je 6. odred MUP-a, kao i Specijalna postrojba policije "Tigar", krenula u juriš iz smjera susjednog predgrađa Singelić. Ovaj napad usklađen je s napadom tenkovskog voda iz smjera Brnjaraca, čime je Aračinovo odsječeno sa sjeverne strane. Nakon početnih sukoba na sjevernoj strani, snage sigurnosti polako su se približavale seoskim mezarjima, a pobunjenici su ojačali svoje položaje oko nove džamije. Prema generalu Pandeu Petrovskom, koji je zapovijedao operacijom Aračinovo, Makedonska vojska je imala na raspolaganju nekoliko oklopnih bataljuna s gotovo 20.000 vojnika, 54 tenka, 120-130 minobacača, helikoptere Mi-24 i dovoljnu količinu streljiva za izvođenje odlučujuće operacije i uništiti NLA kao učinkovitu borbenu snagu. Bitka je trajala tri dana, a makedonski izvještaji tvrde da su zauzeli dvije trećine sela. Iako su lokalni seljani tvrdili da makedonska vojska nije uopće napredovala i da nije uspjela ući u selo. Zapadna izvješća također su dovela u pitanje makedonske tvrdnje, tvrdeći da je makedonski napad završio neuspjehom. Izvješća makedonskih medija tvrdila su da je NATO posredovao u prekidu vatre navodno kako bi spasio pobunjenike ONV od makedonskog napada na grad. Međutim, te su tvrdnje kasnije osporavale zapadna izvješća, koja su tvrdila da je makedonska vlada tražila prekid vatre zbog vojnog neuspjeha u protjerivanju ONV iz naselja.
Juriš na istočni dio položaja ONV išao je još sporije zbog jačeg otpora, osobito kod Bel Kamena (kilometar od Aračinova). Tek kada su poslana pojačanja u pomoć jurišu s južne strane, Bel Kamen je pao u ruke policije. Ustanici su se povukli sa Bel Kamena, ostavivši veliki dio opreme. Tijekom prvog dana osvojena je i kota 354 zapadno od sela, što je otvorilo put snagama sigurnosti za ulazak u selo. Na kraju prvog dana operacije, makedonska policija uspjela je prodrijeti u selo sa sjevera i zapada, ali je napredovala vrlo sporo zbog snažnog otpora s položaja ONV. S istočne i južne strane policija se privremeno ukopala na ulazu u selo.
Drugog dana, makedonske trupe nastavile su zasipati Aračinovo koje je držala ONV teškom topničkom vatrom. Operacije tijekom drugog dana započele su izviđačkim letom Suhoja Su-25. Uslijedio je topnički, tenkovski i helikopterski napad na položaje pobunjenika. Vojni helikopteri Mi-24 naletali su na selo, pucajući na područje s kojeg je ONV prijetila da će granatirati glavni grad Makedonije i njegovu zračnu luku. Policija je, potpomognuta minobacačkom vatrom, izvela pješačke napade na selo s istočne strane i napravila manji napredak prema središtu. Sa zapadne strane, policija je napredovala do nove džamije, ostavljajući samo šire središte sela u rukama ONV. Glasnogovornik makedonske vojske rekao je da je pješaštvo ponovno zauzelo jednu trećinu sela u sklopu velike ofenzive tijekom drugog dana bitke. Drugi dan ustanici su pružili žestok otpor, a bitka se vodila za svaku kuću. Otpor ONV kulminirao je trećeg dana napada makedonskih snaga sigurnosti, kada su u akciji na groblju u Brnjarcima ubijena tri pripadnika policije. Od zadobivenih rana 28. lipnja preminuo je i pripadnik specijalne jedinice policije "Tigar". Iako nikada nije službeno objavljeno, postoji velika sumnja na prijateljsku vatru. Zapovjednik iste postrojbe Stojanče Angelov teško je ranjen prilikom pokušaja prodora u središte sela. Ipak, unatoč žrtvama, snage sigurnosti nastavile su s akcijom.
Makedonske snage sigurnosti već treći dan nastavljaju s napadom na pobunjenike, unatoč međunarodnom pritisku za primirjem. Glasnogovornik vlade objavio je kako je uvjeren da će pobunjenici biti poraženi u roku od četiri ili pet dana. Tijekom trećeg dana bitke policija je tvrdila da nadzire dvije trećine sela, a napadala je centar sela gdje je naišla na jak otpor. U napredovanju prema središtu sela, snage sigurnosti bombardirale su svaku novu točku ONV topničkim i tenkovskim granatama, a tek potom poslale policiju. Ova je taktika osmišljena kako bi se iscrpili pobunjenici koji su, prema obavještajnim izvorima, imali samo ograničene zalihe.
Međutim, četvrtog dana bitke predsjednik Trajkovski naredio je snagama sigurnosti da odmah zaustave sve operacije.
