Granica između Angole i Demokratske Republike Kongo duga je je 2646 km, a sastoji se od dva nepovezana dijela: 225 km duge dionice uz granicu s angolanskom pokrajinom/eksklavom Cabindom, koja se proteže od Atlantskog oceana do tromeđe s Republikom Kongo, i mnogo dulja dionica od 2421 km koja se proteže od Atlantika do tromeđe sa Zambijom.

Opis mini|lijevo|300px|Zemljovid granica između enklave Cabinda i DR Konga. (1973.) Sjeverni dio (Cabinda) Granica počinje na zapadu na atlantskoj obali, nastavljajući prema sjeveroistoku nepravilnom, a zatim ravnom linijom, prije nego što skreće prema sjeveru gdje se zatim proteže ravnom linijom do rijeke Luali. Granica zatim prati ovu rijeku nizvodno prema sjeveru do ušća u Chiloango, a zatim prati potonju dok teče prema sjeveroistoku do tromeđe s Republikom Kongo.

Južni dio desno|mini|300px|Zemljovid granice Angole i DR Konga

Granica počinje na zapadu na atlantskoj obali u estuariju rijeke Kongo, prateći ovu rijeku prema istoku neko vrijeme, a napušta je sjeverno od angolanskog grada Noquija. Zatim se nastavlja otprilike ravnom linijom prema istoku, povremeno koristeći rijeke poput Mpoza, Lufa i Luvembe, nakon čega do rijeke Lubishi, koju kratko prati do njezina ušća u Kwango. Zatim skreće prema jugu i prati Kwango uzvodno do ušća Utunguile. Granica zatim nastavlja prema istoku, prateći Utunguilu, a zatim njen pritok Lolu, te niz drugih rijeka (redom Wambu, Kombo, Lucaiu, Kwenge), a dijelom prati i 8. južnu paralelu. Doseže Luitu, te skreće prema sjeveru i neko vrijeme je prati Luitu nizvodno do njenog ušća u Cuilo. Zatim skreće nakratko prema istoku do rijeke Kangulungu, nakon čega prati njen tok nizvodno (prema sjeveru) do njenog ušća u Congolo, kojeg zatim prati do njenog ušća u Loange (), te nakratko prati Loange nakon čega naglo skreće na istok i prati 7. južnu paralelu do rijeke Lovue, koju nakratko prati nizvodno (prema sjeveru) nakon čega opet skreće istočno i prati paralelu 6°55' južno do rijeke Chicape. Chicapu zatim prati uzvodno (prema jugu) do paralelle 7°17', nakon čega prati ovu paralelu na istok do rijeke Kasai. Granica zatim prati ovu rijeku uzvodno (prema jugu), a zatim njen pritok Luao (uzvodno, prema jugu), nakon čega konačno skreće na istok i nastavlja kopnom preko raznih nepravilnih linija do zambijske tromeđe.

Pomorska granica Pristup Demokratske Republike Konga moru je ograničen zbog prisutnosti angolanske enklave Cabinde na sjeveru i same Angole na jugu. Razgraničenje pomorskih granica još nije provedeno. U ožujku 2009. kongoanski ministar ugljikovodika najavio je namjeru određivanja pomorskih granica zemlje. Od tada su odnosi između dvaju susjeda zamrznuti. Glavna točka sporenja su naftna polja koja Angola iskorištava.

Povijest Portugal je započeo istraživanje obale moderne Angole u 1480-ima, a tijekom sljedećeg stoljeća osnovao je niz obalnih naselja, postupno se šireći u unutrašnjost na štetu domaćih kraljevstava Kongo, Matamba, Ndongo i drugih. Portugal je također uspostavio okvirnu prisutnost u današnjem Cabindi 1783., što je priznato u anglo-portugalskom ugovoru od 22. siječnja 1815. Tijekom 1880-ih, brojne europske sile nastojale su stvoriti kolonije na kontinentu, proces poznat kao Utrka za Afriku; koji je kulminiralo Berlinskom konferencijom 1884., na kojoj su se europske nacije dogovorile o svojim teritorijalnim zahtjevima i pravilima budućeg djelovanja. U to vrijeme područje moderne DR Kongo kontrolirala je Slobodna Država Kongo, pod osobnom vlašću belgijskog kralja Leopolda II.., koji je sponzorirao razna istraživanja u regiji pod krinkom humanitarizma. Kao rezultat Konferencije, priznato je portugalsko pravo na Cabindu, nauštrb Portugala koji je prepustio kratki dio obale Slobodnoj Državi Kongo, čime je Cabinda odsječena od kopnene Angole. Također je dogovorena granica između Konga i Cabinde te Konga i Angole sve do Kwange na zapadu.

U sljedećim desetljećima potpisan je velik broj sporazuma o granicama: 25. svibnja 1891. potpisan je ugovor kojim su detaljnije definirani dijelovi granice Cabinda i Atlantik-Kwango. Ugovor potpisan ubrzo nakon toga grubo je razgraničio ostatak granice, navodeći da će precizniju crtu kasnije povući komisija za granice. Komisija je 1893. pregledala srednji dio Kwango-Kasai, što su dvije vlade odobrile sljedeće godine. Granica Noqui-Kwango demarkirana je 1901.–1902., a konačno je odobrena 5. srpnja 1915. Granica Cabinda-Kongo detaljnije je izmjerena 1900., a na sadašnjem položaju je finalizirana 5. srpnja 1913. Konačno razgraničenje kasnije je odobreno 14. ožujka 1925. Tromeđa Kasai-Zambija finalizirana je, nakon neslaganja oko toga koje rijeke koristiti, u periodu travanj-srpanj 1910., a na terenu je demarkirana 1914.–1915. Srednji dio Kwango-Kasai razgraničen je na terenu 1923. Konačno, daljnje prilagodbe izvršene su u regijama Matadi i Dilolo u srpnju 1927. Pokušaji prilagodbe dijela rijeke Kongo učinjeni su 1935., ali nikada nisu provedeni.

Upravu Slobodne Države Kongo preuzela je belgijska vlada 1908. nakon kontroverzi izazvanih zločinima koje su tamo počinile Leopoldove snage. Belgijski Kongo stekao je neovisnost (kao Republika Kongo, kasnije preimenovana u Demokratsku Republiku Kongo) 30. lipnja 1960. Portugal se, međutim, čvrsto odupro valu dekolonizacije u Africi, učinivši Angolu legalnim dijelom Portugala 1951. Angolanski nacionalisti započeli su borbu za neovisnost 1961., koja je postignuta 1975. nakon revolucije u Portugalu. Cabinda je u međuvremenu nastojala uspostaviti zasebnu državu, započevši Rat u Cabindi. Južni granični dio također je bio nestabilan veći dio tog razdoblja zbog građanskih ratova u Angoli i Kongu, što je rezultiralo brojnim prekograničnim upadima i priljevom izbjeglica.

Naselja u blizini granice Angola

Demokratska Republika Kongo

Povezani članci Odnosi Angole i Demokratske Republike Konga

Izvori

Angole i Demokratske Republike Konga