mini|desno|300px|Drevni graditelji.
Teorija prijelaza (engl. Transition Theory) u slobodnom zidarstvu naziv je koji povjesničari i masonolozi koriste za označavanje procesa i događaja koji su, prema toj hipotezi, doveli do pretvorbe operativnih loža srednjovjekovnih i renesansnih zidarskih cehova u Britaniji u spekulativne lože modernog slobodnog zidarstva. Prema toj teoriji, prijelaz se odvijao postupno tijekom 17. i 18. stoljeća, kroz prihvaćanje tzv. "džentlmena-zidara" (gentlemen masons) — osoba koje nisu bile profesionalni graditelji. Ti "neoperativni" ili "prihvaćeni" zidari navodno su postupno preuzimali rituale i strukturu operativnih loža, zadržavajući pritom samo njihovu simboliku i organizacijski model, čime je s vremenom nastalo spekulativno slobodno zidarstvo.
Međutim, suvremena historiografska i slobodnozidarska istraživanja, provedena od sredine 20. stoljeća nadalje, pokazala su da ova teorija nema čvrste povijesne temelje te da se u velikoj mjeri temelji na mitovima i legendama oblikovanim iz ranih konstitutivnih tekstova Reda. U današnjoj znanstvenoj zajednici, tijekom 21. stoljeća, teorija prijelaza uglavnom više nije prihvaćena kao relevantno objašnjenje nastanka spekulativnih loža; umjesto nje, većina suvremenih masonologa daje prednost teoriji posudbe (fran. théorie de l’emprunt), prema kojoj su ideje, simboli i strukture slobodnog zidarstva posuđeni iz različitih intelektualnih i društvenih tradicija ranog novog vijeka, a ne izravno iz srednjovjekovnih cehova.
Povijest
Povijesni razvoj istraživanja nastanka slobodnog zidarstva započinje krajem 19. stoljeća, kada je u Londonu osnovana istraživačka Loža "Quatuor Coronati", prva te vrste u svijetu. Osnivanjem ove lože započinje razdoblje tzv. akademskog pristupa izučavanju posvijesti slobodnog zidarstva, koje se temelji na metodama i instrumentima profesionalne historiografije. Primjenom povijesno-kritičkih metoda, istraživači su utvrdili postojanje najmanje dvaju neovisnih središta razvoja spekulativnih loža, u Engleskoj i u Škotskoj, koje više nisu imale izravne veze s operativnim ložama srednjovjekovnih graditelja. Iz tih ranih povijesnih istraživanja proizašla je i teorija koja nastanak spekulativnog slobodnog zidarstva nastoji prikazati u obliku službeno strukturiranog procesa. Njezinu prvu sustavnu formulaciju dao je britanski znanstvenik i masonolog Harry Carr oko 1960. godine, čime je postavio temelj modernom znanstvenom proučavanju povijesti slobodnog zidarstva.
O teoriji Pojedinosti teorije Unutar engleske škole povijesti slobodnog zidarstva, tzv. teorija prijelaza dugo je smatrana glavnim objašnjenjem nastanka modernog, spekulativnog slobodnog zidarstva te je ostala dominantna gotovo do kraja 20. stoljeća. Njezin glavni autor, Harry Carr, izložio je tezu prema kojoj su se, tijekom razdoblja od približno šest stoljeća, i nakon postupnog opadanja utjecaja operativnih loža u doba renesanse, u te lože počeli primati ugledni pojedinci koji nisu pripadali zidarskom obrtu. Ti su novoprimljeni članovi, poznati kao "prihvaćeni zidari" (accepted masons), unijeli u lože novi duh – spekulativni karakter slobodnog zidarstva. Vremenom su slobodni zidari postali većina te su, iako su zadržali simboliku i rituale operativnih loža, svoje djelovanje usmjerili na filozofske rasprave i bratsko druženje, čime su, prema Carru, postavili temelje modernog slobodnog zidarstva.
