Diy-Gid-Biy (mafa jezik za „ruševine prebivališta poglavara”) je kulturni krajolik koji se sastoji od skupina arheoloških nalazišta u regiji Mayo-Tsanaga na sjeveru Kameruna i u susjednoj Nigeriji. Postoji 16 skupina suhozidnih kuća, raspoređenih u 7 sela unutar područja od 25 km.Nicholas David (i dr), Izvedba i djelovanje: DGB nalazišta sjevernog Kameruna, Archaeopress, Oxford, 2008., 155 str. ISBN 9781407303147 Zgrade datiraju od 12. do 17. stoljeća i najstarija su kulturna nalazišta i tragovi naselja u ovom planinskom lancu. Diy-Gid-Biy je 2025. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi jer „kulturni krajolik sadrži poljoprivredne terase, domove, grobnice, mjesta bogoslužja i obrtničke aktivnosti, što odražava dugogodišnju kulturnu i duhovnu vezu između ljudi i njihovog okoliša.”Diy-Gid-Biy Cultural Landscape of the Mandara Mountains na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 8. studenoga 2025.
Povijest i odlike
mini|lijevo|Vrhovi Kapsiki sa suhozidnim terasama. mini|lijevo|Dolina Mora ispod gorja Mandara s tradicionalnim kućama. Iako njihovi izvorni graditelji ostaju nepoznati, područje Diy-Gid-Biy naseljava narod Mafa od 15. stoljeća. Kuće su dio kulturnog krajolika s terasastim poljoprivrednim površinama, grobnim mjestima i „svetim mjestima” ili vjerskim kultnim mjestima.
Postoji nekoliko teorija o funkcijama zgrada. Jedno moguće objašnjenje je da su bile povezane s ritualima i praksama kontrole kiše i protoka vode (poput npr. pristava u Konavlima).Sonja Magnavita, Crossroads / Carrefour Sahel: Kulturni i tehnološki razvoj u zapadnoj Africi u prvom tisućljeću prije Krista/po Kristu, Serija monografije časopisa Journal of African Archaeology, Njemačka, 2009. Druge teorije su da su to bila mjesta utočišta u ratnim vremenima (poput gradina), obrambene građevine, groblja za visoke dužnosnike, rezidencije za elitu ili tržnice.Scott Maceachern i Nicholas David, Monumentalna arhitektura u planinskim krajolicima: Lokaliteti diy-geδ-bay sjevernog Kameruna, Azania Archaeological Research in Africa, 48(2), lipanj 2013., str. 241.-262.}}
Od 15. stoljeća Mandara gorje je služilo kao utočište za one koji su se odupirali osvajanju i porobljavanju od strane država koje su nastale na okolnim dolinama. Tako se danas ovdje može pronaći raznoliko stanovništvo i različite tradicionalne vjere.James C. Riddell i David J. Campbell, Agricultural Intensification and Rural Development: The Mandara Mountains of North Cameroon, African Studies Review, vol. 29, no. 3, 1986., str. 89-–106. JSTOR 524085 Gustoća stanovništva je relativno velika, s obzirom na topografiju i siromaštvo tla. Zbog toga je stanovništvo razvilo složeno ratarstvo izgradnjom terasa za zaštitu od erozije i mjera obogaćenja plodnosti tla. Terase se ponegdje pružaju obroncima planina od dolina do planinskih vrhova. Rotacija sadnje siraka, prosa i mahunarki održava tlo plodnijim i smanjuje broj štetočina. Drveće se sadi uz suhoziđe zbog hlada i krmiva, a domaća stoga pase na terasama poslije žetve kako bi izmetom obogatila tlo.
Arheološka istraživanja nalazišta započela su 2001. godine, a 2006. godine nalazište je prvi put nominirano za status svjetske baštine.Jean-Marie Datouang Djoussou, Arheologija i kulturna baština u Kamerunu: slučaj nalazišta DGB, Antiquity, 2011.
Izvori
Kategorija:Svjetska baština u Kamerunu