Granica između Demokratske Republike Konga i Srednjoafričke Republike duga je 1747 km, a proteže se od tromeđe s Republikom Kongo na zapadu do tromeđe s Južnim Sudanom na istoku.

Opis mini|lijevo|400px|Zemljovid granice mini|lijevo|400px|Rijeke pograničnog područja Granica počinje na zapadu na tromeđi s Republikom Kongo na rijeci Ubangi, oko 18 k južno od mjesta Libenge (DR Kongo), a zatim prati Ubangi većim dijelom, do ušća rijeku Mbomou u Ubangi. Granica zatim prati Mbomou prema istoku sve do njenog izvora, a završava s vrlo kratkim kopnenim dijelom na krajnjem istoku, duljine oko 1 km, koji spaja izvor Mbomoua s tromeđom sa Južnim Sudanom.

Povijest Granica se prvi put pojavila tijekom Utrke za Afriku, razdoblja intenzivnog natjecanja među europskim silama krajem 19. stoljeća za kontrolu nad teritorijima u Africi. Proces je kulminirao Berlinskom konferencijom 1884., na kojoj su se zainteresirane europske nacije dogovorile o svojim teritorijalnim zahtjevima i pravilima budućeg djelovanja. Kao rezultat toga, Francuska je stekla kontrolu nad gornjom dolinom rijeke Niger (otprilike ekvivalentno područjima današnjeg Malija i Nigera), a također i nad zemljama koje je Pierre Savorgnan de Brazza istraživao za Francusku u središnjoj Africi (otprilike ekvivalentno današnjem Gabono i Republici Kongu). Područje današnjeg DR Kongo kontrolirala je Slobodna Država Kongo, država pod osobnom vlašću belgijskog kralja Leopolda II., koji je sponzorirao razna istraživanja u regiji pod krinkom humanitarizma. Granica između francuskog i belgijskog teritorija bila je donekle nejasno razgraničena u vrijeme Konferencije, koristeći rijeku Kongo, a zatim različite linije zemljopisne širine i dužine. Protokol potpisan 29. travnja 1887. dodatno je delimitirao granicu slijedeći rijeku Kongo, zatim rijeku Ubangi uz 4. paralelu sjeverno, a zatim slijedeći tu paralelu prema istoku.

U sljedećim godinama Francuska je istraživala dalje u unutrašnjost, osnovavši Bangui 1889. godine, te na kraju povezavši svoje srednjoafričke i zapadnoafričke posjede nakon ekspedicija u travnju 1900. koje su se sastale u Koussériju na krajnjem sjeveru današnjeg Kameruna. Ove novoosvojene regije u početku su bile pod vlašću vojnih teritorija, a ta dva područja kasnije su organizirana u federalne kolonije Francuske Zapadne Afrike (, skraćeno AOF) i Francuske Ekvatorske Afrike (, AEF). Kao rezultat toga, granica Francuske i Slobodne Države Kongo izmijenjena je u sadašnji položaj sporazumom od 14. kolovoza 1894. Upravu Slobodne Države Kongo preuzela je belgijska vlada 1908. godine nakon kontroverzi izazvanih zločinima koje su tamo počinile Leopoldove snage.

Belgijski Kongo stekao je neovisnost (kao Republika Kongo, kasnije preimenovana u Demokratsku Republiku Kongo) 30. lipnja 1960., a zatim i francuski teritorij Ubangi-Shari (kao Srednjoafrička Republika) 13. kolovoza 1960., a njihova međusobna granica postala je međunarodna granica između dviju suverenih država.

Od 2003. godine granicu su prešle tisuće srednjoafričkih izbjeglica bježeći od Srednjoafričkog rata u bušu, a kasnije i od Srednjoafričkog građanskog rata.

Naselja u blizini granice desno|mini|300px|Granica na rijeci Mboumou desno|mini|300px|Granica na rijeci Ubangi, kod Banguija

Srednjoafrička Republika

DR Kongo

Granični prijelazi Glavni prijelazi su Bangui - Zongo, Mobaye - Mobayi-Mbongo i Bangassou - Ndu.

Povezani članci Odnosi Demokratske Republike Konga i Srednjoafričke Republike

Izvori

Demokratske Republike Konga i Srednjoafričke Republike