Vječne maksime (tal. Massime Eterne) jedna je od najpoznatijih klasičnih duhovnih i asketskih knjiga sveca i crkvenog naučitelja Alfonza Liguorija, napisana 1728. godine. Ovo se djelo može smatrati «začetkom» kasnijeg autorovog djela Priprava na smrt ili razmatranja o vječnim istinama (tal. Apparecchio alla morte): «Umjesto da puni glave teološkim spekulacijama, brinuo se za to da ispuni srca ljubavlju kako bi trajno uvjerio. S tim kriterijima je oko 1728. godine objavio knjižicu Massime eterne, koja se na određeni način može smatrati zametkom Apparecchio alla morte.». mini|Papa Pio X. na samrtnoj postelji u zoru 20. kolovoza 1914. mini|Lucia dos Santos (u sredini) sa rođacima Francisco Marto i Jacinta Marto za vrijeme molitve krunice u Fatimi u Portugalu 1917. godine.
Karakteristike i sadržaj U knjizi se nalaze jutarnje molitve, uobičajene molitve i večernje molitve.
Sveti Alfonz izlaže temu posljednjih stvari u razmatranjima za svaki dan u tjednu: «Srodne knjižice - I - Massime Etene - Sedam razmatranja o Posljednjim stvarima, koje je sv. Alfonso nazvao Massime eterne, predstavljaju njegovu najstariju asketsku produkciju, kako biografi mirno smatraju.»: Prije razmatranja Poslije razmatranja Ponedjeljak: Svrha čovjeka Utorak: Zloća smrtnog grijeha Srijeda: Smrt i Sud Četvrtak: Pakao i vječnost kazni Petak: Muka Isusa Krista Subota: Raj Nedjelja: Sveta obitelj
Djelo se nastavlja s drugim pobožnim vježbama kao što su: Sveta misa, ispovijed, sveta pričest, Križni put, pobožnost Presvetom Srcu Isusovom, Presveto Ime Isusovo, sveta krunica, litanije Blažene Djevice Marije, molitve Blaženoj Djevici, molitva Žalosnoj Gospi, molitva B.D. Mariji od M. Berica, molitva Kraljici svete krunice iz Pompeja (u novijim izdanjima), devetnica Uzašašća Marijina, devetnica Bezgrješnog začeća, žalosti i radosti patrijarha sv. Josipa, Molitve svetima, psalmi-himni-hvalospjevi.
Djelo je korisno za katoličku formaciju i molitvu.
Izdanja
Izvori
Kategorija:Kršćanska književnost Kategorija:Alfonz Liguori Kategorija:Talijanska književnost