Mulanje je gorje i istoimena planina; jedan od najvećih inselberga na svijetu i svjetska baština u južnom Malaviju. Vrh Sapitwa, najviša točka gorja s 3002 m visine je i najviša točka u Malaviju. Nalazi se 65 km istočno od Blantyrea, oštro se uzdižući iz okolnih ravnica Phalombe i okruga Mulanje. Dio je predložene ekoregije koja će se zvati „Jugoistočnoafrički planinski arhipelag” (SEAMA).

Geološke i hidrološke značajke planine Mulanje povezane su sa sustavima vjerovanja i kulturnim praksama naroda Yao, Mang'anja i Lhomwe, za koje ima duboko kulturno i duhovno značenje i koji ju štuju kao sveto mjesto naseljeno bogovima, duhovima i precima. Zbog toga je kulturni krajolik gorja Mulanje upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2025. godine.Mount Mulanje Cultural Landscape na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 20. prosinca 2025.

Zemljopisne i prirodne odlike mini|lijevo|3D animacija gorja Mulanje. mini|lijevo|Vrh Sapitwa, najviši vrh Malavija. mini|lijevo|Planina Chambe, najduži uspon u Africi. Velik dio gorja sastoji se od valovitih travnjaka na nadmorskoj visini od 1800 do 2200 m, ispresijecanih dubokim šumovitim klancima. Tu se nalazi mnogo pojedinačnih vrhova koji dosežu visinu od preko 2500 m, uključujući vrh Chambe, čija je zapadna strana najduži uspon u Africi.

Gorje je nastalo prodiranjem magme u Zemljinu koru prije otprilike 130 milijuna godina. Okolna stijena je s vremenom erodirala, ostavljajući za sobom erozijom otpornu magmatsku stijenu. Nadmorska visina planine je dovoljno visoka da poremeti protok zraka u gornjim slojevima i izazove stvaranje kišnih oblaka oko nje, što je čini važnim izvorom kišnice na izvoru gotovo svake rijeke koja teče kroz ovaj dio Malavija.

Šumoviti obronci gorja podržavaju značajnu drvnu industriju. Nekada je postojala žičara za prijevoz drva s ruba visoravni do šumarske postaje Likhubula, ali je propala i trenutno se daske nose ručno. Sama planina dio je zaštićenog “Šumskog rezervata planine Mulanje”. Autohtoni čempres Mulanje (Widdringtonia whytei) toliko je posječen da se smatra ugroženim, a park sadrži posljednje preostale jedinke ovog stabla, kao i niz drugih biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su mnoge endemske za to područje. Primjeri uključuju šumske leptire, ptice poput Thyolo alethe i bjelokrilog apalisa (Apalis chariessa), patuljastog kameleona, macakline, žabu cvrkutavicu i rijetku vrstu skinka bez udova koji se ukopava. Zemljište oko parka ugroženo je rastućom ljudskom populacijom, krčenjem šuma za poljoprivredu i ogrjev te invazivnim vrstama poput zlatne himalajske maline (Rubus ellipticus) i meksičkog plačućeg bora (Pinus patula).

Povijest mini|lijevo|Slap Likhubula u šumskom rezervatu Mulanje.

Prvi Europljanin koji je izvijestio o gorju bio je David Livingstone 1859. godine, ali arheološka istraživanja otkrivaju dokaze o ljudskim posjetima masivu od kamenog doba nadalje. Prema legendi naroda Chewa, narod Akafula je živio ovdje prije njihova dolaska. Iako njihovih tragova na Mulanjeu još nije pronađeno, paleolitska umjetnost otkrivena je na obližnjim brdima Machemba i Mikolongwe. Nedavnim radom Katoličkog sveučilišta otkrivena su nalazišta za izradu alata duž grebena Thuchila koja datiraju iz srednjeg kamenog doba, prije otprilike 100.000 godina.

Glavna Bantu imigracija došla je iz prorječja rijeke Kongo u 17. stoljeću, a narod Mang'anja naselio se na brojnim mjestima oko područja Mulanje. To su bili miroljubivi ljudi koji su živjeli od tla i lokalnih prirodnih resursa. Kontakt s vanjskim svijetom ostvarivali su obalni Arapi i Portugalci, te Yao trgovci koji su donosili robu u zamjenu za slonovaču i robove.

Mirni suživot je završio migracijom naroda Yao, koji se bježeći od vlastitih unutarnjih plemenskih sukoba u 19. stoljeću doselio sa sjeveroistoka prema južnoj obali jezera Malavi (tadašnjeg jezera Nyasa) i planinskim područjima Malavija. Zbog snažne potražnje na obali, pljačke robova u selima Mang'anja naglo su se povećale, a naselja su često bila raspršena. Ovu situaciju primijetio je David Livingstone pri svom putovanju u ovo područje sredinom devetnaestog stoljeća. Livingstoneov poziv za pomoć u okončanju trgovine robljem doveo je škotske misionare i doseljenike u područje koji su se etablirali osnivanjem misije na obroncima planine, odnosno poljoprivrednim gospodarstvima. Unatoč pokušajima uspostavljanja prijateljskog odnosa, sukob s Yaoima se pojačao, što je ubrzo dovelo do nasilja. Do 1890-ih Britanci su uvidjeli potrebu za uspostavom protektorata, te su uspostavili vojnu upravu na sjeveru planine u Fort Listeru i na jugu u Fort Andersonu. Popunjavanje ovih utvrda indijskim vojnicima započelo je sada već dugogodišnje veze Malavija s Indijskim potkontinentom.

Od tog vremena, dolazilo je i do unutarnje migracije naroda Lomwe s portugalskog istoka, bježeći od kolonijalnih i Yao sukoba, koji su se uglavnom naselili među europskim imanjima i katoličkim misijama. Ova imigracija nastavila se do novijeg vremena tijekom mozambijske neovisnosti i građanskih ratova.

Danas ove tri plemenske kulture i dalje žive oko planine u jednoj od najvećih gustoća ruralnog stanovništva u Africi. Iako postoji teritorijalna razlika kroz njihove tradicionalne plemenske vlasti, postoji široko rasprostranjeno miješanje naroda.

Također, europska naselja su procvjetala i razvila opsežne plantaže čaja koje predstavljaju prvi značajniji uzgoj ove kulture izvan njenih zemalja podrijetla. Misije također nastavljaju širiti svoje usluge u obrazovanju i primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Gorje je popularno za planinarenje i penjanje, a po njemu je razasuto nekoliko planinarskih koliba koje održavaju Malavijski planinarski klub i Odjel za šumarstvo Malavija. Vrh Sapitwa prvi put je osvojen 1894. godine i sada je najpopularniji uspon na visoravni.

Godine 2014. gorje je neuspješno nominirano, ali ga je UNESCO 2025. godine konačno proglasio mjestom svjetske baštine.

Izvori

Vanjske poveznice

Mount Mulanje, Malawi, NASA Earth Observatory Henry Wismayer, Putovanje preko planine Mulanje u Malaviju, za koje se dugo pričalo da je inspiriralo JRR Tolkiena, The Washington Post, Washington, DC., 12. prosinca 2013.

Kategorija:Gorja u Africi Kategorija:Reljefni oblici u Malaviju Kategorija:Svjetska baština u Africi