Vojislav Mioč (Livno, 5. kolovoza 1896. – Herneu, Njemačka, 20. prosinca 1981.), pjesnik, pripovjedač i književni analitičar. Osnovnu školu i jednu godinu Trgovačke škole završio je u Livnu, gimnaziju u Visokom, filozofsko-teološki studij u Sarajevu i Freiburgu. Doktorirao iz teologije (1922.) i filozofije (1923.). Tekstove književnog, teološkog, vjersko-poučnog i drugog sadržaja objavljivao u mnogim glasilima. Pokopan u Lučkom kod Zagreba 17. veljače 1982.
Literatura
Miro Vrgoč, "Fra Vojislav Mioč", Bosna Franciscana 2: 128-144.
Djela
V. Mioč, Septem dona Spiritus in doctrina s. Bonaventurae, Freiburg 1924.
V. Mioč, Bela baština : novela. Sarajevo: Hrvatska tiskara, 1926.
V. Mioč, Sene (pjesme), Beograd 1927.
V. Mioč, Novele. Sombor: [s. n.], 1929.
V. Mioč, Teorija spoznaje dr. Dragiše M. Gjurića: disertacija za postignuće doktorata filosofije na Zagrebačkom univerzitetu. [S. l.]: [s. n.], 1933.
V. Mioč, Analiza saznanja. Šabac: [s. n.], 1934.
V. Mioč, Najznamenitiji platonici 13. i 14. stoljeća: Najznamenitiji platonici 13. i 14. stoljeća. Šabac: [s. n.], 1934.
Kategorija:Životopisi, Livno