Hepatitis B je virusni hepatitis, zarazna bolest uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV) koji napada jetru. Može uzrokovati i akutnu i kroničnu infekciju. U početku obično nema simptoma. Kod akutne infekcije može se naglo razviti mučnina s povraćanjem, žućkastom kožom, umorom, tamnim urinom i bolovima u trbuhu. Ti simptomi često traju nekoliko tjedana, a početna infekcija rijetko dovodi do smrti. Može proći između 30 i 180 dana prije nego što se simptomi počnu javljati. Kronični hepatitis B razvija se kod 90 % osoba zaraženih nedugo poslije rođenja, a kod manje od 10 % osoba zaraženih nakon pete godine života. Većina osoba s kroničnom bolešću nema simptome, no s vremenom je moguća pojava ciroze i raka jetre. Oni se javljaju kod oko 25 % osoba s kroničnom bolešću.
Virus hepatitisa B jedan je od pet glavnih virusa hepatitisa, uz A, C, D i E. Virus se širi izlaganjem zaraznoj krvi ili tjelesnim tekućinama. U područjima gdje je hepatitis B čest, najčešći je način zaraze kroz majku u mladoj dobi ili kroz kontakt s krvlju drugih ljudi. U područjima gdje je bolest rijetka najčešći su putevi zaraze intravenska uporaba droga i spolni odnos. Drugi rizični faktori uključuju rad u zdravstvu, transfuzije krvi, dijalizu, stanovanje sa zaraženom osobom i putovanja u zemlje s visokom stopom zaraze. Tetoviranje i akupunktura uzrokovali su velik broj slučajeva 1980-ih, ali unaprijeđene tehnike sterilizacije smanjile su učestalost takve zaraze. Virusi ne mogu se širiti držanjem za ruke, dijeljenjem pribora za jelo, ljubljenjem, grljenjem, kašljanjem, kihanjem ili dojenjem. Infekcija se može dijagnosticirati 30 – 60 dana nakon izlaganja virusu. Dijagnoza se obično potvrđuje testiranjem krvi na dijelove virusa i na antitijela protiv virusa.
Prevencija zaraze cijepljenjem moguća je od 1982. Bebama čije su majke zaražene hepatitisom B može se dati imunoglobulin protiv hepatitisa B i cjepivo pri rođenju. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje cijepljenje u prvom danu života ako je to moguće. Za puni učinak cjepiva potrebne su dodatne dvije ili tri doze. Cjepivo je djelotvorno u otprilike 95 % slučajeva. Oko 180 zemalja provodilo je cijepljenje protiv hepatitisa B u sklopu nacionalnih programa u 2006. Preporučeno je i da se sva krv testira na hepatitis B prije transfuzije i da se kondomi koriste kako bi se spriječila infekcija. U ranoj fazi infekcije, skrb se temelji na prisutnim simptomima. Kod onih koji razviju kroničnu bolest, antivirusni lijekovi poput tenofovira, entekavira ili interferona mogu biti korisni, ali su skupi. Transplantacija jetre ponekad se izvodi za liječenje ciroze.
Otprilike trećina ljudi na svijetu bila je zaražena hepatitisom B u nekom trenutku svog života. Na cijelom je svijetu 2019. godine bilo 296 milijuna zaraženih, s 1,5 milijuna novih slučajeva godišnje. U 2019. godini zabilježeno je smrtnih slučajeva. Bolest je najčešća u regijama zapadnog Pacifika i Afrike, s ukupno gotovo 200 milijuna zaraženih u 2019. U 2019. godini u Europi je bilo oko 14 milijuna zaraženih, a u Americi 5 milijuna. U područjima gdje se hepatitis B javlja redovito čest je slučaj istodobne zaraze HIV-om, hepatitisom C ili hepatitisom D. Službe za testiranje i prevenciju hepatitisa B često su bile u lošem položaju tijekom pandemije COVID-19. Hepatitis B izvorno je bio poznat pod nazivom „serumski hepatitis”.
Izvori
Kategorija:Spolno prenosive bolesti Kategorija:Translated from MDWiki Kategorija:Hepatitis