Teorija pritom pretpostavlja i neprekinuti ezoterijski prijenos znanja i simbola između operativnog i spekulativnog razdoblja. Prema toj ideji, "prihvaćeni zidari" naslijedili su duhovnu tradiciju graditeljskih loža, uključujući umijeće geometrijskog crteža, poznavanje zlatnog reza i druge simboličko-filozofske elemente koji su navodno potjecali iz antičkih tradicija poput pitagorejske škole ili sedam slobodnih umijeća.
S vremenom su u ovu teoriju dodani i romantično-mitološki elementi, poput legende o majstorima comacini, tajanstvenim talijanskim graditeljima koji su navodno širili obrtnička i ezoterijska znanja po Europi, te o kumpanijanjima koji bi trebali predstavljati vezu između britanskih srednjovjekovnih loža i francuskih cehova. Sam pojam "slobodni zidar" (freemason) tumačen je u okviru te teorije kao jezična potvrda kontinuiteta između operativnog i spekulativnog razdoblja. Međutim, prema suvremenom masonologu Rogeru Dachezu, razdvajanje oblika "freemason" i "free-mason" upućuje upravo na prekid, a ne na kontinuitet, označavajući prijelaz iz cehovske tradicije u novu, spekulativnu i društveno-filozofsku sferu slobodnog zidarstva.
Kritike teorije Teorija prijelaza, dugo smatrana temeljnim objašnjenjem nastanka modernog slobodnog zidarstva, dovedena je u pitanje 1978. godine kada je američki povjesničar Eric Ward osporio postojanje izravne povezanosti između operativnog i spekulativnog zidarstva. Njegova istraživanja pokazala su da se krajem 15. i tijekom 16. stoljeća u Engleskoj i Škotskoj doista spominju operativne lože, ali da su primanja tzv. "džentlmena-zidara" (gentlemen masons) bila rijetka i iznimno ograničena, a dokumentirano tek od 17. stoljeća nadalje. Ward je utvrdio da su se operativne lože u Engleskoj u potpunosti ugasile oko 1600. godine, na kraju razdoblja Tudora, te da ne postoji nijedan povijesni dokaz koji bi potvrdio da su lože prije toga primale članove koji nisu bili građevinski obrtnici.
U Škotskoj je, naprotiv, reorganizacija loža provedena krajem 16. stoljeća pod vodstvom Willijama Schawa, autora poznatih Schawovih statuta (1598. – 1599.), koji su lože ustrojili kao trajne i teritorijalno definirane organizacije. Iako su u nekim od njih tijekom 17. stoljeća zabilježeni slučajevi primanja "neoperativnih" članova, istraživanja škotskog povjesničara Davida Stevensona pokazala su da su ti "prihvaćeni zidari" (npr. Elias Ashmole i Robert Moray) sudjelovali u radu lože vrlo rijetko, najčešće jednom ili dvaput u životu, te da njihovo članstvo nije imalo kontinuitet ni utjecaj na razvoj tradicije. Na temelju tih podataka, suvremeni masonolozi zaključuju da nije postojala neprekinuta veza ni postupan prijelaz s operativnog na spekulativno razdoblje, kako je to predviđala Carr-ova teorija.
Dodatni elementi teorije, poput legende o "majstorima comacinima", tajanstvenim talijanskim graditeljima s navodnom papinskom povlasticom, također su odbačeni kao mitološki, budući da nikakav povijesni dokaz o njihovu postojanju ne postoji. Također, i teza o utjecaju francuskih "kumpanijanja" (cehovskog bratstva obrtnika) smatra se neutemeljenom, jer je ta institucija postojala isključivo u Francuskoj, dok je slobodno zidarstvo nastalo u Engleskoj, gdje kumpanijanje nisu bile poznate. Povijesna dokumentacija pokazuje da ni u 18. stoljeću ne postoji veza između dviju tradicija, dok se u 19. stoljeću uočavaju elementi slobodnozidarskog utjecaja na kasnije kumpanijanje, a ne obratno. Francuski autor i branitelj kumpanijanja Agricol Perdiguier već je 1841. godine uočio da su noviji rituali i simboli "uvedeni u kumpanijanje od strane ljudi koji su bili inicirani u obje zajednice". Na temelju toga, suvremena istraživanja jasno razlikuju dva potpuno odvojena sustava, slobodno zidarstvo i kumpanijanje, koji se povremeno dodiruju simbolički, ali nemaju zajedničko povijesno ni organizacijsko porijeklo.