Zaustavljanje operacija Prema riječima generala Pande Petrovskog, koji je rukovodio operacijom, 25. lipnja u 9 sati ujutro nazvao ga je predsjednik i rekao mu da prekine operaciju. Petrovski je, međutim, naredio da se napad nastavi. U 12:45 predsjednik je ponovno telefonirao generalu Petrovskom i rekao:Generale, želim da do 13 sati obustave sve vaše aktivnosti u Aračinovu, a vi idete u hotel "Belvi" na susret s izaslanicima NATO-a. Da se nisi usudio koristiti avijaciju, ne igraj igrice, već sam objasnio u čemu je stvar!.Petrovski je naredio prekid vojnih aktivnosti snaga sigurnosti i krenuo prema hotelu "Belvi" gdje je susreo televizijske ekipe, strane diplomate, predstavnike vlade i predstavnike kabineta predsjednika. Obaviješten je da svi čekaju dolazak Javiera Solane u 16 sati.
Tijekom sastanka održanog istog dana s visokim dužnosnikom EU za vanjsku politiku Javierom Solanom, makedonska vlada pristala je u potpunosti prekinuti svoje vojne aktivnosti u Aračinovu i pustiti pobunjenike ONV-e da napuste okruženo selo. Nakon razgovora predsjednika Borisa Trajkovskog i Javiera Solane, makedonska vlada službeno je objavila da je završila ofenzivu protiv ONV u Aračinovu. Prema izvješćima zapadnih medija, razgovori su očito bili "izuzetno oštri", s makedonskim snagama sigurnosti koje nisu bile voljne zaustaviti bitku za koju su bile uvjerene da će je dobiti.
Dogovoreno je da će se evakuacija pobunjenika provesti uz logističku potporu pripadnika američke vojske iz 101. zračno-desantne divizije. Vlada je također prihvatila da ustanici prilikom evakuacije ponesu svoje oružje, te svoje mrtve i ranjene sa sobom. Detalje logistike evakuacije organizirao je specijalni izaslanik SAD-a za Balkan Peter Feith. Evakuacija je započela u 17 sati, a provelo ju je osoblje američke vojske iz američkog kontingenta u sastavu KFOR-a na Kosovu koji je bio smješten u kampu Able Sentry u međunarodnoj zračnoj luci Skoplje. Američki vojnici zaduženi za evakuaciju pobunjenika NLA prošli su Makedoniju i ušli u selo, vodeći sa sobom sve pripadnike NLA koji su bili u selu. Na putu prema ruti za evakuaciju, međutim, naišli su na barikade koje su postavile skupine civila etničkih Makedonica civila koji su prosvjedovali protiv evakuacije. Nakon što je vlada poslala predstavnike da razgovaraju s civilima, oni su pristali ukinuti blokade cesta i dopustiti konvoju da nastavi prema planu. Konvoj je prevezao pobunjenike u selo Nikuštak, na teritoriju pod kontrolom ONV.
Sutradan su makedonske trupe ušle u Aračinovo i tako uklonile stratešku prijetnju glavnom gradu.
Kontroverze Tijekom krize u Aračinovu su iza militantnih linija bili američki državljani. Ruski izvori tvrdili su da je Ukrajina upletena u bitku za Aračinovo.
Prema predstavnicima NATO-a i najbližim suradnicima predsjednika Trajkovskog, evakuaciju pobunjenika iz Aračinova osobno je zahtijevao predsjednik, kako bi se spriječila eskalacija sukoba u građanski rat. Od početka operacije u Aračinovu, glavni tajnik NATO-a, lord George Robertson, opisao je makedonski napad na Aračinovo koje je držala ONV kao "ludost" i "potpunu glupost". U oštroj izjavi, lord Robertson također je pozvao vladu da prekine neprijateljstva jer je Makedonija, upozorio je, "na rubu krvavog građanskog rata". Prema predstavniku NATO-a Pieteru Feithu, kao i američkom generalu Anthonyju Tateu, makedonska vlada odlučila je zatražiti od predstavnika NATO-a da pregovaraju o uklanjanju snaga ONV iz sela. Operacija je zaustavljena, a evakuaciju je zatražio predsjednik Trajkovski, kako bi se izbjegla prijetnja glavnom gradu i olakšalo brzo rješavanje sukoba.
Prema bivšem ministru unutarnjih poslova Ljubi Boškovskom i bivšem načelniku Glavnog stožera generalu Pandi Petrovskom, zaustavljanje operacije makedonskih sigurnosnih snaga dogodilo se zbog "NATO-ovog ultimatuma". Naime, prema generalu Pandi Petrovskom, koji je bio zadužen za operaciju na makedonskoj strani, predsjednik ga je nazvao u 9:00 sati ujutro 25. lipnja i rekao mu je da ga je navodno "osobno nazvao glavni tajnik NATO-a rekavši mu da zaustavi operaciju jer su u Aračinovu zarobljeni američki instruktori". Petrovski je, međutim, naredio nastavak operacije. General Petrovski dalje navodi: