mini|Kosinjski brevijar nakon kalendara sadrži tablicu pomičnih blagdana koja počinje s 1492. godinom, a završava s 1522. godinom. Kosinjski brevijar ili Brevijar po zakonu rimskoga dvora četvrta je hrvatska tiskana knjiga te druga po redu hrvatska glagoljska tiskana knjiga. Otisnut je u Kosinjskoj tiskari na lokalitetu grada Kosinja - danas Ribnik u Kosinjskom Bakovcu, oko 1491. godine. U Kosinjskom brevijaru nakon kalendara dolazi tabela pomičnih blagdana, koja počinje s 1492. godinom pa se smatra da je otisnut godinu radije, odnosno 1491. godine.
Od cjelokupne naklade Kosinjskoga brevijara danas su sačuvana dva nepotpuna primjerka. Prvi primjerak, otisnut na papiru, bez zadnjeg sveščića (8 listova ili 16 stranica) čuva se u knjižnici Marciani u Veneciji. Drugi primjerak, otisnut na pergameni, od kojeg je preostao samo kalendar, čuva se u Vatikanskoj knjižnici uvezen u Brozićev brevijar iz 1561. godine. U oba sačuvana primjerka nedostaje kolofon, koji je u inkunabulama u pravilu bio otisnut na završnoj stranici. Zbog toga u danas poznatim primjercima nije moguće izravno potvrditi mjesto i vrijeme tiskanja, kao ni imena majstora tiskara. Unatoč tomu, na temelju recentnih znanstvenih istraživanja, kao i pouzdanih povijesnih izvora, može se s visokom razinom sigurnosti zaključiti da je Kosinjski brevijar otisnut u Kosinjskoj tiskari.
Posebnu težinu u tom kontekstu ima povijesni izvor prvoga reda poznat kao Opis Like i Krbave (1695.), nastao u sklopu vizitacije oslobođenih ličkih i krbavskih krajeva nakon povlačenja Osmanlija. Taj izvor donosi detaljne podatke o tadašnjem stanju gradova i naselja, stanovništva te sakralnih i drugih objekata, a ujedno predstavlja ključan dokument za razumijevanje razmjera opustošenosti toga prostora tijekom stoljeća i pol osmanske vladavine. U Opisu se za kosinjski kraj između ostalog izrijekom navodi: "Prešavši odavde gore i šume, i silazeći prema nižem području dolazi se u Kosinj. Grad se nalazi na uzvisini, ali od njega preostaše samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Ovo mjesto bijaše prijašnjim kršćanima slavno i nadaleko se prostiralo izvana i iznutra. Dokazom su tiskani glagoljski brevijari, kako se čita na kraju (dakle: u kolofonu) onih kojima se sada služe svećenici glagoljaši kod moljenja kanonskih časoslova, ovdje tiskani." Budući da je za sve ostale hrvatskoglagoljske tiskane brevijare poznato mjesto i vrijeme tiskanja, jedini brevijar koji uopće može doći u obzir – a za koji Opis Like i Krbave izrijekom navodi da mu u kolofonu stoji podatak o tiskanju u gradu Kosinju – jest Brevijar iz 1490. godine ili Kosinjski brevijar.
Kosinjski brevijar objavljen je u pretisku 1991. godine, u obliku vjernoga faksimilnog izdanja, u nakladi od 2000 primjeraka.
Vidi još
Kolunićev zbornik Kosinjski zbornik Tomaša Petrinića Misal kneza Novaka
Izvori
kategorija:Glagoljski zapisi