Teorija posudbe Prema povjesničaru Ericu Wardu, tzv. teorija prijelaza pokazala se pogrešnom, a slobodno zidarstvo, u svojem modernom obliku, treba tumačiti kao proizvod prosvjetiteljstva, a ne kao izravni nastavak srednjovjekovnih graditeljskih cehova. Ward je u svojim istraživanjima, započetima 1970-ih godina, iznio tezu da su osnivači prvih spekulativnih loža u 17. i 18. stoljeću samo posudili vanjski oblik i simboliku operativnih loža, kako bi svojoj novoj organizaciji dali povijesni i simbolički legitimitet. Međutim, njihovi rituali, ciljevi i intelektualni sadržaj bili su u potpunosti novi i nisu imali stvarne veze s tradicijom srednjovjekovnih graditelja. Ward ističe da su ključni autori poput Willijama Hutchinsona (1732. – 1814.) i Willijama Prestona svojim djelima pridonijeli oblikovanju tzv. "andersonovskog" slobodnog zidarstva, temeljene na filozofskim, moralnim i simboličkim vrijednostima prosvjetiteljskog doba, čime je slobodno zidarstvo postalo potpuno spekulativno i neovisno o cehovskim korijenima.
U Francuskoj su ovu interpretaciju, poznatu kao "teorija posudbe", dalje razvili René Guilly i povjesničar Roger Dachez, koji su je potkrijepili novim arhivskim istraživanjima i objavama u uglednim slobodnozidarskim časopisima poput Renaissance traditionnelle. Danas, prema konsenzusu većine suvremenih povjesničara i masonologa, teorija posudbe predstavlja najvjerodostojnije objašnjenje nastanka spekulativnog slobodnog zidarstva u Engleskoj i njegovog širenja u Europi tijekom 18. stoljeća.
Pojedinosti teorije Prema teoriji posudbe, razvoj spekulativnog slobodnog zidarstva u 18. stoljeću u Engleskoj predstavlja postupan proces u kojem se oblik nove slobodnozidarske misli gradi nizom uzastopnih kulturnih i društvenih utjecaja. U tom su razdoblju ugledni građani i intelektualci počeli sebe nazivati "slobodnim zidarima" (free-masons) – u značenju "slobodnih od obrta", preuzimajući naziv, simbole i ritualne oblike srednjovjekovnih graditeljskih loža, ali im dajući novo, filozofsko i humanističko značenje. U nemirnom političkom i vjerskom kontekstu tadašnje Engleske, obilježenom progonima, građanskim ratovima i sukobima između crkvenih struja, novo slobodno zidarstvo postalo je mjesto susreta obrazovanih slojeva koji su željeli nadilaziti podjele i raspravljati u duhu tolerancije, razumijevanja i međusobnog poštovanja. Simbolika, znakovi i šifrirani jezik preuzeti iz tradicija graditeljskih cehova pokazali su se korisnim sredstvima diskrecije i prepoznatljivosti u takvom društvenom okruženju, dok je filozofska i legendarna dimenzija starih graditeljskih mitova pridonijela plemenitosti i mistici novog bratstva. Inspiraciju je pružala i renesansna literatura koja jeponovno otkrivala simboliku antičkih misterija i humanističkih ideala. Teorija smješta početke spekulativnog slobodnog zidarstva u Škotsku, gdje su se već krajem 16. i početkom 17. stoljeća pojavile lože sastavljene od obrazovanih neobrtnika, ali pritom naglašava da je riječ o svjesnoj kulturnoj posudbi, inicijativi uglednih pojedinaca koji su preuzeli simboliku graditeljskog obrta kako bi stvorili društvo slobodnog dijaloga, racionalizma i bratske povezanosti.
Kritike teorije